HAJDUK je s 2:0 pobijedio Šibenik golovima Darija Melnjaka i Marka Livaje te je zasluženo obranio trofej u kupu koji je prošle godine osvojio prvi put nakon devet godina. Za neutralce je to bila prilično dosadna utakmica u kojoj nijedna ekipa nije pokazala previše, a Šibenik je u maksimalno deset minuta susreta izgledao kao ekipa koja može doći do trofeja.

Bijeli su time zaključili sezonu (zadnje kolo HNL-a je revijalnog karaktera) koja se može smatrati uspješnom. Drugi su na tablici, što je mjesto koje im po budžetu i odgovara, a činjenica da su još jednim trofejom vratili dašak starih uspjeha nije nešto što se treba zanemariti u izgradnji ove ekipe.

No, najbitnije za Hajduk slijedi već za tri mjeseca kada Hajduk kreće u svoju europsku avanturu u Konferencijskoj ligi. Tamo će pokušati popraviti i svoj i nacionalni koeficijent te, uz malo sreće u ždrijebu, ući u skupine. Iz te perspektive, finale kupa je pokazalo koliko posla čeka Ivana Leku.

Šibenik je jednom prilagodbom zatvorio Hajduk

Krenuo je Hajduk sjajno u utakmicu, i to po receptu koji nije slijedio u ostatku utakmice. Već u drugoj minuti probio je prvu liniju šibenskog bloka u centralnom koridoru terena, a onda je brzom dijagonalom na Melnjaka puknuo višak i Hajduk je stigao do gola, koji je poništen.

Šibenik se nakon 15 minuta prilagodio i stavio susret pod kontrolu. Špeljak, Hiroš i Dolček nisu više ostavljali svoju veznu liniju na vjetrometini, već su okružili Krovinovića i nisu dozvolili Hajduku vezu između obrane i napadača.

Benrahou na desetki nije dobivao loptu dovoljno često, a Pukštasa se koristilo isključivo kao igrača koji daje dubinu iz drugog plana. Jednom kad se Šibenik stabilizirao, Hajduk je jako teško išta kreirao.

Najbolje od njega, očekivano, dolazilo je od trenutaka Livajine inspiracije ili nakon velikih grešaka u postavljanju šibenske obrane. Nije se moglo vidjeti gdje Hajduk želi kreirati višak na terenu i kako dovesti loptu u najopasnije zone.

Puno igrača potpuno izvan utakmice

Zbog svega toga Hajduk nije uspio držati ritam kojim bi kontinuirano slamao suparnika. Livaja je imao nekoliko bljeskova zahvaljujući svojoj klasi, ali ostali najkreativniji igrači nisu mogli dati dimenziju više napadu.

Krovinović je pozicijski žrtvovan kako bi Hajduk imao stabilnost, Benrahou nije bio dovoljno na lopti, a Sahitijeve izolacije na krilu su bile nepripremljene i nije mogao previše napraviti. Leko je dosad u Hajduku pokazao da ima veliki problem korekcija i prilagodbe unutar utakmice koje bi njegovoj momčadi povećale vjerojatnost za pobjedu.

Ono na čemu Hajduk može i već gradi puno je igra bez lopte Mlakara. Slovenac sjajno osjeća prostor i odlično koristi fokusiranost suparničkih obrana na Livaju. U nekoliko navrata je kretnjama razvukao suparničku obranu, prisilio suparnika na grešku u regrupiranju i otvorio rupe u zoni.

Šibenik je tek zadnjih 20 minuta djelovao kao momčad koja može parirati Hajduku, ali ogroman broj neprisiljenih tehničkih grešaka govori nešto o kvaliteti kadra, a onda i opcijama na raspolaganju Damira Čanadija. 

Leko mora odmah krenuti rješavati probleme

Hajduk je u potpunosti kontrolirao utakmicu, ali šanse su uglavnom dolazile nakon dugih lopti i grešaka Šibenika. Naravno da i takav dojam treba staviti u kontekst toga da je riječ o finalnoj utakmici u kojoj je Leko svjesno žrtvovao ofenzivnu moć za stabilnost pa su tako bekovi dobar dio utakmice igrali puno konzervativnije nego inače.

S druge strane, Šibenik je daleko najgora momčad lige i samo ga je očajan start Gorice i puno nesreće držalo tako dugo na pretposljednjem mjestu. U četiri utakmice prije finala kupa primili su 13 golova, a ovaj poraz im je bio osmi u zadnjih devet susreta. Ogroman favorit mogao je na Rujevici samo epski kiksati.

Hajduk treba uživati u trofeju, koji zadnjih 15 godina nisu česti na Poljudu, ali Leko se već danas treba baciti na rješavanje problema, i taktičkih i kadrovskih. Ova momčad se mora pojačati, iskoristiti neviđeni navijački elan i konačno napraviti iskorak u Europi.