HRVATSKA je pobijedila Maroko s 2:1 i uzela svjetsku broncu. To joj je druga medalja zaredom na mundijalima i treća na šest svjetskih prvenstava, koliko ih je ukupno odigrala. Time je potvrdila da spada u samu elitu svjetskog nogometa. Zbog demografskih i gospodarskih uvjeta teško je očekivati da Hrvatske bude Brazil, Francuska ili Španjolska, ali ona je u prvom redu do najvećih reprezentacija na svijetu.

Bila je ovo najbolja utakmica Hrvatske na turniru na kojem je imala velikih problema u igri u napadu i kreiranju šansi. Pobjeda i igra su tim vrjednije kada se zna da su Zlatku Daliću otpala tri prvotimca, od kojih za Marcela Brozovića nije imao adekvatnu rezervu. 

Osim nekoliko kratkih perioda krize, Hrvatska je kontrolirala zbivanja na terenu, u posjedu je bila logično postavljena i lepršava te je s puno igrača dolazila naprijed. Da je bilo malo više koncentracije u završnici, mogla je zabiti i pokoji gol više. Ili da joj je sudac svirao jedan od najčišćih penala na čitavom Svjetskom prvenstvu.

Bojali smo se kako će zamijeniti Brozovića. Dalić je našao odličnu formulu

Uoči utakmice bilo je nekoliko očitih pitanja. Prvo je ono kako će se obje reprezentacije snaći samo par dana nakon umora i velikog psihičkog, fizičkog i emocionalnog trošenja u polufinalu koje je na kraju rezultiralo bolnim porazima. S obzirom na te okolnosti, ovo je bila najteža utakmica turnira.

Utakmice za treće mjesto su statistički najefikasnije na svjetskim prvenstvima, a pretpostavlja se da je razlog tome veliko popuštanje opreza i stresa koji su ipak puno veći u polufinalima i ranijim utakmicama nokaut-faze. Očekivalo se da će ova utakmica biti otvorena, a Hrvatskoj je u tom pogledu nedostajao najbitniji igrač, Brozović. 

On daje balans ovoj ekipi i bilo je pitanje kako će ga Dalić zamijeniti. Odlučio je ne uvesti Jakića kao jedinog igrača koji ima iskustva na šestici. Umjesto njega Kovačić i Modrić su povučeni na centralni par veznjaka, a ovaj put su igrali s desetkom ispred sebe.

Stvari su funkcionirale vrlo dobro. Sve do zadnjih 20 minuta, kada su sudac i inercija igre donijeli divljinu u utakmicu, Hrvatska je kontrolirala marokansku tranziciju. Modrić i Kovačić su održavali blok kompaktnim i sjajno su pratili prednje igrače kada bi krenuli u presing.

U fazi napada su ostajali duboko i često su naizgled bespotrebno uzimali loptu iz krila stopera, ali i to je imalo svoju svrhu. Svojim su pozicioniranjem omogućili bekovima da puno češće odlaze visoko u napad i oni su ostajali kao osigurači. Dva igrača su potrebna da zamijene Brozovićeva pluća, a Modrić i Kovačić su to odradili sjajno.

Jednostavan i efikasan plan kako nauditi Maroku

Od svih utakmica na turniru, Dalić je ovu najbolje pripremio kada je riječ o skautingu protivnika. Hrvatska je u fazi obrane stala u srednji blok, ali Kramarić je pratio njihovog najboljeg igrača i centralnog veznjaka Sofyana Amrabata te je Hrvatska tjerala Maroko da mu napad vode drugi igrači.

Maroko je tijekom turnira u nekoliko navrata pokazao ogromne probleme s branjenjem centralnog koridora, posebno u tranziciji, jer ostali veznjaci često u posjedu igraju daleko od Amrabata. Hrvatska je to prepoznala, na vrijeme je iskakala u presing kad god bi loptu primio igrač koji nema kvalitetu u pasu i iznošenju te je isprovocirala hrpu grešaka.

Nakon tih situacija je skupila dovoljan broj drugih lopti, a Kovačić je u nekoliko navrata sjajnim prodorom stvorio višak. Da je bilo samo malo boljih odluka u završnici i boljeg međusobnog razumijevanja kretnji (što nije za zamjeriti jer je momčad prvi put igrala u ovakvom sastavu), već se u prvom poluvremenu moglo riješiti pitanje pobjednika.

Čim je Hrvatska odlučila ne biti Grčka, pokazala je koliko moćna može biti

Sve Dalićeve zamjene i rotacije odigrale su sjajnu utakmicu. Oršić je ostao najefikasniji hrvatski igrač na velikim natjecanjima, Livaja je imao asistenciju, a Perišić nas je naveo na pitanje može li on biti rješenje na lijevom beku i puno češće. Sa Šutalom smo dobili još jednog stopera koji može probiti suparničke linije i veliki je zalog za budućnost.

U samo dvije utakmice ovog turnira Hrvatska je odlučila ne biti Grčka i koristiti posjed za progresiju napada, a ne samo za umrtvljivanje utakmice, protiv Kanade i u utakmici za broncu. I odmah je pokazala koliko moćna može biti i koliko lijep nogomet može igrati.

Osovina na lijevoj strani hrvatskog napada bila je jedna od najmoćnijih koju smo vidjeli na čitavom turniru. Jedina je šteta da Luka Sučić nije dobio barem minutu kako bi mu se pisao nastup na Svjetskom prvenstvu.

Rezultat koji je Dalić donio je još jednom spektakularan. Ima milijun mana, neopisivo je iritantno  i nepošteno kad podcjenjuje napadače i HNL, čiji su mu igrači donijeli polufinale, a onda i broncu, ali definitivno ima odnos i znanje kako upravljati svlačionicom, što s ovom grupom igrača polučuje veliki rezultat.

Hrvatska je pokazala da je svjetska supersila kojoj se divi cijeli svijet, a protiv Maroka su konačno vidjeli i koliko ofenzivnog talenta ima. Jedna generacije je u zadnjem stadiju zalaska, ali nove snage su na ovom turniru pokazale da nema straha za budućnost.