ISTRAŽIVAČI su u srednjovjekovnim rukopisima otkrili DNK tragove smrtonosnog ovčjeg virusa starog više tisuća godina. Budući da se u srednjem vijeku većina tekstova pisala na pergamentu, materijalu od obrađene životinjske kože, znanstvenici su upravo u drevnim spisima pronašli ključne dokaze o povijesti virusa ovčjih boginja, piše Euronews.

DNK analiza stoljetnih dokumenata

Međunarodni tim genetičara, povjesničara, virologa i konzervatora, pod vodstvom znanstvenika s University Collegea u Dublinu, izolirao je DNK iz kože korištene za izradu stoljećima starih dokumenata. Riječ je o zaraznoj bolesti koja kod ovaca uzrokuje visoku temperaturu, rane na koži, a često i smrt.

"Analiza drevne DNK patogena iz temelja je promijenila naše shvaćanje povijesti zaraznih bolesti. Ovim istraživanjem pokazujemo da i pergament može očuvati DNK životinjskih uzročnika bolesti", izjavio je Louis L’Hôte, glavni autor studije.

Među analiziranim djelima nalazi se i tisuću godina staro Yorško evanđelje (York Gospels), jedan od najljepših sačuvanih rukopisa iz kasnog anglosaksonskog razdoblja. Proučeni su i raniji tekstovi poput rječnika Corpus Glossary iz Cambridgea, kao i brojni drugi srednjovjekovni spisi iz Britanije i ostatka Europe.

Bolest stara tisućljećima

Ovčje boginje izrazito su zarazne, brzo se šire i mogu u kratkom roku zahvatiti velik dio stada. Bolest uzrokuje ozbiljne ekonomske gubitke zbog smanjene proizvodnje mlijeka, loše kvalitete kože i vune te ograničenja u trgovini. Nema dokaza da se ovaj virus može prenijeti na ljude.

Studija, objavljena u časopisu Science Advances, otkrila je da su u nekim slučajevima brojne stranice istog rukopisa sadržavale DNK virusa. To ukazuje da su za izradu tih pergamenata korištene kože zaraženih životinja.

Usporedbom DNK iz rukopisa s uzorcima iz zuba ovaca koji datiraju iz brončanog doba, istraživači su zaključili da ova bolest ugrožava stoku već više od 3700 godina.

Stabilan genom virusa

Ovi nalazi pomažu stručnjacima da shvate kako su se patogeni razvijali i kakav su utjecaj imali na tadašnja društva. "Drevni genomi pomažu nam shvatiti evoluciju patogena s kojima se i danas borimo. Primijetili smo da je, za razliku od virusa ljudskih boginja, genom ovčjih boginja ostao vrlo stabilan kroz proteklih nekoliko tisućljeća", dodao je L’Hôte.

Znanstvenici smatraju da su se ključne genetske promjene dogodile ranije u evoluciji virusa, što bi moglo biti presudno za buduću borbu protiv ovog uzročnika. Ističu i kako je vrlo vjerojatno da arhivi i knjižnice diljem svijeta također čuvaju genetske tragove nekadašnjih epidemija među životinjama.