DINAMOVA utakmica protiv Anderlechta dobar je dio prvog poluvremena izgledala kao susret kakvih su se Dinamovi navijači prošle sezone i previše nagledali. Gosti su imali nekoliko sjajnih prilika i činilo se da je samo pitanje vremena kada će zabiti i usmjeriti utakmicu na svoju stranu. Dinamo se u Europi prerijetko znao oporaviti od takvih situacija.

Svi na stadionu smrznuli su se u 21. minuti, kada su gosti u razmaku od nekoliko sekundi dvaput pogodili prečku. Tek je na usporenoj snimci većina gledatelja vidjela da je kod drugog udarca Dominik Kotarski sjajno reagirao i brzim refleksom skrenuo loptu taman toliko da ne završi ispod grede.

Bila je to jedna od nekoliko njegovih velikih intervencija na utakmici. Prijašnjih godina, kada je Dinamo bio na vrhuncu svoje europske moći, brojne su utakmice presudile nevjerojatne predstave Dominika Livakovića. Kotarski sve više izgleda kao golman koji bi mogao krenuti njegovim putem.

Spašavao je Dinamo kad je najviše trebalo

Anderlecht je u prvom poluvremenu s lakoćom izlazio iz neorganiziranog Dinamova presinga. Plavi su pritiskali dvojicu gostujućih stopera krilima i Dionom Drenom Beljom, ali nisu imali odgovor na način na koji je belgijska momčad gradila napade. Vratar ili posljednja linija Anderlechta bez većih su problema pronalazili gostujuće bekove.

Ako bi ostajali široko uz aut-liniju, iza leđa Arbera Hoxhe i Ikera Almene, Dinamovi bekovi nisu se usuđivali izaći toliko visoko i napustiti obrambenu liniju. Ako bi ulazili u sredinu terena, pojavljivali su se kao dodatni vezni igrači koji su s lakoćom prenosili loptu u sljedeću fazu napada.

Takav koncepcijski višak doveo je do toga da je Dinamova obrambena struktura prelako pucala. Zbog viška igrača koji bi ostajali ispred lopte, dojam je bio da Anderlecht stalno istrčava kontranapade i napada nepostavljenu obranu Plavih.

U tom kaosu alarm za uzbunu palio se često i brzo, a Dinamo je živio od toga da netko u zadnjoj liniji spasi stvar u posljednji trenutak. Svoje trenutke imali su i Stjepan Radeljić i Sergi Dominguez, ali Kotarski je bio taj koji je držao Dinamo na životu.

Obranio je udarac glavom Tristana Degreefa, na otvaranju drugog poluvremena zaustavio pokušaj Winklera, a u završnici odličnom paradom izbacio snažan udarac Aasgaarda u korner. Da nije bilo njega, pitanje je bi li Dinamo uopće dočekao završnicu utakmice u kojoj je Beljo iz penala donio pobjedu.

Njegova vrijednost nije samo u obranama. Igra nogom puno bolje od Livakovića, traži loptu u izgradnji napada kada su stoperi pokriveni i nema problema da parabolom prekorači prvi val suparničkog presinga i pogodi drugu Dinamovu liniju.

U Europi još nije primio gol

Kotarski je tako i drugu utakmicu ligaške faze Europa lige završio bez primljenog pogotka. U prvom kolu protiv Hapoel Be'er Sheve Dinamo je odigrao 0:0, a i tada je hrvatski reprezentativac bio jedan od najzaslužnijih za osvojeni bod.

Posebno se istaknuo obranom udarca glavom Igora Zlatanovića, koji je iz blizine gađao pod gredu. Kotarski je sjajnim refleksom uspio izbaciti loptu i spriječiti pogodak. U dvije europske utakmice Dinamo je tako osvojio četiri boda, a njegov vratar još nije morao vaditi loptu iz mreže.

No, nije samo Europa pokazala koliko Kotarski znači ovoj momčadi. Već je u svojem debiju protiv Gorice na Maksimiru imao vrlo važnu ulogu u pobjedi 1:0. Gorica je u drugom poluvremenu stvorila nekoliko odličnih prilika. Ivan Cvijanović pogodio je gredu, a nedugo zatim Filip Braut našao se u sjajnoj poziciji na svega sedam metara od gola.

Loš dan protiv Osijeka

Kotarski je fantastično reagirao i spriječio izjednačenje. Dinamo je na kraju sačuvao minimalnu prednost i osvojio tri boda koja bez te intervencije možda ne bi osvojio. Kotarski pritom nije bio nepogrešiv. Njegova uvjerljivo najslabija utakmica bila je ona u Osijeku, u kojoj je Dinamo izgubio 4:2.

Kod jednog od primljenih pogodaka mogao je reagirati bolje, dok je za četvrti bio izravno odgovoran nakon što je nepotrebno izašao daleko od svojeg gola i loše procijenio situaciju u komunikaciji sa suigračem.

Ipak, kada se podvuče crta pod dosadašnji dio sezone, takve su pogreške iznimka. Kotarski je u vrlo kratkom razdoblju pokazao da može biti golman koji svojoj momčadi donosi bodove, a ne samo onaj koji će odraditi posao kada obrana ispred njega funkcionira.

To je posebno važno za Dinamo koji još uvijek traži stabilnost, čija obrambena linija često dopušta previše i koji u brojnim utakmicama ostavlja svojeg vratara izloženim. Kotarski je dosad vrlo često bio posljednja, ali i najpouzdanija prepreka između protivničkih napadača i Dinamova gola.

Dinamo je čekao Livakovića, a dobio drugog Dominika

Još je zanimljivije što je Kotarski u Dinamo stigao nakon jedne od najvećih transfernih sapunica ljeta. Mjesecima se čekao povratak Dominika Livakovića, ali Dinamo nije uspio pronaći zajednički jezik s Fenerbahčeom. Postojala je i kombinacija prema kojoj bi Livaković preko Barcelone završio na posudbi u Maksimiru, ali ni od toga nije bilo ništa.

U međuvremenu se otvorila mogućnost dolaska Kotarskog iz Kopenhagena. Ni taj posao nije išao glatko. Danci su postavljali visoke financijske zahtjeve, pregovori su se prekidali i nastavljali, a Dinamo je sezonu započeo bez vratara kojeg je planirao dovesti.

Na kraju je Kotarski stigao na jednogodišnju posudbu uz mogućnost otkupa za oko četiri milijuna eura. U klubu su od prvog dana uvjereni da je Kotarski dugoročno rješenje i uskoro ih očekuju nove runde pregovora s Dancima. Vjeruju i kako će uspjeti spustiti odštetni zahtjev u gabarite koji su za Dinamo prihvatljiviji.

Dinamo je u ovom prijelaznom roku donosio čudne odluke, kasnio i nije na vrijeme reagirao. Dosta igrača došlo je ozlijeđeno, a neki i dalje, ni dva i pol mjeseca nakon početka sezone, nisu u pravom ritmu.

S Kotarskim, koji je bio meta velikih kritika danskih navijača i koji je dočekan sa skepsom, čini se da je Dinamo pogodio bingo. Već danas mora početi stavljati u kasicu novac. Nema sumnje što mu mora biti prvi potez idućeg ljeta.