IZA NAS je jedan od najuzbudljivijih siječanjskih prijelaznih rokova. Problemi zbog korone, zgusnutog rasporeda i Afričkog kupa nacija desetkovali su najbolje svjetske klubove koji su u želji za što boljim plasmanom pokušavali riješiti najkritičnije pozicije ili barem povećati rotaciju u momčadi.

Barcelona je bila među najaktivnijima iako katalonski klub ima velikih financijskih problema. Dovela je četiri igrača s ozbiljnim pedigreom. Ferran Torres je stigao iz Manchester Cityja nakon što je zbog ozljede pao u drugi plan. Pierre-Emerick Aubameyang stigao je kao slobodan igrač nakon što je raskinuo ugovor s Arsenalom, a na posudbu je stigao i Adama Traore koji je svoje prve korake napravio u La Masiji.

Teško je zamisliti dva igrača koja su više udaljena od Barcinog ideala nogometne igre nego što su to Aubameyang i Traore. Na prvu je nejasno zašto su uopće dovedeni i kako će ih Xavi uklopiti u svoju viziju nogometa. Ipak, kada se stvari pogledaju iz druge perspektive, ta dva transfera mogla bi biti kratkoročna rješenja koja će za klub imati pozitivne posljedice u daljoj budućnosti.

Torres je sve ono što Barcelona predstavlja 

Transfer Torresa logičan je odabir i za igrača i za klub. 21-godišnji Španjolac treba minute da se razvija, a do njih će mnogo lakše doći u Barceloni u kojoj ima perspektivu vrlo brzo postati glavni igrač nego u Pepovom stroju u kojem svi ofenzivniji igrači dijele minute.

S druge strane, Barcelona dovodi igrača kojem na omotu slobodno može pisati "Made in La Masia" s obzirom na stil igre. Po svom profilu trebao bi se odmah uklopiti u ideal nogometa koji predstavlja Barcelona i koji Xavi, barem formalno, zagovara.

Radi se o sjajnom igraču koji starta na krilu, ali ima odličan osjećaj za ući u sredinu, poslužiti kao spojka u zadnjoj fazi igre i kretnjama srušiti suparničke linije tamo gdje su najranjivije. Vrlo je dobar i u završnici.

Lako se može zaboraviti da je prošle sezone u Premiershipu imao čak sedam golova za City čime je zaostao za samo petoricom igrača Građana. Osim doprinosa u završnici, Barcelona u njemu vidi tipa koji bi trebao razviti kemiju i kombinatoriku s još jednim sjajnim igračem, Gavijem, i to bi trebalo biti partnerstvo od kojeg će se oba igrača razvijati.

Ako je Torresova "pas and move" igra savršeno uklopiva u ostatke Barceloninog pozicijskog nogometa, druga dva igrača ni po čemu ne upadaju u tu priču. Aubameyang i Traore su igrači kakvi se donedavno ne bi spominjali u kontekstu Barcelone ni u šali.

Aubameyang i Traore su sve ono što Barcelona ne bi trebala predstavljati

Iako je Traore proveo čak devet sezona u Barceloninoj školi nogometa te je između 2013. i 2015. godine upisao 63 nastupa za drugu momčad, 26-godišnja krilna napast postala je dijametralno suprotan igrač od onih kakve katalonski velikan inače proizvodi.

Postao je najpoznatiji nogometni snagator sa 75 kilograma čistih mišića, snage i neviđene eksplozije. Jedan je od fizički najmoćnijih igrača svoje generacije i stil igre prilagodio je u toj mjeri da se maže baby uljem kako bi suparnicima bilo teže zaustaviti ga povlačenjem za ruku.

Barcelona forsira, ili barem pokušava, pozicijski nogomet u kojem je lopta gospodar. Ideja je da svaki igrač bude što češće u najboljoj mogućoj situaciji da primi pa onda i preda loptu, a individualne akcije i potezi dolaze tek kada nema boljih rješenja.

Traore je igrač koji gotovo čitavu svoju igru bazira na individualnim rješenjima. Već je godinama najbolji dribler Premiershipa i u Wolverhamptonu se često pozicionirao sasvim odvojeno od ostatka ekipe kako bi primio loptu u izolaciji, gdje u 1 na 1 situacijama protiv suparničkog beka može stvoriti višak.

Koliko je snažan i opasan u driblingu, toliko ima problema u donošenju odluka na lopti, pravovremenom pasu, izlasku iz presinga kombinatorikom, odnosno svim onim segmentima igre koji se u Blaugrani smatraju svetim pismom.

Oslanjanje na snagu i brzinu često dovodi do toga da ga nijedan suparnički bek ne može individualno čuvati, ali Traore ima problema jednom kada prednost stvorenu driblingom treba dodavanjem pretvoriti u nešto više.

Aubameyang je još jedan tip igrača koji u teoriji nije kompatibilan s Barceloninom igrom. 32-godišnji napadač je jedan od najbržih igrača svoje generacije. To mu je naročito koristilo u Kloppovoj Borussiji koja je dobrim dijelom počivala na kontranapadima.

Gabonski napadač u tim situacijama je nezaustavljiv. Solidno se kreće bez lopte, dobro napada prostor i razvlači obranu, a 288 golova u karijeri dokaz su i da se zna naći na pravom mjestu u završnici.

Ipak, ni on nije igrač kojem je kreacija jača strana. Igra mu se zasniva na pronalasku rupa i dubinskog pasa iza leđa obrane. Za razliku od Traorea, nije ni neki dribler i teško kreira završnicu samom sebi. Većina golova mu dolazi nakon niskih centaršuteva i pospremanja otpadaka u mrežu.

Još prošle godine Xavi je tvrdio da Aubameyang nije igrač za Barcelonu. "Aubameyang je ubojica kada mu se ostavi puno prostora, ali protivnici Barceloni to ne daju. Nama ne treba takav, nego napadač koji zna kako se kretati u malo prostora i koristiti ga", rekao je tada katalonski stručnjak.

Zašto je Barcelona dovela igrače koje Barcelona nikad nije htjela?

Ono o čemu se mora voditi računa kada se priča o ovim transferima je Barcelonina momčad u kojoj vlada rasulo. Na poziciji centralnog napadača Barcelona je na početku sezone imala Sergija Aguera i Luuka de Jonga.

Aguero se zbog problema sa srcem oprostio od nogometa, a De Jong je dokazao da ni po čemu nije igrač za Barcelonu. Tako je jedan dio sezone na poziciji devetke proveo Depay, iako se daleko najbolje snalazi na lijevom krilu. Kakve god Aubameyang probleme u igri imao, definitivno je bolje rješenje od De Jonga. 

Slična je situacija i na krilnim pozicijama. Ansu Fati stalno je ozlijeđen. S 19 godina iza sebe ima već godinu i pol dana ozljeda i teško je na njega računati kao na prvo rješenje. Dembele nakon duge sage nije produžio ugovor, a s obzirom na to da će na ljeto postati slobodan igrač, Barcelona nema više nikakvog razloga držati tako nestabilnog čovjeka u ikakvim planovima.

Odlascima Coutinha, a ranije i Griezmanna, Barcelonina rotacija na krilu spala je uglavnom na vrlo dobre, ali neiskusne tinejdžere iz svoje škole i Traore će zasigurno dobiti dovoljan broj minuta te će pomoći pokrpati tu poziciju.

Vrlo bitan je i financijski aspekt priče. Barcelona trenutno drži petu poziciju i nalazi se u žestokoj borbi za plasman u Ligu prvaka. Iako je dijelom srezala troškove stare uprave koja je klubu nabila milijardu eura duga, Laporte i njegova klika na čelu kluba svjesni su koliku bi financijsku štetu napravila samo jedna sezona bez Lige prvaka.

Treba napomenuti da je Barcelona prilično jeftino prošla u ovom dogovoru. Torres je potpisao poseban ugovor u kojem će mu kasnije plaća rasti, ali trenutno neće biti neizdrživ teret. Traore će zarađivati oko 15 tisuća eura tjedno, a Aubameyang, prema nekim glasinama, još i manje. U studenom se u klub vratio i Dani Alves koji je prijavljen na minimalac.

Tako bi Barcelona mogla uz mizerno ulaganje stići do novih 40-ak milijuna eura koliko je projicirana zarada od UEFA-inih nagrada za Ligu prvaka, s tim da se taj iznos višestruko množi kada je riječ o interesu sponzora i lovi koju klub može tako zaraditi. Dolazak Traorea i Aubameyanga nije samo financijski isplativ, on ima i svoju nogometnu logiku.

Traore i Aubameyang mogli bi riješiti dva velika problema u igri

Barcelona ima u prosjeku 65% posjeda ove sezone, daleko najviše u La Ligi. Primjerice, Sevilla na drugom mjestu ima loptu 4% vremena kraće u svojim nogama. Ipak, Barcelona se često muči kada loptu treba iz sredine terena prenijeti u završnicu. Primjerice, Real je uz 5% posjeda manje kreirao čak 10% velikih šansi više u odnosu na Katalonce.

Iako je "tiki-taka" bila temelj igre u zlatnim danima Blaugrane, momčad je u timu imala uvijek barem dva majstora driblinga, Messija i Iniestu. I koliko god pozicijska igra momčadi bila savršena, uvijek joj je trebao igrač koji može promijeniti ritam napada i dati suparničkoj obrani još jedan veliki izazov.

Adama Traore mogao bi biti idealan igrač za tu ulogu. Onaj koji može ubrzati ulazak napada u završnicu i koji je fizički dovoljno zastrašujuća pojava da će ga suparnik u nekim situacijama udvajati. Pozornost koju će suparnik imati prema krilu gdje Barcelona ima igrača koji može kreirati višak trebala bi otvoriti i malo više mjesta u sredini.

Jedan od najvećih problema Barcelone ove sezone je realizacija. Njena igra je spora i teško gledljiva, ali da su barem u prosječnoj mjeri realizirali svoje zicere, sada bi bili u puno ugodnijoj situaciji što se tiče borbe za Ligu prvaka.

Aubameyang bi mogao biti rješenje tog problema. Od sezone 2017./2018., njegove prve u Premiershipu, realizirao je 22% svojih udaraca. Bolji od njega u tom periodu samo je neuništivi Jamie Vardy. U tom segmentu je slabiji posljednje dvije sezone, ali lako je moguće da je to posljedica činjenice da u Arsenalu već neko vrijeme nije bio fokusiran na igru.

Kako će Barcelona igrati?

Tri nova igrača nude Barceloni nekoliko novih opcija u igri. U budućnosti ćemo Traorea možda gledati čak i kao bočnog igrača u 3-4-3 sustavu koji Barcelona povremeno koristi. Neće sva trojica igrati u prvoj postavi, ali ovako bi izgledao sastav s njima.

Svoje mjesto u prvom sastavu će gotovo sigurno imati Depay na lijevom krilu, što bi trebalo značiti da će Torres igrati na desnoj strani. Aubameyang bi vrlo brzo mogao postati starter, a Traore će vjerojatno na početku svoju šansu tražiti iz drugog plana.

Barcelonin siječanjski rok bio je jedan od najčudnijih u povijesti. Dovela je jednog od najvećih svjetskih talenata i njegov potpis čini se kao brak iz snova. Istovremeno je stigao i najveći nogometni siledžija i napadač koji je već par godina daleko od svog vrhunca.

Koliko god Traore i Aubameyang bili nespojivi s Barceloninim idealom igre, u njihovim transferima ima jako puno financijske logike. Vjerojatno ih nijedan Barcin navijač nije htio vidjeti u tom dresu, ali klubu bi mogli donijeti jako puno za budućnost.