MITSKI San Siro trebao je jučer biti poprište bitke između dva donekle ravnopravna takmaca za rane bodove u skupini C Lige prvaka. Ipak, pokazalo se kako ravnopravnosti u odnosu snaga nije bilo. Bayern je u Milan stigao riješiti posao i kroz većinu utakmice (2:0) se nametnuo i fizički i taktički. Derbi koji to nije mogao biti samo je još jednom definirao prave odnose snaga ovih dviju momčadi.

Iskazivanje moći od prvog zvižduka

Bavarci su izašli na teren odlučni uspostaviti dominaciju ne samo posjedom nego i kompozicijom igre. Naime, većina napada u prvom dijelu prvog poluvremena dolazila je preko desnog boka, ali sam koncept igre Nagelsmannove momčadi imao je zbog toga tri strukturalna cilja.

Prvi je bio pritisnuti Interovu veznu liniju duboko u vlastitih 16 metara kako bi se stvorio manjak ravnoteže. Drugi je bio osloboditi igrače na suprotnoj strani terena za brzo prebacivanje težišta igre. I treći, upravo zbog prve točke, osloboditi igrače izvan kaznenog prostora ili za distribuciju ili za udarac.

Stoga ne treba čuditi da je gostujuća momčad imala pet udaraca izvan šesnaesterca u prvom poluvremenu te da su igrači na suprotnim bokovima često bili jako otvoreni. Dodamo li tome da su čak i izgubljene lopte često rezultirale reposjedom, jer nije bilo vertikalne strukture vezne linije protivnika, sasvim je jasno kakva je bila dominacija Bayerna u dobrom dijelu prvih 45 minuta.

Sane iskoristio rupe u domaćoj strukturi

Najveći dobitnik takvog razvoja događaja (posebno u prvih 30 minuta) bio je Leroy Sane. Bayernov ofenzivac više puta je utrčavao u prazan lijevi halfspace (tražeći dugu loptu ili proigravanje Muellera ili Manea) i nečuvan se kretao 20 metara od gola. Sve je to rezultiralo s nekoliko prilika u čijoj izgradnji je sudjelovao upravo ljevonogi njemački reprezentativac.

Kad igrača njegovih kapaciteta protivnik ne prati barem zonski, nakon toliko pokušaja negdje mora doći do točke pucanja. Duga lopta Kimmicha između dva stopera postaje asistencija koja gotovo savršeno nalazi Sanea u još jednom vertikalnom trku. Mekano primanje i obilazak Onane te gosti vode 1:0.

Uspijevali su u kratkim periodima prvog dijela domaćini uspostaviti ravnotežu u zadnjoj liniji i iznositi loptu prvenstveno kroz pozitivne karakteristike Marcela Brozovića, koji je sudjelujući u prvoj distribuciji svojim kretnjama otvarao prostor i orijentaciju tijela za jednostavna rješenja ili duge lopte.

Pozitivnu ulogu u nekoliko situacija odigrao je u tom kontekstu i Edin Džeko kao "holder" dok mu se ne bi priključili suigrači. Većina tih napada dolazila je preko desnog boka jer su tamo igrači Intera imali nešto više prostora uz obrambeno nediscipliniranog Sanea i ofenzivnije orijentiranog Davisa.

Nažalost po navijače plavo-crnih, tih je napada u prvom dijelu bilo daleko premalo. Na odmor se otišlo s vodstvom njemačke momčadi 0:1 i dojmom da je Inter dobro i prošao.

Prvih 15 minuta drugog poluvremena nedovoljno za preokret

Početak drugog poluvremena donio je nešto asertivniju igru domaćina. Podigle su se linije u obrani i blok je bio proaktivniji u odbijanju napada protivnika. Prvih 15 minuta uspijevali su i dominirati posjedom, s posebnim fokusom na prebacivanje lopte na desni bok dijagonalama i svega nekoliko dodavanja kroz "bolje popunjenu" sredinu.

No ni to nije bilo dovoljno da se stvore izrazite prilike pred Neuerom prije nego što je Bayern vratio konture svojoj ofenzivnoj igri. I baš to je dovelo do njihovog 2. pogotka u 66. minuti. Nedovoljan pritisak obrane na Sanea po primanju lopte na 20 metara od gola, dupli pas s Comanom u kaznenom prostoru i loptu je u vlastitu mrežu, u želji da spriječi gol, poslao Danilo D'Ambrosio.

Do kraja utakmice probao je Inzaghi četverostrukom izmjenom promijeniti tempo utakmice, ali najviše što je Inter dobio bila je jedna izvrsna prilika nakon lijepog pritiska na Hernandeza u zadnjoj liniji. Više od toga ipak nisu mogli.

Nagelsmannov stroj i Inter bez identiteta

Kad se podvuče crta pod račun jednog od prvih "derbija" grupne faze ovogodišnje Lige prvaka, jasno je kako se unatoč željama na terenu nisu našla dva takmaca u istim fazama svojih sezona. Bayern je već debelo zahuktali stroj koji je prošla dva prvenstvena dvoboja remizirao zbog protivničkih vratara i loše konverzije te je sinoć samo očekivane golove pretvorio u one koji se pišu "na semaforu".

Ostaje dojam da je to učinio i bez previše prolivenog znoja uz odličnu strukturu i plan igre. Pravi izazov ga vjerojatno čeka već iduće kolo protiv probuđene Barcelone, koja je na svom terenu rutinski napunila mrežu Viktorije.

Interu s druge strane ostaje pokušati naći formulu za zahtjevnije protivnike jer ove sezone redovito gubi od njih. Sigurno će biti napadački potentniji povratkom Lukakua, ali nedostaje strukture u izgradnji napada i tu je mjesto na kojem mlađi brat Inzaghi mora tražiti sistemska rješenja.

Onana je u svom debiju pokazao dosta toga dobrog, unatoč dva primljena gola, te već pomalo otrcano valja naglasiti da je radijus kretanja Marcela Brozovića nestvaran ne samo unutar utakmice već i unutar pojedinih akcija. Strateg Intera ima dosta dobrih "kockica" te je vrijeme da pokaže može li oko njih izgraditi identitet momčadi.