BRONČANA Blanka Vlašić vratila se u svoj Split, a njeni roditelji i navijači su se dočekali već na splitskog aerodromu. Vidno umorna Blanka, koja je do bronce došla snagom čiste volje, jer je skakala pod injekcijama protiv bolova zbog ozljede Ahilove tetive, zahvalila se svima koju su navijali za nju.

 

''Malo smo umorni nakon dugog puta što se vidi i po mojim podočnjacima. Hvala svima na podršci i molitvama, osjetila sam ih više nego ikad. Imam najbolje navijače na svijetu, ova medalja je i vaša, koliko je i moja. Nadam se da se sljedeće godine na skakalištu vidimo češće nego ove godine i da ćemo imati više razloga za slavlje.'', rekla je Blanka.

 

Najavila je kako joj je plan sudjelovati i na Olimpijskim igrama za četiri godine u Tokiju i konkurirati za medalju.

"Vidim se u Tokiju," rekla je Blanka novinarima u splitskoj zračnoj luci. Naglasila je kako još ima "medalja i medaljica i nekih ciljeva i rezultata koje bi voljela postići."

"Za četiri godine neću ni ja biti baš za baciti i ne vjerujem da ću biti prestara da konkuriram opet za medalju, " poručila je.

Vlašić je objasnila kako će slijediti upute svojeg fizioterapeuta Nenada Bakule, kojem vjeruje i koji joj je kazao kako će situacija sa njenim ozljedama nakon Rija biti bolja nego ranije. Također je istaknula kako bi voljela nastaviti karijeru sada kada je prošla dvije operacije i kada se, kako se izrazila, riješila tih problema.

"Bilo bi mi žao da ne uživam plodove tih pothvata koji su riskantni jer operacija je uvijek riskantna," rekla je Blanka najavivši kako će sada uslijediti dulji odmor, ali je i najavila kako vjeruje da bi već sljedeće  godine mogla biti u normalnom ritmu u kojem je naviknula sa češćim skakanjima i treninzima bez boli.

"To je ono što želim," dodala je.

Istaknula  je kako je zadovoljna i sretna s osvojenom brončanom medaljom Riju.

"Bilo je puno suza i olakšanja nakon što je natjecanje u Riju završilo i što ne moram ranjena iščekivati najvažnije natjecanje tijekom četiri godine, a to su Olimpijske igre," objasnila je Blanka.

Ponovila je kako je po završetku natjecanja u Riju najprije pomislila da je osvojila peto mjesto te da je bila presretna kada je na semaforu vidjela kako je osvojila treće mjesto, jer je u Rio otišla bez ikakvih šansi, kao autsajder.

"Ponosna sam kako sam se snašla u otežanim okolnostima," dodale je.

Objasnila je kako joj se čini da je  brončana medalja iz Rija najmanje atletska jer je do nje došla s najmanje prethodnih natjecanja i bez specifičnih treninga.

"Puno više na ovu brončanu medalju gledam kao na značku i čast i nekakav orden koji je dobio vojnik koji se vratio  s bojišta", kazala je Blanka i naglasila kako joj je posebno važno bilo bodrenje trenera Bojana Marinovića s tribina kada je za vrijeme natjecanja pomišljala da neće uspjeti.

"Znam da je ovo čisti i nezasluženi Božji dar," rekla je Blanka i objasnila kako cilj njenih molitvi Bogu u Riju  nije bio medalja nego se molila za hrabrost, snagu i da izdrži "jako teške okolnosti." Priznala je kako je zbog ozljede još uvijek nesigurna, ali dva dana nakon natjecanja u Riju može hodati te  joj to daje optimizam.