HRVATSKA nogometna reprezentacija izgubila je obje utakmice u ključnom kvalifikacijskom ciklusu za Europsko prvenstvo koje se 2024. godine igra u Njemačkoj. Gora od rezultata bila je samo igra. I Turska i Wales su deklasirali momčad Zlatka Dalića koja u prvih sat vremena na obje utakmice nije pošteno ni zapucala prema golu.

Kapetan i rekorder po broju nastupa u reprezentaciji Luka Modrić je bio vidno nervozan. Svađao se sa sucima i galamio na suigrače te je dojam da mu sve teže pada činjenica da se i hrvatska reprezentacija i Real Madrid prilagođavaju na život poslije i bez njega. 

Modrić si ne smije dozvoliti da ne istupi nakon debakla

Kao i ostatak momčadi, Modrić nije odigrao najbolje. To nije naročita tema u javnom prostoru jer je samorazumljivo da se to svakome može dogoditi. Ono što je nedopustivo je način na koji se Modrić ponio nakon poraza u Walesu.

Navijači su očajavali danima uoči najvažnijeg ciklusa. Pričalo se o izostancima, ozljedama, Livajinom odlasku i kalkulacijama koje bi Hrvatsku odvele na sedmo veliko natjecanje u nizu. Nakon jako loše partije i poraza u Cardiffu javnost je trebala nekog od povjerenja da iskorači i da kaže da je sve pod kontrolom.

Trebala je nekog tko će reći što se dogodilo, nekog tko će reći zašto je igra bila očajna, nekoga tko će stati pred kamere i hrabro podnijeti sav pritisak i kritiku koji su neminovno slijedili. Hrvatska je, više nego ikad u Dalićevom mandatu, trebala svog kapetana.

No čovjek koji je protiv Walesa 170. put odjenuo dres nacionalne vrste, koji traku oko ruke nosi već sedam godina i koji s njom ima svjetsko srebro i broncu odlučio se ne pojaviti i ne dati nijednu izjavu nakon utakmice. 

Dok su se društvene mreže bavile omiljenim nacionalnim sportom - iživljavanjem nad novim i u reprezentaciji nedokazanim igračima poput Muse i Belje - Modrić nije imao osjećaj da je vrijeme da on istupi i obrati se svima onima kojima je reprezentacija bitna.

Umjesto da on, onako kapetanski, na sebe preuzme sve loše što se dogodilo, pred kamere su gurnuti Lovro Majer i Mario Pašalić. Igrači koji su u usporedbi s njim jako zeleni su skupili hrabrost kad Modrić, a ni brojni drugi iznad njih u hijerarhiji nisu.

Je li reprezentacija zaista obitelj?

Nije to bio prvi put u posljednja dva tjedna da se Modrić odrekao dužnosti koje HNS, barem deklarativno, stalno ističe. Uoči susreta s Turskom u Osijeku bio je na presici, a novinare je zanimalo je li se čuo s Livajom koji se nekoliko dana ranije oprostio od reprezentacije.

"Nisam razgovarao s njim. Jedino što mogu reći jest da mi je žao što Marko više nije tu s nama. On je donio tu odluku i zna koji su razlozi za nju. To treba poštivati i izraziti mu zahvalnost za sve što je napravio dok je predstavljao hrvatsku reprezentaciju jer je napravio dosta velikih stvari, pogotovo u Kataru", poručio je.

Neshvatljivo je da u jednoj obitelji, kako HNS konstantno tepa sebi i reprezentaciji, glava obitelji (a Modrić je to u istoj mjeri kao i Dalić) ne nazove Livaju i pita barem kako je. Istog onog Livaju koji je posljednja dva mjeseca glavna tema nacionalnih medija, o kojem su napisane stotine tekstova i o čijem se statusu od lipnja naovamo nagađa u svakoj birtiji u Hrvatskoj.

Nije uopće važno, ako je to potrebno posebno napominjati, što netko misli o Livaji ili njegovom odlasku iz reprezentacije. Poanta priče je da se ne može prodavati imidž obitelji i istovremeno otvoreno priznavati da vas baš briga za jednog njenog člana, pa makar bila riječ i o odmetnutom sinu.

Javnost i navijači su svjesni da Modrić s 38 godina ne može biti igrač koji je deset godina vukao reprezentaciju. I sasvim je jasno da je takva situacija za Modrića nova i frustrirajuća. Ono što se puno teže probavlja je kad vođa ne radi ono što bi morao raditi.

U posljednjem ciklusu je u dva navrata imao šansu ispasti frajer. Oba puta se povukao, kao da je tu došao jučer i kao da mu je ta dužnost, sa svim pravima i obvezama koje nosi, postala teret. Hrvatska je i prije imala loših serija i patila je na terenu, ali je, za razliku od sada, imala svog kapetana.