U UTORAK je na stadionu Maksimir komemoracija za Zlatka Škorića koji je preminuo prije nekoliko dana. Na početku komemoracije prikazan je film u čast i spomen na legendu kluba Žogu.

U poslijepodnevnim satima Škorić je pokopan na groblju Mirogoj, a tijekom pogreba jedan ili više lopova provalili su u njegov stan i opljačkali ga. To je potvrdio sin Dinamove legende Dominik Škorić objavom na Facebooku.

"Ovim putem ću uputiti prokletstvo osobi koja je provalila u stan mojih roditelja u trenutku dok smo pokapali oca. Nadam se da ćeš grozno patiti smeće jedno. Molim sve ljude koji rade na štandovima Opatovine ispred kuće ako su primijetili nekog nepoznatog da se muva do cca 3 popodne", napisao je Škorićev sin i tim putem zamolio ljude s više informacija da mu se obrate.

Zlatko Škorić preminuo je 23. svibnja u 77. godini života.

Osvajač Kupa velesajamskih gradova

S Dinamom je osvojio Kup 1963. i 1965. godine, a 1967. osvojio je i Kup velesajamskih gradova. Škorić je prije dvije godine istaknuo kako je tu generaciju krasilo veliko zajedništvo.

"Uvijek smo bili 'mi', a ne pojedinac. Mi smo se tada družili, ali i danas družimo. Bili smo jaki kao momčad, a to je zasluga trenera", rekao je pa nastavio:

"U Dinamo je došao kada je imao 36 godina, bio je vizionar. Nikada nije dao na igrače. On nam je prije 50 godina objašnjavao što znači posjed lopte. Uzeo je loptu u ruke i rekao: 'Ovo je zlato, to je najvrjednija stvar na terenu, više vrijedi i od vas. Kad je lopta kod nas, ništa nam se ne može dogoditi", prisjetio se Rora, dok je Škorić dodao: "Zebec je bio poseban i on izlazi iz konteksta svih trenera koji su nas vodili. Žao mi je što je otišao i što se naša generacija raspala."

"Bio je dio najvećeg Dinamovog uspjeha"

Prigodnim su se govorima na komemoraciji od Žoge oprostili predsjednik GNK Dinama Mirko Barišić i legenda kluba Slaven Zambata.

"Skupili smo se da odamo počast i priznanje našem Zlatku Škoriću. Nažalost, pod zadnje dane života kad sam kontaktirao njega i obitelj, mogu svjedočiti da je otišao u teškim bolovima. Kad smo ga uspjeli odvesti u bolnicu, tinjala je ipak nada da postoji mogućnost da se odupre opakoj bolesti, iako smo znali da je kraj jako blizu. Nažalost, to se i dogodilo, bolest je uzela našeg Zlatka", rekao je Mirko Barišić pa dodao:

"Ne samo da je veliki sportaš i nogometni vratar, već i veliki čovjek. U Dinamu je bio devet godina, odigrao blizu 300 utakmica i mnogi ljudi iz struke ubrajaju ga u najveće vratare koje je klub imao u stogodišnjoj povijesti. Dinamo je oduvijek bio velik klub zato što su u njemu igrali takvi igrači kao što je bio Škorić. Pripadao je generaciji koju zovemo '67, a moram reći da je u povijesti kluba to najveći uspjeh koji je postignut - osvojeno prvo mjesto u Kupu velesajamskih gradova. On je bio dio te ekipe i jedan od ponajboljih igrača. Uvijek je govorio: 'Ne, nema tu pojedinaca, mi smo ekipa i momčad. Svi zaslužuju taj epitet najbolje momčadi.'

Legenda se oprostila od legende

Na komemoraciji posljednji se put od Žoge pozdravio i Slaven Zambata.

"Dragi Žoga, draga ožalošćena obitelji... Teško mi je pričati u ovim teškim trenucima, ovo je oproštaj koji nas je pogodio i dotukao. Mislim da svi prisutni i navijači osjećaju kao da je jedan dio od nas otrgnut. Dragi Žoga, tvoja obitelj gubi jednog divnog čovjeka, supruga, oca, brata, djeda, a naš voljeni klub gubi istinskog velikana koji je član naše generacije 1967. i koji je cijeli život bio odan svom klubu. Tvojim odlaskom, dragi Žoga, izgubili smo velikog prijatelja s kojim smo se družili s jednom velikom ljubavlju. Bio si velik sportaš, pošten i čestit čovjek, skroman, dobar, bio si jedan veseljak... Govoriti o blistavoj karijeri i sportskim dostignućima nije potrebno jer to svi znaju. Ali sigurno da je tvoja smrt veliki gubitak za naš klub, jer ti si u našoj nogometnoj plavoj povijesti mnogo pridonio i dao", istaknuo je Zambata pa nastavio:

"I ja i moja generacija i svi suigrači bili smo neraskidivo vezani za tebe. Došli smo obojica u Dinamo 60-ih godina iz malih nogometnih sredina, družili smo se šest desetljeća, ali Dinamo i Zagreb prigrlili su nas i prihvatili. To vrijedi za sve suigrače, bili smo neraskidivo vezani. Bili smo stalno zajedno, kao jedno, i na terenu i van terena. Strahovito smo bili vezani, možda je to jedna od osnova naših uspjeha. Ima toliko zgoda koje bih mogao prepričati... Ti si nas uveseljavao svojim plesanjem, pjevanjem, muziciranjem, pričanjem viceva. 60-ih godina se pojavio ples twist, bio si jedan od najboljih plesača u Zagrebu... Čovjek nikada ne umire, umire samo onda kada te svi ljudi zaborave. Dragi Žoga, mi te nikada nećemo zaboraviti. Želim da tvoja plemenita duša nađe vječni mir u Božjem raju i neka ti je vječna slava i hvala."