MAESTRA je najkontroverzniji roman godine. Dok smo je čitali, istovremeno smo se zgražali, smijali i sjedili na rubu stolca od napetosti. Kako bismo saznali što se događa u umu autorice koja ju je napisala, kontaktirali smo Lisu Hilton – lijepu, profinjenu i vrhunski obrazovanu ženu – te je zamolili da nam odgovori na nekoliko pitanja. Njezini odgovori su nas zabavili, ali i pomalo uplašili. Intervju pročitajte u nastavku.

 

Iskreno nadam se da ja nisam sociopatkinja! Dosta sam starija od Judith, i život koji sam joj podarila vrlo rijetko ima dodirnih točaka s mojom realnošću. Možda ja nisam takav idealist kao što je ona i nisam prepuna bijesa. Judith zapravo nije moj alter ego, iako ne bih imala ništa protiv da je imam za prijateljicu.

 

 

 

Sada, kad sam upravo završila drugi roman u seriji, Domina, mogu reći da jako dobro poznajem svoju junakinju. U biti, ne razmišljam previše dok pišem, osim samih riječi. Glas je ono najvažnije, pa samo pokušavam to napraviti kako treba. Postoji jedan dio u novoj knjizi koji mi je stvarno teško pao – toliko da jedva sam mogla raditi njegovu korekturu. Ali ne mogu odati o kojem dijelu je riječ!

 

Uuuu. Jako se bojim igala, inače injekcijom zraka sa špricom, valjda. I nevjerojatno je što se sve može napraviti s peglom za kosu i malo mašte.

 

 

 

S obzirom na to da navodno živimo u seksualno oslobođenom razdoblju, u kojem aplikacije poput Tindera pružaju ženama kontrolu nad vlastitom seksualnošću, još uvijek smatram paradoksalnim da se žene i dalje osuđuju zbog njihovih seksualnih želja i ponašanja. Licemjerje i dvostruki standardi još su uvijek prisutni i snažni. Najveći gušt koji mi donosi pisanje o Judith jest da je ona potpuno ravnodušna prema tuđem mišljenju.

 

 

Pa, ona ide na jako zanimljiva druženja… I pomalo sam ljubomorna na njezinu garderobu. Mislim da bih vjerojatno provela neko vrijeme oko njezine kolekcije umjetnina, da budem iskrena.

 

 

Svrha romana nije ni na koji način polemiziranje – htjela sam zabaviti, tjerati čitatelje u smijeh s uzbudljivom pričom. Stvar o Judith jest da je na mnogo načina užasan lik, ali je čitatelj na kraju ipak na njezinoj strani. Ako postoji ljutnja u knjizi, nije stvar o seksu, nego se odnosi na hipokriziju. Smatram da će možda mlade žene prepoznati da im je, kao generaciji, prodana ideja da su, ako slučajno ne uspiju u životu, same krive za to, dok su zapravo prijetnje sigurnosti nakupljane protiv njih kao nikad prije.

 

 

 

 

Obožavam Hrvatsku! Posjetila sam Dubrovnik i Split i obožavam ih. Išla sam na prekrasno krstarenje do otoka. Doživjela sam je kao dinamičnu zemlju, tako da da, mislim da bi bila idealna za Judith.

 

 

Imam sreće što imamo fantastičnu producenticu (Amy Pascal) i scenaristicu (Erin Cressida Wilson), kojima se divim i vjerujem neizmjerno. Mogućnost vidjeti ekranizaciju vlastita djela jest samo po sebi izvanredna stvar. Zato, smatram da bi bilo arogantno i nezahvalno cjepidlačiti oko detalja. Na neki način, smatram da je moje mišljenje o knjizi najmanje važno – bitno je ono što čitatelji misle.