DAN NAKON velike Dinamove pobjede na Pampasu glavna tema medija je sudačka izvedba. Podsjetimo, Dinamo je do tri boda stigao iako je gubio 2:0, a golove za 2:2 i 2:3 zabio je iz jedanaesteraca u sudačkoj nadoknadi nakon intervencije sudaca u VAR sobi.

Ono što je bio fenomenalan izlet na najmoderniji hrvatski stadion, koji nas je na trenutke uspio zavarati da je riječ o stadionu manjeg bundesligaša, već se iduće jutro pretvorilo u omiljeni hrvatski sport - histeriju. Histeriju koju su mnogi iskoristili za prikrivanje vlastitih grešaka, ali i nadolijevanje ulja na vatru od onih koji to nikako ne bi smjeli raditi.

Teza o pljački ne stoji i to je lagano argumentirati

Iako to nije ključno pitanje za ovaj tekst, neka ostane upisano da autor ovih redaka smatra da je prvi penal čist kao suza, dok drugi ne bi sudio. Elemenata za kazneni udarac ima, ali je dodir blag i više puta je rečeno da se takvi prekršaji neće suditi.

U svakom slučaju, riječ je o kontaktu koji mnogi vide kao prekršaj i ni u kojem slučaju se ne radi o očitoj krađi kakve smo u HNL-u gledali prečesto. A teza da je Mario Zebec bio čovjek na zadatku je suluda i vrlo se lako može argumentirati zašto.

Za početak, nitko ne manipulira utakmicom tako da momčadi koja gubi produži utakmicu četiri minute u eri u kojoj zbog VAR provjera i manjeg razumijevanja sudaca za zadržavanje vremena nerijetko gledamo osam ili devet minuta nadoknade.

Drugo i puno očitije - Zebec nije vidio nijednu spornu situaciju i tek je na poziv iz VAR sobe vidio svoje greške. I dok se može shvatiti da nije vidio situaciju u kojoj je srušen Perić, nemoguće je objasniti da nije vidio Nejašmićevo igranje rukom.

Mogao je reći da je lopta bila vani i to mu nitko ne bi zamjerio jer je riječ o centimetrima, ali ako želiš pogurati jednu momčad, onda ni po kojoj logici ne možeš ne vidjeti "najočitiju ruku ikad" na rubu šesnaesterca. Doduše, i ta situacija, kao i još nekoliko drugih u susretu, govori koliko je Zebec bio užasan.

Kvaliteta hrvatskih sudaca je tema kojom smo se često bavili. Sasvim je legitimno, pa i poželjno postaviti pitanje zbog čega je ključnu utakmicu ovog dijela prvenstva sudio čovjek koji nije ni u kakvom ritmu i kakva će mu, ako je bude, kazna biti za ovakvu izvedbu. Sve to stane na jednu, a sve ono što se događalo nakon susreta na drugu stranu razuma.

Dinamo, a posebno Osijek, profitiraju od priča o suđenju

Sve je to u drugi plan stavilo ono što smo gledali u igri, a to je treneru Osijeka Stjepanu Tomasu i sportskom direktoru Ivici Kuleševiću sjajno došlo. Sada u fokusu nije, primjerice, činjenica da Tomasova momčad treći put ove sezone gubi već osvojene bodove u samom finišu utakmica. Ovog puta od Dinama koji je tri dana ranije popio četiri komada u Pragu.

S druge strane, Kulešević je svoju dramatičnu predstavu ispred stadiona vrlo vješto upakirao. "Sad bi mi potrošili milijun ili dva eura, ali ima li to smisla kad nas ovako kradu?" poručio je vidno ljutit nakon susreta.

Unatoč tome što je Osijek obećao svojim navijačima borbu za trofeje sad kad ima najbolju infrastrukturu u državi, činjenica je da je kresao budžet, i to baš na ulaganju u prvu ekipu. Koja je prošle sezone bila treća s 31 bodom zaostatka, što jasno govori o tome treba li Osijek uložiti u momčad.

Cirkus koji se kreirao nakon utakmice je sjajno došao i Dinamu. Skoro nitko ne priča o tome koliko je prvak bio očajan i koliko je lude sreće imao u susretu koji je za njega utakmica sezone. Teško je reći postoji li klub na svijetu kojem je reprezentativna pauza potrebnija nego Plavima.

Samo dan ranije odigrana je i utakmica na Poljudu koju je Hajduk izgubio uz po jednu kontroverznu ključnu odluku sa svake strane. Ni Hajdukova igra nije tema koja zanima javnost više od gledanja pod mikroskopom zaleđa ili ruke od tri centimetra.

Suluda hajka na komentatora

Koliko je raja spremna svu nagomilanu frustraciju i bijes usmjeriti i iskrcati, najbolje pokazuje suluda hajka na komentatora s MaxSporta Matea Pukšara. On je, podsjetimo, na svojem Instagram profilu objavio više poruka prijetnje i vrijeđanja koje su mu stigle nakon sinoćnje utakmice.

Da se obavlja bilo koji vid novinarskog posla, potrebna je određena otpornost na kritike, uvrede i sve srodno, ali i u tome postoji neka civilizacijska mjera. Nije teško poslušati kako je Pukšar uistinu komentirao ključne situacije i nemoguće je ne biti maliciozan a ustvrditi kako je on svoj posao obavljao neprofesionalno.

Hajduk sasvim krivo postupa i raspiruje ludost kojom se koriste politički bleferi

U međuvremenu je Osijek izdao i službeno priopćenje u kojem traži izuzeće Bebeka i Zebeca sa svih svojih utakmica, ali klub s Pampasa nije jedini koji je reagirao. Javnosti se obratio i Hajduk koji je na ironičan način komentirao sudačke odluke iz svoje i Dinamove utakmice.

Nije u samom tom priopćenju ništa sporno, ali Hajduk kao veliki klub s ogromnom bazom navijača ima dozu društvene odgovornosti da stane na loptu kada svi oko njega zazivaju rat i krv. Da stvar bude bolja, ni u jednoj odluci koju spominju se nikako ne radi o očitoj sudačkoj greški.

Osim toga, klub se ne bi trebao spuštati na razinu prvoloptaškog prepucavanja. On ima svoje mehanizme i načine kako može izraziti skepsu i nezadovoljstvo. Sve ostalo je potpirivanje vatre koje nema nikakav konstruktivan efekt.

Klubovi imaju puno veću moć nego se to čini. Nema nikakvog razloga da se davno ugašena udruga prvoligaša ne obnovi ako bi to najbolje zaštitilo interes klubova i povjerenje u natjecanje. A stavom prema tom pitanju bi se jasno vidjelo i koji klubovi žele prave promjene, a koji su samo galamdžije kad ih se dva kola zaredom zakine.

Sve su to s radošću dočekali i razni politički bleferi. Osječki gradonačelnik je populističkim obraćanjem odlučio sebi uzeti par glasova na izborima, a koliko je stvar bizarna, govori i činjenica da je ovo kolo krađom proglasio i Dalibor Ninčević, gradonačelnik Solina iz, ni više ni manje nego - HDZ-a. Istog onog koji je oduvijek krojio i sastav HNS-a i sudačke liste.

Sasvim je normalno da nitko nema povjerenja u HNS. Ali histerija nije korak naprijed, nego tri koraka nazad

Ako je potrebno naglašavati očito, sad je pravo vrijeme. Svi koji ni najmanje ne vjeruju HNS-u imaju puno pravo. Sudačka organizacija je duboko kontaminirana i to je problem koji se neće riješiti kad dođu novi ljudi, nego kad bude postojao novi sistem.

Može se shvatiti i sve one koji su na rubu živaca dočekali sudačke odluke koje su se pokazale spornima. Dinamo je godinama imao pod svojom paskom HNS i nije nikakva tajna da je imao debelu sudačku protekciju.

Ali nemoguće je pratiti HNL dulje od pet godina, znati kako izgledaju dobre stare sudačke kuhinje i reći da je stanje danas isto. Nije ni približno, a histerija, čak i u situacijama kada nije opravdana naknadnom analizom, neće pomoći problemu, nego će ga produbiti.

Neće se pričati ni o igri ni o stvarnim problemima u sudačkoj organizaciji koji se mogu riješiti da bi prvenstvo završilo na način koji će svi prihvatiti kao, glupe li i čudne riječi, pošten. Ili barem podnošljiv.

Umjesto toga će se zbrajati penali, vaditi milimetri s utakmica Dinama i Hajduka i licitirat će se greškama kako bi se obranila teza da se sustavno radi na tome da se nekog gura, a nekog unakazi iz kola u kolo. Pa ako činjenice na pašu narativu, tim gore po činjenice.

Sve što će histerija donijeti je to da više na listi za HNL nećemo imati suce koji će se usuditi donijeti ijednu ključnu odluku u utakmicama, posebno onima koje su ključne u utrci za naslov. A to će stvoriti petlju koju će biti skoro pa nemoguće razriješiti i koja će donijeti puno više problema od ovog što proživljavamo nakon Pampasa.