ARSENAL je krenuo u novo prvenstvo goropadno, onako kako su svoje navijače bili naviknuli prije 20 godina, u doba kada su Wenger i njegove trupe bili hit momčad ne samo Engleske nego i Europe. Ali sjetimo li se samo nedavne prošlosti, prošle je godine u ovo vrijeme raspoloženje kod navijača Topnika bilo potpuno suprotno.

Nakon još jedne sezone u kojoj im je njihov omiljeni klub ponovo prodavao nade, a donio razočarenja, u prva tri kola dogodila im se gotovo pa kataklizma: odmah tri poraza u nizu i gol-razlika u Premier ligi 0:9. Mnogi su već tada vidjeli Artetu kao svojevrsnog hodajućeg mrtvaca među trenerima te zazivali brza i vatrogasna rješenja.

Arteta je dobio povjerenje i vratio ga na najbolji način

Uprava na čelu s Kroenkeom stala je iza španjolskog trenera koji je i kao igrač bio bitan dio Arsenala te su Topnici uz malo sreće došli do dvije mršave 1:0 pobjede protiv Norwicha i Burnleyja, dvije ekipe koje su na koncu i ispale iz lige. Arteta je tako dobio vremena i na koncu je Arsenal završio na zadovoljavajućem petom mjestu.

Ove sezone je sve krenulo potpuno drugačije. Fenomenalan nogomet koji smo vidjeli od Arsenala u pripremnom period okrunjen je početkom sezone kao iz zlatnog Wengerovog perioda te je Arsenal nakon tri kola na vrhu prvenstvene ljestvice uz maksimalan učinak te impresivnu gol-razliku 9:2. Pitanje ipak ostaje; za koje je dosege zapravo spremna ova momčad?

Arsenal nije kandidat za naslov, ali mu šanse rastu

Tri utakmice su mali uzorak, ali ipak se radi o 270 minuta nogometa prema kojima se može pretpostaviti kako koja momčad stoji. Uostalom, treba pritom spomenuti kako je Arsenal jedina momčad s maksimalnim učinkom u ligama petice kroz tri kola uz Bayern i PSG, dvije momčad koje već desetljeće dominiraju svojim ligama.

Osim toga, njihova su prva tri kola samo nadogradnja svega onoga što smo vidjeli tijekom predsezone, kada su prvo uvjerljivo dobili Chelsea 4:0, samo da bi nekoliko dana poslije toga bili bolji 6:0 protiv Seville. 

Kada ih se usporedi s njihovim konkurentima, stvari izgledaju još i bolje. City djeluje goropadno, ali je ipak protiv Newcastlea pokazao obrambene slabosti. Tottenham je također na sedam bodova, ali su u posljednjem kolu morali kod kuće čupati 1:0 pobjedu protiv Wolvesa, koji su ih potpuno nadigrali u prvom poluvremenu.

Stvari postaju još bolje za Arsenal kada se pogleda konkurencija: Liverpool na svom kontu ima samo dva boda te više igrača u bolnici i rehabilitaciji nego na terenu. Chelsea igra bez Kantea i Kovačića, a nedostaje im i barem još jedan branič te prava devetka, koje zapravo nema ni na horizontu. United vjerojatno ni ne smatraju konkurencijom, s obzirom na kvalitetu igre Ten Hagovih izabranika.

Sve to još nije uvjerilo ni kladionice niti analitičke kuće. Ako je vjerovati upravo njima, koji su prije početka sezone za Arsenal predviđali borbu za treće i četvrto mjesto s Chelseajem i Tottenhamom, Arsenal je i dalje daleko od ozbiljnog kandidata za naslov prvaka Engleske.

Njihove se šanse procjenjuju između sedam i osam posto, ovisno o izvoru, što je i dalje gotovo pa dvostruko više od procjena koje su im se davale prije samog početka sezone. I dalje prvi pratitelj Cityja ostaje Liverpool, momčad koja je dosad osvojila samo dva boda. Momci Jurgena Kloppa kotiraju slabije nego na početku sezone, ali njihove su šanse i dalje na oko 15 posto, gotovo pa dvostruko više od Arsenala.

Otkud ovaj goropadni Arsenal?

Dobar dio razloga za sumnju kladionica leži i u samom ždrijebu. Arsenal je dosad igrao protiv Crystal Palacea, Leicestera i Bournemoutha. Njihov posljednji protivnik prvi je kandidat za ponovno ispadanje u Championship, dok se kod Leicestera nazire velike kriza po pitanju kadra i odnosa u momčad, uz nejasne statuse bitnih igrača kakvi su Tielemans ili Fofana.

Njihov pak prvi protivnik Crystal Palace - iako ozbiljna ekipa - definitivno nije netko od koga se očekuje da kandidira ni za top 6. Za razliku od prošle sezone, kada su u prva tri kola igrali protiv Chelseaja i Cityja, ove godine su u prvenstvo krenuli protiv slabijih ekipa te sada sigurno i osjećaju više zanosa i samopouzdanja.

Kada se pogleda njihov stil igre, on nema nekih izrazitih karakteristika ili nadimaka poput Kloppovog gegenpressinga ili Guardiolinog simfonijskog orkestra. Nemaju čak ni statističkih nekih izrazitih pokazatelja, kako često bude slučaj kod dominantnih ekipa.

Ono što ovaj Arsenal čini posebnim nije toliko stil igre koliko stil i uspješnost kadroviranja. Ako se pogleda njihovih početnih 11, vidi se kako svi igrači - osim Xhake i Parteya - imaju 25 ili manje godina. To je zapravo stvar koja ih razlikuje od svih ostalih i ona na koju bi vjerojatno i Arsene Wenger bio najviše ponosan.

Iza ove ekipe stoji sjajan rad

Ovo nije momčad koja je stvorena, ovo je momčad koja je izgrađena. Prije svega dobrim skautingom i izborima, a onda i dobrom taktičkom podlogom te strpljenjem koje je Arteta dobio na početku prošle sezone. Osim što su vrlo mladi, svi su već i primili adekvatna priznanja: u prošlom su ciklusu novopečeni reprezentativci postali redom Ben White, William Saliba, Gabriel Martinelli, a tek nešto ranije i Bukayo Saka.

Poziv za brazilsku reprezentaciju će vrlo vjerojatno uskoro dobiti i Gabriel Magalhaes, a okosnicu svojih nacija već davno čime Zinchenko za Ukrajinu, Odegaard za Norvešku, Gabriel Jesus za Brazil te iskusniji dvojac Partey i Xhaka za Ganu i Švicarsku. Arsenal tako ima kadar sačinjen od reprezentativaca najboljih svjetskih nogometnih nacija i vjerojatno ima najveće perspektive u narednih nekoliko godina dodatno narasti te se vratiti tamo gdje su bili prije 20 godina. 

Najvažnije igrače zaobilaze ozljede

Njihova igra puna je poleta, brzih rješenja i često nesputanih uloga s puno križanja u posljednjoj trećini terena. Oba beka, Zinchenko i White, često zalaze u sredinu kako bi davali dodatne opcije u prvoj i drugoj fazi distribucije, a bilo Xhaka ili Partey se redovito pridodaju iz zadnje linije kako bi bili dodatna opcija u završnici napada.

U spoju zanosa i dobrog ulaska često pogađaju i senzacionalne udarce - poput Gabriela Jesusa protiv Leicestera ili Salibe protiv Bournemoutha - ali tako to često bude kada ekipa dobro funkcionira. Ono što je također velika razlika u odnosu na mnoge prethodne godine zdravstveno je stanje igrača, s obzirom na to da ni jedan prvotimac zapravo nema nikakvih tegoba.

Nije da ozljeda nema, s obzirom na to da su svojih problema imali redom Tomiyasu, Tierney i Fabio Vieira, ali oni najvažniji igrači zasad su na 100 posto.

Dolazak Cityjevog dvojca je kompletirao priču

Svi su ipak složni kako ovakvog početka i dobrog osjećaja oko Topnika ne bi bilo da ovoga ljeta nisu iz Manchester Cityja, kluba gdje je Arteta bio pomoćnik Guardioli, doveli Oleksandra Zinchenka te Gabriela Jesusa. U slučaju Ukrajinca bilo je jasno kako će dobiti idealnog igrača za Artetin sustav, koji je isti kao Guardiolin uz dvije do tri modifikacije.

Gabriel Jesus bio je onaj oko kojeg su se vodile veće debate. Napadač koji nije pravi gol-igrač - kako se često pisalo po engleskim medijima - doista posljednjih sezona nije imao godinu u kojoj bi svoj konto natrpao u statistici postizanja pogodaka. 

S druge je pak strane bilo jasno kako je Arsenalu potreban strijelac, s obzirom na znatnu količinu bodova koje su Topnici prošle sezone ispustili na račun Lacazetteovih promašaja. Kada je u predsezoni postalo jasno da bi Arsenal s Gabrielom Jesusom mogao pogoditi jackpot, ambicije su narasle. 

Sam je Brazilac otvoreno govorio o gubitku samopouzdanja kojeg je osjećao nakon Svjetskog prvenstva, ali i kako su se stvari sada promijenile: "Sad sam drugačijeg stava, vjerujem u sebe daleko više. Ponovo se smijem, ponovo imam samopouzdanja i zato mi stvari uspijevaju. Ako mi slučajno na terenu ne bude išlo, nastavit ću samo sa svim što činim i sada, jer to je ono što mogu kontrolirati - način na koji pristupam stvarima."

Arsenalovi navijači ponovo mogu sanjati

Arsenal ima sve one sastojke koje je imao i nekoliko sezona nakon dolaska Arsenea Wengera: mladu i poletnu momčad s dobrom hijerarhijom i stilom igre, koja je izgrađena na svim pozicijama uglavnom od igrača koji nisu u klub došli kao zvijezde, već su kroz klub zvijezde tek postali. 

Upravo je to vjerojatno najveća prednost ovog Arsenala, koji sada i financijski može izdržati vjerojatno sve ponude za svoje najbolje igrače, kojih gotovo sigurno na ljeto neće nedostajati. Ako su prošle dvije sezone bile faza odrastanja, ova je vjerojatno faza sazrijevanja koja bi morala značiti povratak u vrh Premier lige, a onda i u Ligu prvaka. Teško da mogu ugroziti Manchester City, ali zapravo je samo pitanje vremena. 

Ako ovi momci ostanu na okupu, uz tek pokoje pojačanje ili osvježenje kadra, sljedećih pola desetljeća morali bi biti relevantni. S obzirom na sve što ih je snašlo u posljednjem periodu, navijači Topnika i dalje su oprezni, ali zapravo je situacija obrnuta. Nazire se vrijeme u kojem ponovo mogu sanjati prave stvari, one o najvećim postignućima i slavi.