NOVO istraživanje podijelilo je pretilost u dvije različite podvrste, od kojih svaka drugačije utječe na funkcioniranje našeg tijela. Ovo otkriće bi moglo rezultirati personaliziranijem načinu liječenja ovog stanja.

Trenutačno se pretilost dijagnosticira pomoću mjerenja indeksa tjelesne mase (BMI), no znanstvenici koji su radili ovu studiju smatraju da je ovaj pristup previše pojednostavljen te da može dovesti do pogrešnih procjena zbog ignoriranja individualnih bioloških varijacija, piše Science Alert.

Prema njima, jednu podvrstu pretilosti karakterizira veća masa masnog tkiva, a drugu i više masnoće i manja mišićna masa. Otkrili da je drugi tip povezan s većim rizikom od upalnih procesa što povećava vjerojatnost pojave raka i drugih oboljenja.

Što je pretilost?

"Prvi put vidimo da postoje najmanje dvije različite metaboličke podvrste pretilosti, svaka sa svojim fiziološkim i molekularnim značajkama koje utječu na zdravlje. Ako se ovi nalazi sprovedu u klinički upotrebljiv test, to bi moglo pomoći liječnicima u pružanju preciznije skrbi za pacijente", rekao je genetičar J. Andrew Pospisilik s Instituta Van Andel u Michiganu.

Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije navodi da je pretilost ili gojaznost prekomjerno nakupljanje masnih tkiva u tijelu zbog povećanja broja masnih stanica ili zbog povećanja njihovog volumena.

"Uzrok prekomjernoj tjelesnoj masi i gojaznosti je kompleksan, jer najčešće sudjeluje više čimbenika: genetski, prehrambeni, psihički, socioekonomski. Među njima od velikog značenja su oni čimbenici koji su posljedica stila življenja i koji se mogu mijenjati - pretjerani unos hrane, prekomjerno konzumiranje alkohola, tjelesna neaktivnost, stres. Sekundarna pretilost je posljedica različitih poremećaja i bolesti", objašnjava Zavod.

Istraživanje na blizancima

Znanstvenici su istražili podatke 153 para blizanaca koje je prikupio istraživački projekt TwinsUK i došli do četiri metabolička podtipa koji utječu na tjelesnu masu: dva su sklona mršavosti, a dva pretilosti.

Rezultate su zatim provjerili na laboratorijskim miševima, koristeći one koji su bili genetski identični, odrasli su u istom okruženju i jeli istu količinu hrane. Podaci su pokazali da na tjelesnu masu ne utječu samo prehrana, okolina i genetsko nasljeđe.

Izgleda da na nju utječu i epigenetski markeri, odnosno modifikacije na molekulama DNA koje mijenjaju način ekspresije gena. Epigenetika je razlog zašto blizanci s istom DNA nisu uvijek identični.

"Otkrića u laboratoriju bila su gotovo identična analizi podataka blizanaca. Opet smo vidjeli dva različita podtipa pretilosti. Na jedan od njih izgleda utječe epigenetika", rekao Pospisilik.

Novo polje istraživanja

Naime, znanstvenici smatraju da drugu vrstu pretilosti, onu povezanu s upalnim procesima, potiču slučajni procesi. Ovi nalazi bi također mogli koristiti pri proučavanju neobjašnjive fenotipske varijacije (UPV), teorije da na nas podosta utječu i čimbenici koji ne spadaju u genetiku ili okolišni utjecaj.

Znanstvenici već desetljećima promišljaju ovu hipotezu, a ovo istraživanje pokazuje da bi epigenetika mogla biti povezana s UPV-om.

Ako se dva (ili više) tipa pretilosti potvrde u budućim kliničkim istraživanjima, to znači da različiti tretmani za pretilost, poput promjene u prehrani ili operacije, mogu imati različite učinke ovisno o tipu pretilosti. Dakle, upravo je nastalo jedno potpuno novo polje istraživanja.

Istraživanje naslova Independent phenotypic plasticity axes define distinct obesity sub-types objavljeno je u časopisu Nature Metabolism.