DINAMO je u 33. kolu HNL-a remizirao s Lokomotivom u Kranjčevićevoj (1:1). S obzirom na to da je Osijek u ranijem terminu izgubio kod kuće bodove protiv Istre, Plavi su propustili šansu jednog od dva konkurenta za naslov gotovo u potpunosti izbaciti iz igre. Kako je Dinamo igrao, bod mu je iz tog ogleda sjajan ulov.

Ante Čačić je u prvoj utakmici koju je vodio u novom mandatu na klupi Dinama, kod Gorice, uspio trznuti momčad koja je upala na pola puta između nemoći i apatije nakon poraza na Poljudu. Poslije susreta protiv momčadi s Kajzerice dojam je da je bila riječ tek o kratkotrajnom pozitivnom šoku i dobroj reakciji momčadi na tešku situaciju u HNL-u na kakvu se nisu imali prilike naviknuti. Čačić je kreirao momčad u strahu od suspenzija, a to je rezultiralo jednom od najgorih utakmica u sezoni.

Protiv Lokomotive je Čačić napravio nekoliko teško shvatljivih grešaka i dao je Dinamovom suparniku sve moguće alate da uzme bodove aktualnom prvaku. Analitika pokazuje da Dinamove šanse za obranu naslova nisu značajnije pale nakon ovog kola, ali igra uoči derbija s Osijekom nimalo ne ohrabruje njegove navijače.

Ademi se vratio na poziciju koju je igrao prije sedam godina

Već je početna postava donijela nekoliko neobičnih i, pokazat će se, pogrešnih odluka. Čačić je još jednom zaigrao u formaciji s četiri igrača u zadnjoj liniji, dok je u sredini terena debitirala trojka Ademi-Ivanušec-Baturina.

Pri tome je Dinamov kapetan dobio ulogu kakvu u praksi nema skoro otkad je Čačić vodio klub prije deset godina - Ademi je bio čisti zadnji vezni. I od prve minute vidjelo se da to ne funkcionira najbolje.

U fazi obrane izostajala je Ademijeva agresivnost visoko u presingu zbog čega je Lokomotiva lako iznosila loptu, a kao korektor vezne linije Ademi nije imao dovoljno dobru podršku i Dinamova zona je lako pucala. Koliko je lako Lokomotiva stizala u završnicu svjedoči podatak i da je u prvom dijelu imala sedam (!) udaraca prema golu koji su upućeni iz kaznenog prostora.

Još su veći problemi bili u igri prema naprijed. Dinamo je čitavu sezonu tražio veznjaka koji mu na poziciji šestice može dati najviše u izgradnji napada. Taman kad se u toj ulozi pronašao Josip Mišić, u nju je gurnut Ademi koji ima sasvim drugačije navike u igri, a i nije navikao u toj mjeri iznositi loptu pod pritiskom.

Izostanak Ademija više na terenu osjetio se i u napadu. On je s tri pogotka najbolji strijelac Dinamove polusezone poslije Mislava Oršića. Napad je ponovno bio usmjeren prema bokovima. Bočkaj je imao čak devet centaršuteva (od čega 4 točna) i veliki hendikep za Plave bio je izostanak iz kaznenog prostora igrača koji najbolje ulazi iz drugog plana.

Koliko to znači Dinamu pokazao je i autogol kod kojeg je Ademi natjerao Lokomotivine stopere na paničnu reakciju i grešku. Uz sve Dinamove napadače, bio je jedini igrač koji je ispratio udarac do kraja i još jednom je bio nagrađen za to.

Baturinina šansa na krivom mjestu i u krivo vrijeme

Novi Dinamov trener odlučio je od prve minute gurnuti u igru i 19-godišnjeg Baturinu. Bio je to četvrti prvenstveni start za velikog Dinamovog talenta, ali prva tri su bila u rujnu i listopadu. Otad naovamo, skupljao je minute uglavnom u završnici utakmica i definitivno nije na pravoj radnoj temperaturi.

To se vidjelo i u utakmici, a njegovo uvrštenje u prvu momčad posebno je nejasno s obzirom na kontekst utakmice i okolnosti. Baturina je profinjen igrač kojem je forte u kreaciji i stvaranju prednosti. U teškom susretu koji će se odigrati po velikoj kiši, njegove kvalitete teško mogu doći do izražaja.

Uz to, nije oko sebe imao pravu podršku kakvu treba igrač tih godina i profila. Ademi je bio u igri, ali u sasvim atipičnoj poziciji na kojoj nije mogao dati više od onog koliko je dao. Čitavo prvo poluvrijeme Lokomotiva je bez većih problema kontrolirala sredinu terena, a Ademi i dva igrača koja nisu u natjecateljskom ritmu nisu uspijevali na teškom terenu mišićima izboriti pobjedu.

Oršić u ovakvoj situaciji mora ostati u igri do kraja

U 76. minuti Čačić je iz igre izvadio Oršića i uveo Marka Tolića koji je još jednom "preskočen" do same završnice. Najbolji Dinamov napadač definitivno nije odigrao dobru utakmicu, a kulminacija svega bila je situacija u kojoj je propustio uposliti dva suigrača u čistoj šansi. Loš dojam popravio je naknadno svirano zaleđe.

Ipak, nema nikakvog smisla Oršića vaditi u tom trenutku. Ako je Oršić igrao loše, a igrao je, onda nije trebao dočekati ni 76. minutu. Ako je Čačić mislio da od drugog igrača može dobiti taktičku opciju više u odnosu na Oršića, onda je taj potez trebao povući dok je još bilo dovoljno vremena da se promijeni tijek susreta.

Petnaest minuta prije kraja po ovakvom terenu ne traži se novo taktičko rješenje, nova formacija ili ciljani višak u određenoj zoni. Traži se samo i isključivo gol, kako god on došao. Izvaditi Oršića u takvoj situaciji je odluka koju je teško shvatiti.

Koliko Oršić daje pred golom dovoljno govori činjenica da je u drugoj polusezoni zabio sedam golova za Dinamo, a dvije prve pratnje su zabile tri (Ademi), odnosno dva (Emreli). Od 19 golova Dinama u drugom dijelu sezone, Oršić je dao 37%.

Na kraju je Čačić imao ogromne sreće. Dinamo je u susretu koji mora pobijediti jer mu osigurava relativno mirnu završnicu prvenstva imao jedan jedini udarac u okvir gola. Taj je trebao biti lagani posao za Nevistića, ali lopta mu je proklizala kroz noge i donijela ipak bitan bod gostima.

Pred Dinamom je jedan od dva derbija, i premda forma ne ohrabruje, sve je čvrsto u njegovim rukama. Pobjedom na Maksimiru bi izbacio Osijek iz utrke, a onda bi meč-loptu imao u Šibeniku protiv trenutno najgore momčadi u ligi. U tom scenariju, derbi u zadnjem kolu igrat će se za prestiž, ali Čačić je već u drugoj utakmici potrošio svako pravo na pogrešku.