U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Iako je bio jedan od najtalentiranijih tenisača svih vremena, Marat Safin osvojio je samo dva Grand Slama, koji se nisu mogli mjeriti s trofejima na ljubavnom polju. Više od tenisa volio je nogomet, žene, alkohol i partijanje, a danas je potpuno introvertiran tip koji nema prijatelje ni djevojku i živi samo s mačkama.

JUAN MARTIN DEL POTRO imao je samo 21 godinu kad je u 2. kolu Mastersa u Parizu na meč-loptu pogodio as. Pomalo sramežljivo skinuo je traku oko glave, prekrižio se i krenuo prema mreži. Svjestan da je upravo završio karijeru svojeg najvećeg idola iz djetinjstva, Argentinac je ispod oka pogledao preko puta mreže kao da se želio uvjeriti da nema suza.

Naravno da ih nije bilo. Kad ga je ugledao, Marat Safin razvukao je onaj zarazni osmijeh s kojim je na sebe navukao milijune fanova tijekom 12-godišnje karijere. Izgrlili su se i onda zajedno sjeli na klupu i još malo popričali. To je bio kraj jedne od najluđih karijera u novijoj povijesti tenisa iako će mnogi reći da je bila prekratka i preslaba s obzirom na zastrašujući potencijal.

Marat Safin morao je biti bolji i morao je imati više Grand Slamova. Ali, kako je sam rekao više puta, to onda ne bi bio čovjek koji je s 20 godina imao nekoliko Ferrarija, čovjek koji je živio po svojim pravilima, čovjek za kojeg su Španjolci usred Španjolske navijali protiv Španjolca i čovjek koji je na turnir došao sa šljivama ispod oka i razbijene šake jer se par dana prije potukao.

Na prvom Grand Slamu u karijeri napravio dar mar

Kad se pojavio na prvoj velikoj pozornici na Touru 1998. godine u Roland Garrosu, Safin je bio potpuno atipičan tenisač. Visok 194 centimetara i pomalo štrkljav, Safin je protutnjao kvalifikacijama i u 1. kolu naletio na Andrea Agassija koji je pokušao nekako oživjeti svoju karijeru.

Iako mu je to bio prvi nastup na nekom Grand Slamu i iako je protiv sebe imao sve tribine, Safin je u pet setova pobijedio jednog od najvećih igrača te generacije. A o kakvoj se glavi radi dao je do znanja na press-konferenciji nakon meča. U 2. kolu čekao ga je branitelj naslova Gustavo Kuerten i jedan od najboljih zemljaša.

"Nisam ja spreman osvojiti ovaj turnir. Zasad sam presretan da sam uopće došao do drugoga kola i da imam priliku igrati protiv Kuertena. No, siguran sam da ga neću pobijediti", rekao je tinejdžer Safin.

Je li se na toj presici zajebavao ili pilio naopako, nikad nismo saznali, ali je Kuerten jako dobro naučio kako je to kad se Safinu igra. Iako je gubio 2:1 u setovima, nabrijani Safin okrenuo je meč i u zadnja dva seta prepustio jednom od najboljih zemljaša tek pet gemova.

Tek ga je Cedric Pioline, također u pet setova, zaustavio u 4. kolu, ali bilo je jasno da je Rus napravljen od nekog drukčijeg materijala, iako se već tad jako dobro vidio njegov temperament. Nakon što je poslao forhend u aut na meč-loptu, Safin je zakucao reket u zemlju i razbio ga. Bio je to tek jedan od 1055 koliko je ATP nabrojao da ih je Safin razbio u karijeri. Uz prosječnu kaznu od 300 dolara po razbijenom reketu, lako je izračunati koliko je samo za to platio kroz karijeru.

Eksplodirao 2000. godine

No, to je bio tek uvod za ono što je slijedilo. Sljedeće sezone je u Bostonu osvojio prvi naslov i onda stigao do finala Mastersa u Parizu koji je izgubio od Agassija. A onda je temperamentni Rus eksplodirao.

U 2000. godini osvojio je Barcelonu i Mallorcu pa onda i Masters u Torontu i prepun snage došao na US Open. Bio je postavljen za šestog nositelja kojemu se predviđao dobar turnir, ali ipak nije bio među favoritima za naslov. Favorit je bio samo jedan, Pete Sampras, koji je u New York stigao nakon rekordne sedme titule u Wimbledonu.

Safin se mučio u prvih nekoliko kola. Trebalo mu je 14 setova da prođe prva tri kola, a u trećem je u ludom meču dobio Sebastiena Grosjeana 7:6 u petom setu i to nakon nekoliko prekida zbog kiše. Safin sa sobom nije imao više opreme pa je od Jeffa Taranga posudio dva para čarapa, a hlačice i majicu od Nicolasa Kiefera kojemu se odužio tako što ga je sredio u četvrtfinalu.

U polufinalu je u tri seta riješio Todda Martina i izborio svoj prvi finale na nekom Grand Slamu i to protiv najvećeg - Petea Samprasa. Safin je igrao odličan turnir, ali se očekivalo da će finale biti poprilično jednostran. Sampras je bio ogroman favorit koji do finala nije izgubio nijedan set iako je dva tjedna prije u Montrealu izgubio baš od Safina.

Uništio najvećeg svih vremena

I zaista, jednostrano je bilo, ali s potpuno neočekivanim ishodom. Pete Sampras, najveći tenisač u povijesti, nije imao apsolutno nikakve šanse protiv brutalnog Safina. U jednom od najimpresivnijih nastupa u finalima Grand Slamova općenito, Rus je s prvim igračem svijeta radio što je htio. 

"Sve mi je u tom finalu bilo usporeno. Bio sam na svakoj lopti u pravom trenutku, pogađao sam što sam htio i osjećao sam da sam nadmoćan", rekao je godinama kasnije Safin.

Rus je Samprasovu "trademark" igru na mreži doslovno ismijavao tako što je točno 21 put probio Amerikanca na mreži. Nije izgubio nijedan servis, dao je Samprasu samo dvije break-lopte, obje kod servisa za meč kad mu se ruka malo skratila i vrlo brzo riješio meč 6:4, 6:3, 6:3. Sve to sa samo 20 godina, sa samo 12 neprisiljenih pogrešaka, u prvom finalu Grand Slama u karijeri i to protiv najvećeg svih vremena.

"On je budućnost tenisa", rekao je Sampras nakon poraza u finalu i svi su se morali složiti s njim nakon što je Safin do kraja godine osvojio još tri turnira, uključujući i Masters u Parizu, te je na završnici sezone trebao stići do finala da bi godinu završio na prvome mjestu.

Otkrio noćni život

No, nije se dogodilo i već tu se dao nazirati Safinov problem koji će ga kasnije progoniti čitavu karijeru. Kad su mu tijelo i um bili u balansu, nije postojao tenisač koji ga je mogao pobijediti. Kad je glava malo odlutala, Safin je igrao taman dovoljno slabije da ne može dobiti najveće. Izgubio je u polufinalu od Agassija 6:3, 6:3 i završio godinu na drugome mjestu.

Sljedeće sezone Safin se uglavnom mučio i osvojio je tek dva turnira, ali se pritom počeo jako dobro zabavljati na Touru. Rus je bio sve češći gost glamuroznih zabava u skupim klubovima, vozio se u bijesnim autima i žene su ga jednostavno obožavale.

Uoči Australian Opena 2002. godine Safin je došao u kontakt s Darrenom Cahillom, poznatim engleskim trenerom. Cahill je razmišljao treba li pod svoje okrilje uzeti ludog ruskoga klinca i jako se iznenadio kad mu je njegova supruga Victoria oduševljeno rekla da mora raditi sa Safinom, što je Cahill prepričao u jednom intervjuu.

"Kad je čula da pregovaram s njim, poludjela je od sreće. Rekla mi je da je prezgodan, točno tim riječima, i da ona i njezine prijateljice idu na sve njegove mečeve. Rekla mi je da jednostavno moram raditi s njim. Pitao sam je zafrkava li me ili je ozbiljna i ona je rekla da je najozbiljnija", rekao je Cahill.

Nevjerojatan poraz na najčudnijem turniru ikad

Iako iza njega nije bila najbolja godina, Safin je u Melbourneu 2002. godine igrao briljantno. Legenda kaže da se istovremeno jako dobro zabavljao u Australiji, ali na terenu je unatoč burnim noćima bio fantastičan. Poderao je Dupuisa, Rochusa i Južnija u prva tri kola, a u četvrtom je s 3:1 opet pobijedio Samprasa.

Wayne Ferreira mu je predao u prvom setu u četvrtfinalu, a u polufinalu je okrenuo 1:2 protiv Tommyja Haasa nakon što je kiša zaustavila meč prije četvrtog seta i to tako što je izgubio samo dva gema u zadnja dva seta. Po pasjoj vrućini u Melbourneu Safin je bio nezaustavljiv i Thomas Johansson trebao je biti samo promatrač u finalu.

Bio je to vjerojatno najčudniji Australian Open u novijoj povijesti. Prva dva nositelja Lleyton Hewitt i Gustavo Kuerten senzacionalno su ispali u 1. kolu. Treći nositelj Agassi se povukao, četvrti i peti nositelji Kafeljnikov i Grosjean ispali su u 2. kolu i Johansson je do finala igrao s igračima izvan Top 20.

Šveđanin je bio sve suprotno od Safina, iako su imali dosta sličan stil igre, osim što je Johansson bio jedno 40 posto lošiji igrač. Šveđanin je bio potpuno nezanimljiv lik, bez previše karizme, a na finale je došao taksijem te ga skoro nisu pustili u kompleks jer ga nisu prepoznali. Safin je, s druge strane, plijenio pozornost gdje god se pojavio, a Victoria Cahill je bila među najvećim obožavateljima.

Na meč došao s tri atraktivne plavuše

"Stalno ga je nazivala i ispitivala ga je treba li mu što. Je li dobro, kako se osjeća, bila je nevjerojatna. Pomislio sam 'E, ovo će biti zanimljivo'", prepričao je Cahill koji se, kao i čitav svijet, (ne)ugodno iznenadio kad je vidio Safinov "player's box" na finalu protiv Johanssona. I dok je Šveđanin u loži imao trenera i članove uže obitelji i prijatelje, u Safinovoj su sjedile tri atraktivne plavuše.

"Rekao sam supruzi da ne želi valjda biti dio takve ekipe. Rekao sam joj da izgledaju kao tri prostitutke, a ona mi je odgovorila da će ona biti četvrta ako treba. Eto kakav je utjecaj imao na žene", rekao je Cahill.

Safin je na meč došao razvezanih tenisica, iz lože su ga bodrile njegove djevojke ili "Safinettes", kako su ih mediji prozvali. Uostalom, Safinu je tog dana bio rođendan i titula u Melbourneu trebala je biti najveći poklon. 

Krenulo je prema očekivanjima. Safin je relativno rutinski dobio prvi set 6:3, ali je Johansson onda počeo igrati puno bolje, a Rus lošije. Svijet je u čudu gledao kako Johansson dobiva tri seta zaredom i dolazi do jedne od najnevjerojatnijih titula u povijesti Open ere.

U čudu su bile i tri zgodne plavuše koje su očekivale još jedan tulum s Maratom, ali se nije dogodio. Safin je nakon meča rekao da nema pojma tko su te djevojke i da ga je prijatelj zamolio da im nabavi ulaznice.

"Ne znam kako sam izgubio taj meč. Stvarno ne znam. Iznenadio me kako je igrao, ali ja sam bio loš. Mislim da bi me Thomas morao zvati na večeru svaki dan do kraja života", rekao je Safin nekoliko godina kasnije.

Legenda kaže da je Safin rođendan proslavio u ponoć prije finala sa spomenutim djevojkama. Bančio je u jednom noćnom klubu, a to je jednom potvrdio i bivši austrijski tenisač poznat po noćnim provodima Daniel Koellerer.

"Ja sam bio vani s njim tu noć i vidio sam ga u kakvom je stanju bio. Bio je toliko pijan da sam uvjeren da je i na finale došao pijan, ali ljudi to nisu shvatili. On je u klubu slavio kao da je već osvojio turnir. Zbog njega sam i počeo piti. Računao sam da mu to očito pomaže kad je u top 10, a ja koji ne pijem sam 200. na svijetu", rekao je Austrijanac.

Agassi: Ne želiš njega u društvu svoje žene

Darrenu Cahillu se nakon turnira javio Andre Agassi koji je želio da on bude njegov trener. Cahill još nije odlučio koga će trenirati, a supruga Victoria jako je navijala za Safina. Kad je Agassi nazvao, ona se javila i dala telefon Darrenu te mu sugerirala da ne smije uzeti taj posao.

"Zaboravi to. Imamo visokog, seksi Rusa od metar i 95 koji ima 25 godina. Koliko Andre ima godina? 48? 49? Star je, ćelav je i hoda kao patak", rekla je supruga Cahillu što je ovaj prepričao u jednoj emisiji kao i drugi Agassijev poziv par minuta kasnije.

"Čuj, ne možeš Safina uzeti kao svojeg igrača. Taj mali je potpuno izvan kontrole i potpuno je nepredvidljiv. I, vjeruj mi, ne želiš ga oko svoje supruge, taj je magnet za žene", rekao je Agassi Cahillu koji je na kraju prihvatio posao pa je čitavim putem do San Francisca slušao kako supruga kuka zbog njegove odluke.

Do Australian Opena 2003. godine, na kojem je ozlijedio zglob, onaj koji će ga mučiti ostatak karijere, i morao odustati prije 3. kola, Safin je promijenio sedam trenera u dvije i pol godine. Ljudi nisu mogli funkcionirati s ludim Rusom koji je s puno više motiva tulumario nego što je trenirao. Pred kraj 2002. godine na turniru u rodnoj Moskvi uhvaćen je u noćnom klubu u sitnim satima.

"Ne vidim nikakav problem ako izađem u disko i popijem čašu piva dokle god se ne napijem i ne ostanem do šest ujutro", rekao je tad Safin iako oni koji su ga vidjeli tvrde da nije popio jedno pivo i da nije bio baš najtrezniji.

Imao je sve, ali se teško motivirao

No, Safin nije mario. Iako je jako dobro znao i svi su mu govorili da je ekstremno talentiran i da može godinama dominirati tenisom, Rus je tenis živio i proživljavao na svoj način. Ako mu se nije igralo, nije igrao, ako mu se nije treniralo, nije trenirao. Za njega je to bilo vrlo jednostavno.

"On ima apsolutno sve da bude izvanserijski sportaš, ne samo tenisač. Siguran sam da bi bio uspješan i u drugim sportovima, a tenisom je mogao dominirati kao Michael Schumacher, Michael Jordan ili Tiger Woods. Nažalost, nema želju biti najbolji na svijetu", rekao je 2003. njegov bivši trener Šamil Tarpiščev i dodao:

"Svijet mu je pod nogama. Ima novca, dobro izgleda, svi ga vole. Nažalost po njega, i oni najtalentiraniji moraju naporno raditi da bi nešto napravili. On nije taj tip i siguran sam da će mu jednog dana biti žao. Ja više nisam mogao provoditi toliko vremena s njim i paziti što radi izvan terena."

Safin je zaista imao sve. Sa 194 centimetra visine kretao se kao Novak Đoković. Njegov dvoručni bekend bio je i ostao jedan od, ako ne i najbolji na svijetu, a problem za protivnike bio je što je forhend bio jednako dobar. Kad je bio "u zoni", Safin je pogađao što god je htio i nije bilo igrača koji mu je mogao parirati. Nije postojao.

Safin je većinu 2003. godine propustio zbog ozljede te upisao neke neugodne poraze poput 6:0, 6:1 od kvalifikanta Robbyja Gineprija u Indian Wellsu. No, došao je spreman na Australian Open 2004. godine. Ili mu se igralo, kako vam je draže. 

Tad je svjetski tenis već drukčije izgledao, a Safin je i dalje bio živ iako je živio u smjeni generacija. Samprasa više nije bilo, Agassi je odlazio, a pojavili su se novi vladari poput Rogera Federera i Andyja Roddicka. Tenis se počeo mijenjati, samo je Safin ostajao isti. Kad mu se igralo - igrao je, a kad mu se nije igralo se zajebavao.

One Slam Wonder

U Melbourneu 2004. došao je tek kao 86. igrač svijeta, ali se dizao kako je turnir odmicao. U četvrtfinalu je u pet setova izbacio prvog nositelja Roddicka, u polufinalu četvrtog nositelja Andrea Agassija i izborio je finale s Federerom. Švicarac je bio prejak, sredio ga je u tri seta i skočio na prvo mjesto te nanio Safinu drugi uzastopni poraz u finalima Grand Slama.

Safin je tad već bio prozivan "One Slam Wonder" i, iako je napredovao 50 mjesta nakon tog finala, bio je otpisan kao budući vladar tenisa. Imao je 24 godine, dosta problema s ozljedama i disciplinom, ali i dalje je bio dovoljno opasan da negdje nekad može eksplodirati.

To se i dogodilo godinu dana kasnije na istome mjestu. Izvjesnom kvalifikantu Novaku Đokoviću dao je tri gema u prvome kolu, sredio sve do polufinala, a tamo ga je čekao stari znanac Roger Federer. U jednom od najboljih mečeva u modernom tenisu Safin je spasio meč-loptu u tie-breaku četvrtog seta, Federer čak šest u petom setu, da bi Safin s 9:7 prekinuo Švicarčev niz od 26 pobjeda.

Tko je gledao taj meč, nikad ga nije zaboravio. Zajedno su pogodili preko 150 winnera, odigrali su desetak epskih izmjena, ali u tom šakačkom obračunu dvojice najtalentiranijih igrača na Touru ovaj put je kao pobjednik izašao Safin.

Pritisak na Hewittu, pritisak na Safinu

U finalu ga je čekao Lleyton Hewitt i teško je reći tko je bio pod većim pritiskom od njih dvojice. Hewitt, domaći dečko, od kojega je čitava Australija očekivala da ode do kraja ili sad već vječni talent Safin koji je do tad ozbiljno podbacio. Hewitt je dobio prvi set 6:1 i to je bilo sve što je mogao napraviti. Safin je dobio sljedeća tri seta fenomenalnim tenisom i više nije bio "One Slam Wonder".

"Hvala bogu, ovo je veliko olakšanje, 'ajde, dva Grand Slama je već nešto. Jedan možeš osvojiti slučajno kao što sam ga ja osvojio 2000. godine. To je stvarno bila slučajnost. Dva će se ipak pamtiti. Za ovaj sam se naradio i zaslužio sam ga", rekao je Safin nakon pobjede i svojeg drugog velikog trofeja u karijeri.

Pisalo se da je to povratak Safina, da možda još nije kasno da krene strelovitom uzlaznom putanjom, ali se to nije dogodilo. Taj Australian Open bio je zadnji turnir koji je Safin ikada u karijeri osvojio iako je tad izgledalo kao da će ih biti još.

"Za čime da žalim u životu? Putujem po svijetu, družim se s prekrasnim ženama i uživam. Novac ti omogućuje slobodu, da radiš što god poželiš. Mlad sam, zgodan sam i lijepo mi je. Nemam ženu, nemam obitelj i svaki dan večeram s prijateljima i zafrkavam se. Jednog dana ću se smiriti, ali za to moram naći pravu ženu. A to je vrlo teško", rekao je Safin i dodao:

"Naravno, bude dana kad bih želio biti netko drugi i kad bih samo želio, recimo, sjediti na nekoj pješčanoj plaži ispod palme i piti caipirinhu, a ne trčati po terenu u Washingtonu na 50 stupnjeva. Osobito kad nisam u najboljoj formi i kad nikoga ne mogu dobiti."

Trava je za krave, a ne za tenis

U godinama koje su dolazile, Safin sve do Wimbledona 2008. godine nije otišao dalje od 4. kola Grand Slama. Kad god bi proigrao, nešto u tijelu bi ga izdalo. Rebra, koljeno, zglob, bilo što. Psihički labilnom, kakav je uvijek bio, te ozljede dodatno su mu narušavale samopouzdanje. Mentalno nije bio na razini, a na terenu je često sam sebi bio najveći neprijatelj. 

Svađao se sa sucima, urlao na sebe i čitav svijet, a rekete je lomio kao na traci. No, i takav, vjerojatno razočaran u samog sebe, Safin je punio stadione gdje god se pojavio jer uvijek je postojala mogućnost da će učiniti nešto čudesno. Wimbledon i travu nikad nije volio, a jedna od njegovih najpoznatijih izjava jest da je "trava za krave, a ne za tenis".

Na tom Wimbledonu 2008. bio je 40. igrač svijeta, ali je u njemu bilo još malo one iskre kojom je znao zapaliti tribine, a nerijetko i protivnike. Demolirao je tad 3. igrača svijeta Novaka Đokovića u 2. kolu, u 4. je u četiri seta dobio Wawrinku, a u četvrtfinalu Feliciana Lopeza. No, dalje nije mogao.

U polufinalu ga je čekao stari znanac Roger Federer koji ga je dobio u tri seta i onda u vjerojatno najboljem meču svih vremena u finalu u sumrak izgubio od Nadala 9:7 u petom setu. Federer je Safina dobio deset puta u karijeri, a izgubio je samo dva meča. Ono što je Federer jednom rekao o Rusu najbolje govori o kakvom igraču je bila riječ. Pitali su ga tko je bolji igrač od njih dvojice kad su obojica na svojem vrhuncu.

"Marat, bez sumnje", odgovorio je Federer bez razmišljanja.

To polufinale Wimbledona bilo je zadnje što je Safin odigrao i njegov zadnji trzaj na Touru. Koljeno ga je ubijalo iz sezone u sezonu i Safin je, što je kasnije rekao, znao da je kraj blizu. Da je teniska priča gotova. Iako je imao tek 28, 29 godina, Safin je bio gotov. No, i dalje su ga obožavali. 

Španjolci navijali za njega protiv Španjolca

Kao dijete je došao u teniski kamp u Valenciju i zaljubio se u tamošnji nogometni klub. Nikad nije skrivao da je navijač Valencije, a kad je 2008. tamo igrao protiv domaćeg igrača Juana Carlosa Ferrera, čitav stadion je navijao za Safina. On je bio njihov, lokalac, a Ferrero ipak navijač Real Madrida.

U to vrijeme na Touru je pri vrhu bila i njegova šest godina mlađa sestra Dinara. S njom je 2009. godine došao na Hopman Cup u Australiju i šokirao teniski svijet. Na teren je izašao s dvije šljive ispod oba oka, krvavim lijevom okom, posjekotinom na licu i zamotanom šakom. Svi su nagađali što se dogodilo Rusu, a onda je on sam riješio sve rasprave.

"Potukao sam se u Moskvi prije nekoliko dana. Pobijedio sam u tome meču, sve je OK. Preživjet ću, bio sam na krivome mjestu u krivo vrijeme", objasnio je Safin Australcima. 

Tu sezonu 2009. nije ni želio igrati, ali je igrao jer mu je menadžer Ion Tiriac dao jako dobru ponudu da nastavi. Safin uopće nije imao trenera i bio je prepušten sam sebi. Takav raspušten prvi put nakon tri godine stigao je u Top 20, ali bez ikakvih zapaženijih rezultata.

U Sankt-Peterburgu odigrao je zadnji turnir u Rusiji i onda došao u Pariz gdje ga je u penziju poslao Juan Martin Del Potro. Za utjehu, sestra Dinara je u travnju postala prva igračica svijeta iako nikad u karijeri nije osvojila Grand Slam, ali su Dinara i Marat bili i ostali jedini brat i sestra koji su u nekom periodu u karijeri bili broj 1.

Rekao da je izgorio

"Da me koljeno nije ubijalo, mogao sam igrati još koju godinu, ali tko to zna. Umorio sam se od tenisa i svega onoga što je on nosio. Izgorio sam. Nisam više imao motivacije, počeo sam gubiti od anonimusa i sve skupa više nije imalo smisla. Uostalom, ako ne možeš pobjeđivati Nadala, Đokovića i Federera, koji je smisao igrati", rekao je kasnije Safin.

Kroz čitavu njegovu karijeru provlačila se priča što bi bilo kad bi bilo. Što bi bilo da je imao Nadalovu glavu, da je bio miran kao Đoković, da je...

"A što? Da sam imao glavu kao Nadal, odavno bih bio u penziji. Odustao bih i prije jer bi mi takav način života dosadio. Ne bih nikad želio živjeti kao Rafa, a on vjerojatno nikad ne bi želio živjeti kao ja. Ni za što ne bih promijenio svoj stil, čak ni da godinama budem broj 1. Želio sam biti normalna osoba i živjeti kako mi se živi. Ne bih uživao da sam samo mislio na tenis. Nažalost, moj mozak tako ne funkcionira. Nikad nije i nikad neće. To nisam ja", odgovorio je Safin.

U modernom tenisu su vjerojatno samo on i David Nalbandian, briljantni i također potpuno ludi Argentinac, imali titulu igrača koji su potratili rijetko viđeni talent. No, Safin za te priče nikad nije mario. Nije ga bilo briga što drugi misle o njemu, nije mu bilo teško plaćati kazne za svaki od 1055 razbijenih reketa... Jednostavno ga nije bilo briga.

Nakon što se izgrlio s Del Potrom u Bercyju u studenom 2009. godine u svojem zadnjemu meču, Safin je dobio prigodne poklone od organizatora i opet ukrao show iako je izgubio meč.

Federer je rekao sve

"Danas je dan kad sve svoje pobjede i poraze stavljam u jednu malu kutiju. Danas se zatvaraju jedna vrata, a valjda će se otvoriti neka druga. To je to, hvala vam", rekao je 29-godišnji Safin i otišao u tenisku povijest.

Hvalospjevi Rusu slijevali su se kao i hektolitri votke na svim tulumima koje je Safin kao igrač odradio. Hvalili su ga svi, i oni koji su ga voljeli i oni kojima nije bio drag, iako je takvih ipak bilo puno manje. Najveće pohvale dobio je od svojeg najvećeg i najdražeg rivala Rogera Federera.

"S Maratom vežem samo lijepe uspomene. To je pravi divljak na terenu i izvan njega i zato ga obožavam. No, on je bio puno više od toga. Nevjerojatan sportaš s neviđenim bekendom. Marat je bio igrač nevjerojatnog potencijala. Igrao je fantastičan tenis za svoju visinu. Kretao se nevjerojatno, uništavao je ljude s osnovne linije i revolucionarizirao je naš sport. Strašno mi je žao što odlazi, ali zna gdje me uvijek može naći", rekao je Švicarac.

"Tenis je okrutan sport. Stalno moraš napredovati, stalno se opterećuješ bodovima, renkingom, odlascima na Masters, Grand Slamovima... Stres 24 sata dnevno. To sam najviše od svega mrzio u tenisu koji sam obožavao i kojemu sam bio posvećen puno više nego što se mislilo.

Nije bilo odmora za mozak, nisi se mogao smiriti, samo stres, stres. Nije to košarka i nogomet gdje se možeš malo i šlepati. Ovo je individualni sport u kojemu uvijek moraš biti na vrhuncu. Sad više nemam nikakav pritisak, nikakav raspored, ništa. Sad sam svoj čovjek, radim što želim. Sad sam slobodan", rekao je Safin na oproštaju.

Krenuo u politiku, a danas je samotnjak

Nakon što je otišao u tenisku mirovinu, očekivalo se da će Safin nastaviti s ludim tulumima i raskalašenim životom. No, legendarni Rus učinio je upravo suprotno. Nakon što je nekoliko godina odmarao, Safin je započeo političku karijeru u prosincu 2011. godine. Ušao je u Dumu kao zastupnik stranke Vladimira Putina.

"Bit ću najzgodniji frajer u parlamentu, ali samo zato što su svi ostali stariji od 60 godina", ispalio je Safin prije ulaska u parlament u kojem se uglavnom razočarao. Politikom se bavio do 2017. godine kad je shvatio da to nije za njega.

No, Safin se potom potpuno skrasio. Kako je rekao u nedavnom intervjuu, živi sam sa svojim mačkama (pravim, ne djevojkama) i nikoga ne pušta u kuću. Potpuno je promijenio način života koji je sad potpuno različit od onoga kako je živio kao tenisač.

"Mačke osjećaju kako se osjećaš i zato ih volim. Ne treba mi nitko drugi. Djevojku nisam imao jako dugo i uopće mi to ne treba. Odlično se osjećam sam, nisam okružen prijateljima, a ne treba mi ni seks. Sjajno se osjećam", rekao je Safin i dodao:

"Tenis nikad nisam volio i nikad ga nisam želio igrati. Nisam se dobro osjećao pod silnim pritiskom i uvijek sam više volio nogomet tako da mogu slobodno reći da je moja teniska karijera pravo čudo."

Što bi tek bilo da mu se igralo...