HAJDUK je slavio 2:0 na Poljudu protiv ciparskog Pafosa u prvoj utakmici 2. kola kvalifikacija za Europa ligu. Ništa nije ni blizu gotovog i Hajduk čeka težak zadatak u uzvratu, ali sinoć su Bijeli odigrali najzreliju europsku utakmicu u recentnoj povijesti i zaslužili da s optimizmom gledaju prema naprijed. Pobijedili su jer su bili bolji, a ne spletom okolnosti. Ovaj Hajduk je gradilište, ali ima pravi temelj, unatoč svim objektivnim problemima.

Put prema jeseni u Europi je još jako dug, ali Hajduk je 90 dobrih minuta na Cipru udaljen od toga da ima dvije meč-lopte za ulazak u ligašku fazu nekog europskog natjecanja. Protiv Salzburga u trećem kolu kvalifikacija za Europa ligu ili u playoffu Konferencijske lige. Izgleda da ipak nije nebitno jesi li na kraju sezone drugi ili treći u SHNL-u, tko bi rekao.

Garcia se popišao po zviždačima

Iako njega za to vjerojatno nimalo nije briga, najveći individualni pobjednik sinoćnje utakmice je Gonzalo Garcia. Poljudske tribine su ga opet dočekale sa zvižducima jer se usudio ostaviti Marka Livaju na klupi, a na presici nakon utakmice je izjavio:

"Zviždali su mi, ali ne mogu ja ništa napraviti da se ti ljudi promijene. Radimo odličan posao kao momčad i nadam se da ljudi uživaju u nogometu. Svoje odluke donosim kako bih pomogao momčadi, a ne da udovoljim ljudima. Donosim odluke da izgledamo dobro, a ne da dobijem aplauz, pa da sve nakon toga bude sranje."

Odmjeren odgovor. U realnosti, Garcia se sinoć popišao po svim zviždačima. Ne na presici, nego na terenu. Ne riječima, nego nogometom. Ovaj Hajduk je momčad, svi rade jedan za drugoga, svi trče, svi su agresivni i nema izgubljene lopte. Nema gubljenja pozicija, nema nonšalancije i nema odustajanja. Nema ni samozavaravanja da su bolji nego što jesu.

To je ta mitska "hajdučka igra" koju se svi trude desetljećima definirati. Unatoč i dalje velikim kadrovskim problemima, Garcia ne kmeči, nego stalno nalazi nova rješenja od onoga što ima i zasad uspješno plovi euro-kvalifikacijama. Zaslužio je puno više od poljudskih tribina, ali i to će se brzo okrenuti ako izbaci Pafos. Ipak je većina tu "kako vitar puše".

Nema više spora, ovo je Hajduk s njegovim potpisom, a svlačionicu ne treba pitati za mišljenje jer su ga jasno pokazali na terenu. Da ne vjeruju u ono što se radi, ne bi odigrali tako zrelu utakmicu. Kako treniraš, tako igraš. Rad se uvijek vrati ako postoji plan i strpljenje. Ne, to ne znači da će sad sve biti med i mlijeko, možda Hajduk ispadne za tjedan dana, ali sinoć su zaslužili pljesak. Svi.

Nogomet je jednostavna igra, ali je teško igrati jednostavno

Od Hajduka zapravo nismo taktički vidjeli ništa novo što već nismo gledali. Garcia ničim nije iznenadio protivnika, nije odstupio od osnovnih ideja, oslonio se na vlastite postulate igre, na igrače kojima vjeruje i to mu se isplatilo. Nismo gledali nikakvu rapsodiju na Poljudu, ali smo gledali ekipu koja izgleda kao da je svjesna svojih prednosti i mana, koja provodi plan od prve do zadnje minute i koja protivniku ne dopušta ništa što krvavo ne zaradi.

Iako Hajduk u prvom poluvremenu nije uputio nijedan udarac u okvir gola, i u tom razdoblju utakmice bio je bolji protivnik. Malo je nedostajalo da Michele Šego pospremi jedan od dva odlična centaršuta s bočnih pozicija, a što je uspjelo Dariju Melnjaku u drugom poluvremenu. S druge strane, osim par individualnih bljeskova brazilskog krila Jaje, protivniku cijelu utakmicu Hajduk nije dao gotovo ništa.

Hajduk je cijelu utakmicu navlačio Pafos da izađe što više na njega, iako su gosti to poprilično odbijali raditi. Cijelu utakmicu forsirao je igru po bočnim pozicijama i to se najviše isplatilo kod drugog gola, kojemu je prethodio famozni build-up od golmana i krasna momčadska akcija po desnoj strani. "Nogomet je jednostavna igra, ali je teško igrati jednostavno", izjava je legendarnog Johana Cruyffa koja puno govori. To se može samo bez ega.

Melnjak vodi primjerom i zaslužio je gol

Šego je zabio sjajan gol iz slobodnog udarca i dobio važnu injekciju samopouzdanja. Dobio je potvrdu da se dodatni rad isplati, da sve to skupa ima smisla. On nije kriv što je konkurencija omiljenom igraču tribina niti je kriv što ga je izgurao iz sastava. Cijela ta atmosfera pogađa ga više nego što svi mislimo. Prošli tjedan preminuo mu je i djed i sigurno mu ovo sve skupa nije lako.

Nikad on neće imati ono što Livaja ima, ali to što Šego ima više treba ekipi u ovom trenutku. Posebnu crticu zaslužuje sinoćnji kapetan Melnjak. Ironično je da je stavljanjem trake na ruku Livaji, kad je ovaj ušao u igru, pokazao da je zapravo istinski kapetan ove momčadi.

Igrač koji vodi primjerom, koji krpa kadrovske probleme i koji spaja, a ne dijeli. Koji će poštovati trenera, a opet reći da je Livaja najbolji igrač kluba. Gospodin i radnik. Zaslužio je da baš on bude strijelac pogotka nakon sjajne momčadske akcije i zaslužio je da napokon bude taj koji daje izjavu nakon pobjede, a ne zato što jedini ima muda stati pred kamere nakon poraza.

Ništa nije gotovo, ali Hajduk ima pravu šansu

Hajduk je sinoć odigrao odličnu utakmicu, ali sve to skupa neće značiti ništa ako na Cipru ne pokaže da je sposoban ponoviti istu razinu izvedbe kao na Poljudu. Već smo nebrojeno puta u prošlosti vidjeli raspade na europskim gostovanjima, zadnja pobjeda ostvarena je još 2020. godine protiv sjevernomakedonske Renove, a uzvrat u Žilini treba biti veliko upozorenje što se može dogoditi bez maksimalnog pristupa i koncentracije.

Ne treba ni od trenera raditi zlatno tele, ali treba poštovati ono što radi već godinu dana unatoč svemu negativnom što mu je sam klub priuštio. Utakmica na Cipru veliki je test i za njega. Mora pokazati da se i on razvio kao što su se igrači razvili pod njim i da ima recept kako završiti posao koji je sjajno započeo. Ispadanje ne bi bila tragedija, ali Hajduk ima veliku šansu i mora je zgrabiti. Sve dok Pafosu ništa ne poklone i daju svoj maksimum, ništa im se neće moći zamjeriti.