DINAMO je u subotu svladao Istru s 4:0 i zadržao prednost od pet bodova ispred Hajduka na čelu tablice. To je Plavima uoči europskog dvoboja s Genkom donijelo djelomičan mir, posebno kada se zna da su nedavno bili na četiri boda zaostatka od splitskog kluba.

Važnije od toga, Dinamo na velikom uzorku konačno izgleda stabilno i dominantno kako s obzirom na budžet i ambicije u SuperSport HNL-u i treba izgledati. Kad se taj trend promatra u kontekstu onoga što je vlast kluba obećala i nakanila, može se reći da je Dinamo točno tamo gdje treba biti u tom procesu.

Livaković nema posla otkad se vratio u Dinamo

Koliko je Dinamo obrambeno dobar u nastavku sezone pokazuje i podatak da se Dominik Livaković od povratka na Maksimir susreo samo s tri udarca u okvir svog gola. Dakle, jedan po utakmici. Dva je uspio obraniti, a jedini koji je zahtijevao nešto ozbiljniju intervenciju bio je protiv Vukovara. 

Rijeka i Istra nisu pošteno ni zapucale Dinamu po golu, a jednako blijedo je izgledao i Osijek u prvom kolu nastavka kada je na golu još uvijek bio Ivan Filipović. Ako četiri Dinamova protivnika ne mogu ama baš ništa, onda postoji relativno mala vjerojatnost da je sve do njihove nekvalitete. Ta ista Rijeka je ne tako davno zabila Hajduku na Rujevici pet golova, Celju tri i prošla je ligašku fazu Konferencijske lige.

Sjajan krug prvenstva

Zadnji poraz u SHNL-u Dinamo je doživio prije tri mjeseca na gostovanju kod Istre (2:1). Unatoč porazu, Dinamo je odigrao bitno bolju utakmicu nego, primjerice, tjedan dana ranije kada je na Maksimiru pobijedio Rijeku s 2:1. U Puli je Dinamo imao 32 šuta po golu i 21 korner, ali lošu konverziju.

Otad je u devet ligaških utakmica upisao sedam pobjeda i dva remija te je osvojio 23 od mogućih 27 bodova. Podjela bodova stigla je u derbijima protiv Hajduka i Rijeke, ali Dinamo je bio bolja momčad u obje utakmice.

U čitavom tom periodu suparnici su kreirali tek osam velikih šansi Dinamu. Idući najbolji klub po tom kriteriju je Hajduk koji je dozvolio 17 velikih šansi suparnicima. Jedan cijeli prvenstveni krug je već pristojan uzorak iz kojeg se može zaključiti da Dinamo radi dobro.

Kvarenje dojma u Europi

Zapravo, sjajan dojam su pokvarile tek predstave u Europi. Pritom se mora napomenuti da su i Celta i Betis i Lille, kojem je Liga prvaka prošle sezone u prvenstvu izmaknula za gol-razliku, višestruko skuplje momčadi. No, dojam protiv spomenute tri momčadi, kao i Midtyllanda, bio je užasan. Dinamo je djelovao potpuno nedoraslo toj razini nogometa i taj zaključak je vjerojatno blizu istini.

To možda i nije čudno. Igrači koji su znali pobjeđivati klubove tog ranga napustili su ljetos Maksimir. Samo u Pjaci, Petkoviću, Ademiju i Baturini izgubio je 258 europskih utakmica koje su oni imali u nogama.

Zamijenio ih je igračima koji tek trebaju zajedno srasti, uigrati se i pokušati ponoviti njihove uspjehe. Genk je momčad protiv koje se može igrati i nije na razini španjolskih ili francuskih klubova.

Ono što može ohrabriti Dinamo je već spomenuta defenzivna stabilnost i puno iskusniji golman. Povijest Plavih pokazala je da za dobar rezultat u Europi nije toliko nužan visok strop ekipe, koliko visok pod.

U prijevodu, za klub ranga Dinama u Europi je puno važnije da može dugo držati stabilnost i dozvoliti malo šansi nego puno kreirati i igrati na visoke rezultate. I Bjeličina i sve kasnije generacije su obrambene uspjehe bazirali na organizaciji i tranziciji više nego na pozicijskoj igri i posjedu koji je plijenio ljepotom.

Ključne kadrovske odluke donijele su Dinamu mir

Klub je bio u ozbiljnoj krizi igre i rezultata sredinom jeseni, ali je nekoliko kadrovskih odluka otad donijelo mir. Prva je inzistiranje Zvonimira Bobana da pozicija Marija Kovačevića nije upitna i da mu par loših rezultata ne može presuditi. Misliti da Dinamo dugoročno ne može s Kovačevićem bitnije napredovati je legitimno, ali osporavati koliko mu ekipa bolje izgleda bilo bi nepošteno i suludo.

U zimskom prijelaznom roku iz kluba su otišli stilom neprilagođeni Dejan Ljubičić te Robert Mudražija, Gonzalo Villar i Sandro Kulenović koji sasvim sigurno nisu bili zadovoljni svojim statusom. Taj prostor dao je puno više minuta Luki Stojkoviću koji ubrzava Dinamovu igru (nekad i previše), a Dion Drena Beljo trpa kao na traci otkad zna da može u igri ostati i nakon 60. minute.

Dinamo ide u dobrom smjeru

Na kraju, Dinamo ne treba padati ni u kakve euforije. Pred njim je još uvijek jako puno posla i na terenu i u uredima. Mora dodatno oživiti nekoliko igrača i raširiti rotaciju, mora se riješiti što više balastnih ugovora kako bi zatvorio financije za iduću sezonu, mora kadrovski i logistički realizirati drugu momčad, a u svemu tome mora dovršiti i doselekciju prve momčadi.

No, s obzirom na to da je promijenio čitavu momčad, da je prošle sezone osvojio tek 66 bodova i izgubio titulu i da je bilo upitno kako će se pokriti bez Lige prvaka s obzirom na nerealno visoke ugovore, evaluacija prvih šest mjeseci novog Dinama kaže da je klub točno tamo gdje treba biti. Reakcija uprave kad je došla prva kriza je pokazala da je strpljenje, koje nemaju ni mediji ni navijači, nekad ključan dio svakog procesa.