KADA zamišljamo boravak na Mjesecu, uvijek nam je u glavi da tamo moramo boraviti spremljeni u kukuljicu nezgrapnog svemirskog odijela. Razlog tome nisu samo nedostatak kisika i pritisak već i temperature koje variraju od prohladnih -173 do pržećih 127 stupnjeva Celzijevih.

No, izgleda da to nije tako, odnosno da na našem prirodnom satelitu postoje lokacije koje bi nam mogle pružiti zaštitu od neprijateljskih vremenskih uvjeta i koje podsjećaju na ugodnu atmosferu našeg doma.

Naime, znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji (UCLA) otkrili su da na Mjesecu možda postoje lokacije koje su stalno u sjeni i u kojima se može izmjeriti temperatura od "proljetnih" 17 stupnjeva Celzija.

Povratak u pećine

U našoj ranoj povijesti, ljudi su koristili spilje kako bi se zaštitili od vremenskih nepogoda i kako bi se tamo skučili tijekom hladnih zimskih dana. Ove slične formacije na Mjesecu mogle bi astronautima, zbog toplih temperatura, pružiti neku vrstu lunarnog utočišta.

Naime, te jame, odnosno krateri, možda vode do spilja u kojima bi mogli boraviti astronauti i u kojima bi se mogla postaviti baza za dugoročan boravak na Mjesecu, piše CNN.

"Ljudi su evoluirali živeći u spiljama, a u pećine bismo se mogli vratiti kada budemo živjeli na Mjesecu", rekao je planetarni znanstvenik David Paige koji također vodi projekt Diviner Lunar Radiometer Experiment.

Diviner Lunar Radiometer Experiment je zapravo instrument na NASA-inoj letjelici Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) koji mjeri površinske temperature na Mjesecu.

Za razliku od Mjesečeve površine, koja se tijekom dana zagrijava do 127 stupnjeva, a noću hladi na -173, ove lunarne jame u regiji Mare Tranquillitatis mogle bi biti pogodne za ljude, odnosno imati stabilnu temperaturu koja je nama više nego prihvatljiva. Mare Tranquillitatis (lat. More tišine) ime je za područje koje se nalazi na nama vidljivoj strani Mjeseca.

Zbog toga što na Mjesecu praktički nema atmosfere, ovo tijelo ne može zadržati toplinu koju primi sa Sunca, niti se od nje zaštititi. Kada dođe dan, osvijetljeni dijelovi našeg prirodnog satelita postaju praktički užareni, a kada padne noć, sva se ta toplina vrati u svemir i to područje postaje zamrznuta dolina. Inače, samo da napomenemo, dan i noć na Mjesecu traju oko 15 dana na Zemlji.

Sklonište na Mjesecu

Zbog ekstremnih temperatura na Mjesečevoj površini, NASA je do sada prilikom razmatranja postavljanja trajne baze morala razmišljati o ugradnji kompliciranih uređaja za grijanje i hlađenje. No, izgleda da bi američka svemirska agencija zbog ovog novog otkrića u budućnosti mogla imati jedan problem manje u smislu planiranja dugoročnog boravka na Mjesecu.

Znanstvenici su uz pomoć lunarnog orbitera 2009. godine na Mjesecu otkrili jame te se zapitali postoje li povezane spilje koje bi se mogle istražiti ili čak koristiti kao skloništa.

"Otprilike 16 od više od 200 jama su vjerojatno urušeni tuneli koje je napravila lava", rekao je planetarni znanstvenik Tyler Horvath s UCLA-a.

Kada se uruši dugačak, šuplji tunel nalik na spilju formiranu lavom, nastaje jama koja može biti ulaz u ostatak spilje. Stručnjaci smatraju da na Mjesecu postoje najmanje dvije ili tri takve jame koje imaju prolaze u spilje koje bi bile savršeno utočište jer pružaju određenu zaštitu od Sunčevog i kozmičkog zračenja te udara mikrometeorita.

Koristeći računalne modele za analizu toplinskih svojstava stijene tijekom vremena, stručnjaci su izmjerili da osunčani dio jame može zadržati toplinu veću od one na površini - od čak 300 stupnjeva Celzijevih.

Ta zarobljena toplina bi u obližnjem području koje je pod sjenom mogla povisiti inače ledeno niske temperature i zadržati stabilnu toplinu čak i nakon zalaska Sunca, navodi Science Alert.

Roboti na Mjesecu

No, da bi se detaljno proučile te jame i spilje, potrebna su dodatna terenska istraživanja. NASA planira uskoro, od prosinca 2022., na Mjesec slati robote, odnosno pokretne uređaje koji mapiraju Mjesečevu površinu, provode istraživanja i mjere razine radijacije.

"Jedan od glavnih prioriteta LRO-a je daljnje mapiranje temperatura mjesečeve površine jer pomoću tih podataka možemo bolje razumjeti okoliš u kojem će se nalaziti buduće misije", rekao je Noah Petro, voditelj NASA-inog Laboratorija za planetarnu geologiju, geofiziku i geokemiju.

Istraživanje naziva Thermal and Illumination Environments of Lunar Pits and Caves: Models and Observations From the Diviner Lunar Radiometer Experiment objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.