DOMINACIJA. Dovoljna je samo jedna riječ da se opiše najveći derbi hrvatskog sporta u kojem je Dinamo na Maksimiru deklasirao Hajduk s 4:0. Plavi su od početka nasrnuli u potrazi za što bržim golom, a već do desete minute je semafor iznad Torcide pokazivao 2:0 za domaće.

Utakmica je u suštini tu već bila gotova, a ostalih 80 minuta pretvorilo se u dokazivanje nadmoći time što je Dinamo u trećoj brzini utrpao još dva gola protiv nevjerojatno neorganiziranog, blijedog i užasnog Hajduka. Ovim je prvenstvo gotovo i formalno odlučeno, a Ivan Leko uz sve objektivne olakotne okolnosti nema nikakve izlike za ono što smo vidjeli od gostiju na Maksimiru.

Hajduk je došao ozlijeđen i virozan, ali ovakva sramota je ispod svake razine

Hajduku je na Maksimiru falilo jako puno igrača. Lovre Kalinić, Awaziem, Kalik, Prpić, Elez, Borevković i Sahiti nisu bili ni na raspolaganju, dok su Nikola Kalinić i Lukas Grgić bili nedovoljno spremni. Uz to, dva ključna prvotimca, Melnjak i Livaja, nisu trenirala zbog bolesti.

Bilo je jako teško očekivati da će takav Hajduk išta izvući na Maksimiru, posebno s obzirom na to da je u cijelom periodu nakon Svjetskog prvenstva djelovao jako loše. Pa ipak, ono što su prikazali na Maksimiru bilo je i ispod minimuma očekivanja za ovakav derbi.

Potpuno nelogične Lekine odluke

Leko je napravio skoro sve da razliku u kvaliteti između dvije momčadi napravi još većom. Više puta smo pisali o Hajdukovim problemima u 3-5-2, ali dosad nasuprot tome nije nikad imao dovoljno dobru momčad da sve mane razotkrije na najbolniji način.

Na desnom stoperu debitirao je Luka Vušković, dijete koje je prije dva dana napunilo 16 godina. Umjesto da mu se pruži adekvatna podrška u obrani, Leko je od oba svoja bočna igrača tražio da daleko izlaze na Dinamove bekove. Cijelu utakmicu Dinamo je s lakoćom opterećivao Hajdukovu obranu s viškom igrača, a zonska podjela zadataka nije funkcionirala.

Zapravo je vrlo teško reći što je točno bio Lekin plan za ovu utakmicu. Hajduk je na početku utakmice pokazivao naznake da želi igrati presing. Međutim, momčad je bila jako raširena i nedostajalo joj je kompaktnosti kad bi izašla visoko, pa bi Dinamo lakoćom iznosio loptu kroz centralnu zonu terena.

Osim toga, Livajin doprinos u obrani nije ni u normalnim uvjetima značajan. Sada, kada je došao vidno iscrpljen i bolestan, nije mogao baš nikako pomoći i Hajduk je u fazi obrane igrao bez ikakvog pritiska od svoje prednje linije. 

Jednostavni i moćni Dinamo

Dinamo je vrlo dobro kontrolirao loptu i, s obzirom na ogroman prostor, nije mu bilo teško držati posjed i određivati tempo utakmice. U onim rijetkim situacijama kada bi Hajduk imao produženi napad, prednja linija Dinama postavila bi se ispred vezne linije Hajduka. Tri stopera Bijelih mogla su samo besciljno lutati s loptom u nogama bez ikakvog rješenja.

Plavi su lakoćom dolazili do završne trećine terena, a tamo su ključne uloge imali Bruno Petković, Martin Baturina i Luka Ivanušec. Petković se stalno pojavljivao kao koncepcijski višak iza leđa Hajdukovoj veznoj liniji, a Baturina i Ivanušec su stalnim rotacijama dolazili u pomoć Ljubičiću na lijevoj strani, gdje su lako kreirali brojčani višak.

Za razliku od nekih prijašnjih derbija u kojima je Dinamo zbog situacije na tablici ušao u susret s mišlju da će biti zadovoljan bodom, ovdje je od prve minute nasrnuo jer je nanjušio da igra protiv rivala koji je ranjen.

Gotovo svaka 50-50 lopta otišla je na stranu domaće momčadi, što svjedoči o razini kompaktnosti i organizacije s jedne i druge strane. U nastavku sezone Dinamo je često djelovao mlako, ali Ante Čačić je sjajno pripremio utakmicu i pustio igrače s lanca u pravom trenutku.

Dinamo je pokazao Hajduku gdje mu je mjesto

U suštini, derbi u rezultatskom smislu nije bio presudan. Čak i u slučaju Hajdukove pobjede, Dinamo bi imao pet bodova prednosti i utakmicu manje te potpunu kontrolu na tablici. Puno važniji je dojam, a on ne vara.

Dinamo je otpuhao Hajduk s terena i u punom smislu fraze pokazao mu gdje mu je mjesto. S obzirom na to da se Lukša Jakobušić i ove sezone ulizivao navijačima bombastičnim najavama o borbi za titulu, ovaj poraz je povratak u realnost.

Hajduk nije u istoj rečenici s Dinamom i to ne može postati uz ovakvu sportsku politiku. Sve drugo su napaljivanja za najšire navijačke mase. I u konačnici, ni Leko ni golobradi juniori nisu prvi krivci za ovaj debakl. Leki je netko obećao da će imati momčad konkurentnu Dinamu, a golobradim igračima nitko nije rekao da će večer prije škole morati čuvati igrače koji zabijaju u Ligi prvaka.