STEVE MANDANDA (41), golmanska legenda Marseillea, Ligue 1 i prvak svijeta s Francuskom 2018. godine, objavio je autobiografiju "Dan poslije", u kojoj otvoreno progovara o problemima s mentalnim zdravljem i depresiji s kojom se suočio u završnici svoje sportske karijere.

Vratar, koji se umirovio prošle sezone nakon što mu Rennes nije produžio ugovor, u knjizi iskreno opisuje svoje iskustvo, nadajući se da će poslužiti kao putokaz drugim nogometašima koji su se našli u sličnoj situaciji.

Mandanda je gol Marseillea branio na 613 utakmica, dok je u Ligue 1 igrao 555 mečeva. Osvojio je jedan naslov prvaka Francuske. Za reprezentaciju ima 35 nastupa i svjetski naslov 2018., a bio je i dio nacionalne momčadi koja je došla do finala SP-a 2022. i EP-a 2016. Ništa mu to nije značilo kada je prošlog ljeta završio karijeru. 

Beskrajni i prazni dani

U javnost su dospjeli neki ulomci iz knjige u kojima Mandanda opisuje osjećaj samoće i depresije: "Već tjednima gotovo ništa nema okusa. Srpanj je, sam sam, vruće je, prozor je poluotvoren, Rennes usred ljeta. Ljuljam se poput klatna. Dani su mi beskrajni i prazni. Bez energije. Bez smisla. Je li ovo zaista ta 'mala smrt'? (...) Nisam dobro.

Ne radim ništa, apsolutno ništa. Dobro, lažem, jutros sam s prijateljem igrao padel (...) On ima posao. Što će biti sa mnom? Što da radim sa svojim životom, sa svojim danima? Tonem u tišini (...) Nisam želio zauvijek stati, predobro sam znao koliko sam volio taj život (...) Nezaposlen sam, ležim na kauču i ne znam što čekam, ne znam što želim. Ništa mi se ne da."

Gubitak rutine i životnih orijentira

Bivši vratar Marseillea u knjizi detaljno opisuje prazninu koja je nastala u njegovu životu nakon 25 godina karijere na najvišoj razini. "Nemam više raspored, nikakav ritam, nikakve obaveze, ništa. To je katastrofa, promatram se nekako sa strane (...) Ništa mi se u mom životu trenutačno ne sviđa. Mislim da sam nesretan. U svakom slučaju, izgubljen sam.

Nemam više nikakve orijentire. Nemam više svoja dva gola i nogomet ispred sebe. Nemam više svlačionicu, kapetansku traku, poglede, riječi, šale, suigrače, naše kave, razgovore, pripreme, avione, specifične treninge, videoanalize, odmore, odjeke dodavanja. Što se događa u praznini mjeseca srpnja? Kako se prelazi na dobru stranu?"

Spoznaja da nije jedini

Jedan od ključnih dijelova knjige bavi se Mandandinim problemima s prihvaćanjem kraja karijere. "Nisam radio apsolutno ništa, do te mjere da sam izgubio pojam o danima, kao ljeti na odmoru kad svi dani postanu isti. Nisam bio dobro (...) Možda sam mogao drukčije upravljati ovim krajem. Možda sam ga mogao predvidjeti.

Ta su mi razmišljanja dolazila sama od sebe, bez konkretnog odgovora (...) Pričao mi je o drugim igračima koji su se tek umirovili i koji su također jako loše proživljavali tu situaciju. I to ne bilo kakvi igrači, ali radije bih prešutio njihova imena, svatko se s tim nosi kako može i priča o tome ako želi. I njima nešto nedostaje, dosadno im je. Osjećao sam se manje usamljeno, bilo je to gotovo utješno."

Začarani krug izolacije

Svjetski prvak s Francuskom iz 2018. godine otkriva i kako je nedostatak rasporeda prerastao u začarani krug. "Dobio sam tri ili četiri kilograma i to više nije prihvatljivo. Kad ništa ne radim, sklon sam jesti, piti gazirana pića, ta loša kombinacija. To je pravi začarani krug: sve manje izlazim jer ne želim da me ljudi vide takvog.

Izoliram se. Kad se probudim, u ogledalu vidim podočnjake. I tako unedogled (...) Prešao sam s dvadeset i pet godina života u kojem je sve bilo isplanirano u minutu na... ništa. Ni rasporeda, ni ritma. Osjećaj praznine ponekad je bezdan."