JOSIP JURLINA (26), hrvatski futsalski reprezentativac i jedan od važnijih igrača generacije koja je početkom godine osvojila povijesnu broncu na Europskom prvenstvu, ovog se ljeta vratio u Hrvatsku. Nova destinacija mu je Futsal Hajduk, novopečeni član najvišeg ranga hrvatskog futsala, koji je njegov dolazak predstavio kao najveći transfer u povijesti kluba.

Jurlina je prije odlaska u inozemstvo šest godina proveo u Omišu, odnosno Olmissumu, a prošle sezone okušao se u talijanskoj Serie A. Najprije je igrao za Napoli, koji je napustio nakon pet mjeseci i preselio u Sporting Sala Consilinu. Talijansku epizodu završio je ovog ljeta raskidom ugovora, nakon čega je prihvatio ponudu Futsal Hajduka i vratio se u hrvatski futsal.

Iza njega je i najbolji rezultat hrvatskog reprezentativnog futsala. Hrvatska je na Euru 2026. osvojila prvu medalju u svojoj povijesti, a Jurlina je odigrao svih šest utakmica, zabio dva gola te bio strijelac i u dramatičnoj utakmici za broncu protiv Francuske, koju je Hrvatska dobila nakon izvođenja šesteraca.

Nova sezona SuperSport HMNL-a počinje ovog vikenda, a u najvišem rangu hrvatskog futsala ponovno će igrati deset klubova. Među njima je i Futsal Hajduk, koji je izborio promociju i prvoligašku sezonu otvorit će gostovanjem kod Rijeke.

U konkurenciji su još aktualni prvak Olmissum, Futsal Dinamo, Novo Vrijeme, Osijek, Crnica, Square, Torcida i Futsal Istra, pa Jurlinu i njegovu novu momčad od samog početka čeka vrlo jaka i izjednačena liga.

O turbulentnoj godini u Italiji, povratku u Hrvatsku, ambicijama Futsal Hajduka, razlikama između hrvatskog i talijanskog futsala te tome koliko je reprezentativna bronca promijenila očekivanja ove generacije Jurlina je govorio za Index.

Iza vas je godina s dosta velikih promjena. Prošle sezone igrali ste u Italiji, a promijenili ste tri kluba praktički u godinu dana. Kako gledate na taj period u Italiji, koji je završio dosta turbulentno?

Pa jest. S obzirom na to da sam šest godina bio u Omišu i nisam mijenjao klub, dogodilo se da sada u jednoj godini promijenim tri kluba. Tako da je, kako ste rekli, ovo definitivno bila turbulentna godina, pogotovo ova u Italiji.

Gledam na sve to s pozitivne strane, kao dobro iskustvo igranja u inozemstvu, u jednoj od najjačih liga u Europi i ligi koja je puna internacionalaca, odnosno reprezentativaca iz svih zemalja svijeta. Stvarno je to jedno dobro iskustvo.

Ali, s druge strane, gledam na to i kao na mali neuspjeh. Ne neuspjeh zato što sam se sada vratio u Hrvatsku, nego zato što mislim da nisam odigrao sezonu kako sam očekivao, osim, ajmo reći, Europskog prvenstva, gdje mislim da sam bio na razini.

Što se tiče kluba i te sezone u Italiji, nisam potpuno zadovoljan svojim igrama i nije bilo onako kako sam očekivao. Ali vjerujem da će u budućnosti biti još prilika. Sada sam fokusiran na svoj novi klub, Futsal Hajduk, ali vjerujem da će biti prilike ponovno se okušati u inozemstvu. Sigurno bih htio još koju godinu odraditi izvan Hrvatske.

Potpisali ste za Futsal Hajduk. Jeste li već planirali povratak u Hrvatsku ili vas je Futsal Hajduk svojom ponudom i projektom iznenadio u trenutku kada povratak možda nije bio očekivan?

Nije bilo očekivano. Iskreno, ni ja nisam očekivao da ću se vratiti. Želja mi je bila ostati vani, u Italiji ili nekoj drugoj zemlji. Nisam se htio vratiti u Hrvatsku odmah nakon jedne godine. Plan mi je, kada sam odlazio, bio zadržati se nekoliko godina.

Ali tako se pogodilo. Predstavljen mi je jedan dobar projekt i svidjelo mi se to što su mi predstavili. Nakon što sam malo razmislio i razgovarao sa svojim bližnjima i djevojkom, odlučio sam da je to u ovom trenutku najbolja opcija.

Kao što sam već rekao, imam 26 godina i očekujem da će u budućnosti biti još prilika za odlazak u inozemstvo. Nisam htio ništa forsirati. Imao sam neke ponude iz Italije, ali nakon ove turbulentne sezone iskreno mi je možda i trebalo da se vratim doma. Vidjet ćemo što će budućnost donijeti.

Kada je transfer objavljen, predstavljen je kao najveći transfer u povijesti kluba. Stvara li vam to dodatan pritisak ili na to gledate drukčije?

Mislim da mi to ne stvara pritisak, iskreno. Kada sam dolazio u klub i kada su mi predstavili projekt, znao sam i vjerovao da će to stvarno biti tako. To mi se pokazalo i dosad, u ovih mjesec i nešto dana otkako su krenule pripreme. Klub je ozbiljan, ozbiljno se radi i ljudi u klubu su ozbiljni.

To mi je bilo najbitnije kada sam dolazio, da je profesionalizam na razini i da su međuljudski odnosi normalni, što možda negdje u Italiji, prema iskustvu koje sam imao u posljednjih godinu dana, nije bio slučaj. Mislim da su to jako bitne stvari za samog sportaša i općenito za čitav klub.

Što se svega tiče, stvarno sam zadovoljan zasad i vjerujem da će to ići još nabolje. Mi kao ekipa napredujemo i vidim da su moji suigrači iz treninga u trening bolji. To je jedini ispravan put.

Što se tiče pritiska, meni to nije pritisak. Dapače, privilegija mi je da neki misle da sam najveće pojačanje. To mi je kompliment, ali i obaveza da to dokažem i pokažem na terenu. Potrudit ću se i dati sve od sebe da to i dokažem.

Što su vam u klubu predstavili? Futsal Hajduk je klub koji je tek ušao u najviši rang, a ta prilagodba može biti teška. Kako su vam predstavili ambicije i svoj dugoročni projekt?

Teško je, naravno da nije jednostavno. Kada se iz druge lige uđe u prvu, nezahvalno je odmah davati neka velika očekivanja.

Ali, s druge strane, kada sam dolazio, rekao sam da su moji ciljevi uvijek najviši. Oni su se s time složili. Ciljevi kluba su pobijediti svaku utakmicu, trenirati kako treba, imati profesionalizam na razini i odnos prema radu na razini.

Na svakom treningu pokušavamo napredovati i biti što bolji, da jedni druge činimo boljima, svi u klubu, ne samo igrači. To je način da klub napreduje iz dana u dan. Sigurno ništa neće doći preko noći.

Imao sam priliku doći u Omiš kada je klub tek ušao u prvu ligu. Ni tada očekivanja nisu bila velika. Dobro se radilo, dobro se treniralo, klub je bio vrhunski organiziran, kao što je i dan-danas. To je bilo 2019. godine, a sada je aktualni prvak Hrvatske. Mislim da tu ne treba puno više pričati.

Zašto povlačim tu usporedbu? Zato što mi je Hajduk isto tako jedan dobar projekt. Mislim da se može ugledati na klub poput Omiša, a Futsal Hajduk je već sada organizacijski stvarno na vrhunskoj razini. Od uprave pa sve do igrača, sve je na vrhunskoj razini. To je način za napredovati.

Vjerujem da ćemo iz dana u dan svi gurati jedni druge i ostvariti ciljeve koje imamo. Idemo utakmicu po utakmicu. Nećemo nigdje letjeti niti davati velika očekivanja i najave. U svakoj utakmici pokušat ćemo pobijediti. Treniramo i radimo, pokušavamo raditi više od ostalih. Nije to uvijek jednostavno, ali potrudit ćemo se dati sve od sebe kako bi rezultati bili najbolji mogući.

Vratimo se nakratko na Italiju. Kada usporedite talijansku i hrvatsku ligu, gdje je najveća razlika i kolika je ona zapravo?

Mislim da u Italiji sigurno ima više kvalitetnijih igrača. Samim time što liga ima 15 ili 16 klubova, svi klubovi imaju neke velike ambicije. Ne baš svi, ali ulažu se velika financijska sredstva i samim time su očekivanja velika.

Što se tiče financija, to je dosta velika razlika u odnosu na Hrvatsku. Što se tiče intenziteta, rekao bih da je to tu negdje, ovisi. Mislim da bi najbolje ekipe u Hrvatskoj mogle parirati najboljima u Italiji, iako bi mi mali favoriti možda bile talijanske ekipe. Tako sam ja vidio ovu sezonu, ne mora značiti da sam u pravu.

Kao što sam rekao, mislim da tamo ima više kvalitetnijih igrača i više stranaca. Ipak je to zemlja od 60 milijuna ljudi. Oni u reprezentaciji, primjerice, nemaju rezultate u posljednjih sedam ili osam godina kakve imamo mi. Mi imamo puno bolje rezultate, ali što se tiče lige, mislim da su još uvijek na nešto višoj razini od nas.

Vidite li još u hrvatskom futsalu, odnosno prvenstvu, prostor za napredak koji još nije iskorišten?

Vjerujem da ima. Mislim da se trebamo više ugledati na Španjolce i Portugalce. To su dvije najbolje lige u Europi i trebamo gledati neke inovacije koje oni uvode.

U kojem segmentu možemo napredovati? Mislim da možemo u svim segmentima. Liga je trenutno stvarno dobra i izjednačena, a čak je i druga liga dobra, pogotovo za razvoj mladih igrača, jer svako kolo igraju tešku utakmicu i igra se na razini cijele Hrvatske.

Mislim da u svim segmentima možemo napredovati. Hrvatski futsal već je nekoliko godina na vrhunskoj razini, ali vidim da možemo napraviti dodatni iskorak stvarno u svim segmentima.

Još malo o reprezentaciji i Euru na kojem ste osvojili broncu. Koliko vam je ta medalja promijenila pogled na reprezentaciju i na ono što ova generacija, odnosno hrvatski futsal općenito, može napraviti na reprezentativnoj razini?

Kada smo išli na pripreme, imali smo svoj cilj, a to je bio doći u Ljubljanu. To bi značilo da ćemo igrati polufinale. Na kraju smo došli do tog polufinala.

U ovih osam godina koliko sam u reprezentaciji ne znam jesmo li ikada odigrali tako ozbiljnu utakmicu protiv jedne reprezentacije kao što je Španjolska, koja je na kraju osvojila prvenstvo i sada je aktualni europski prvak. Imali smo prečku 50 sekundi prije kraja za iznenađenje.

Onda je došla utakmica za treće mjesto, koja je bila pravi roller coaster emocija. Od slavlja, preko tuge nakon što smo primili gol, pa na kraju do sreće kada smo bili mirni. Stvarno svaka čast svim mojim suigračima i stožeru na tome kako smo reagirali u tom trenutku. Vodili smo dva razlike, primili gol pet sekundi do kraja, a na kraju pobijedili na penale. Za to stvarno treba imati glavu.

Mislim da smo sada podigli svoja očekivanja. Definitivno nas svi gledaju malo drukčijim očima i smatram da ovo trebamo iskoristiti. Na valu ovog uspjeha treba graditi buduće uspjehe. Mislim da je to bio zaslužen uspjeh i da u budućnosti trebamo težiti tome da uvijek budemo u završnicama i da nam kvalificiranje na Europsko ili Svjetsko prvenstvo bude normalno.

Ne kažem da je to jednostavno. Danas svi igraju, svi su organizirani i svi ulažu. Ali nakon ovoga rezultata smatram da sve treba ići samo prema gore. Uz dobar rad, kakav je bio i dosad, vjerujem da ćemo i u budućnosti pružati vrhunske partije.

Sada nam slijede kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Igramo u skupini s Njemačkom i Litvom, tako da se nadamo i vjerujemo u prolazak skupine i ulazak u elitnu rundu, a onda ćemo vidjeti tko će biti protivnici.

Mislim da zasluge za sve to ima i dobra liga, dolazak stranaca i sve ostalo. Igrači u ligi jedni druge čine boljima. Svako kolo imamo neke derbije. Vikendom smo na terenu neprijatelji, a kada utakmica završi i dođe reprezentacija, onda smo svi kao jedno. Bacamo se na glavu i ginemo za taj grb.

Način na koji smo se borili na Europskom prvenstvu pokazuje put. Smatram da, ako tako nastavimo i u budućnosti, nema straha ni za hrvatsku reprezentaciju ni za hrvatski klupski futsal.