ŠPANJOLSKA je osvojila drugi naslov Svjetskog prvaka u svojoj povijesti. Furija je tako spojila titulu europskog i planetarnog prvaka, što je posljednji put pošlo za rukom upravo njoj početkom prošlog desetljeća. Pogledaju li se komentari na društvenim mrežama, dojam je da je velika većina Hrvata navijala za Španjolsku u finalu. Na Indexovoj anketi je 83% čitatelja dalo glas europskoj reprezentaciji.

Posljednje četiri godine, otkad je Messijeva Argentina uspješna, traje dozlaboga naporna propaganda da ju FIFA gura rukama i nogama. I dok je veći dio svijeta svoje simpatije za Španjolsku u finalu bazirao na nevoljenju Messija ili prgavosti, bezobrazluka i nasilnosti argentinske reprezentacije, u Hrvatskoj je, a posebno među dinamovcima, La Roja imala velikog aduta. Dani Olmo jedan je od najomiljenijih stranaca, ako ga tako uopće možemo zvati, koji je ikad koračao nogometnim terenima.

Ključne uloge u španjolskim titulama

Njegove uloge u oba španjolska trijumfa u zadnje dvije godine je ogromna. Španjolska ima milijun veznjaka koji bi u svakoj drugoj reprezentaciji bili nositelji igre. S loptom znaju sve, savršeno se podrazumijevaju i dolaze iz kulture koja ima prepoznatljiv stil igre.

Ono što Olmo ima, a nedostaje većini španjolskih španera je okomitost. Sjajno se uvlači iza linija, može igrati bez lopte i nije nervoza ako ju ne primi u svakom napadu i dobro se ubacuje iz drugog plana u završnicu.

Koliko takav igrač nedostaje Španjolskoj profilno svjedoči i činjenica da je de la Fuente Olma pretpostavio Pedriju, čovjeku koji prema Transfermarktu vrijedi 150 milijuna eura, skoro triput više od Olma (60 milijuna eura). No, njegove igračke kvalitete ne bi bile važnije od Cubarsijevih, Rodrijevih ili Torresovih da ne postoji njegova velika spona s Hrvatskom, Zagrebom i Dinamom. 

U Zagreb je stigao kao klinac

Olmo stigao je u Dinamo u ljeto 2014. kao 16-godišnjak. Iza sebe je imao sedam godina u Barceloninoj akademiji, ali nije vidio jasan put prema prvoj momčadi. Odlazak iz La Masije u Hrvatsku tada je djelovao kao neobičan i rizičan potez, no Dinamo mu je ponudio ono što je tražio: plan razvoja, seniorski nogomet i priliku za nastupe u europskim natjecanjima.

Za prvu momčad debitirao je u veljači 2015., još sa 16 godina. Tijekom sljedećih pet godina iz talentiranog krilnog napadača razvio se u kompletnog ofenzivnog veznjaka i jednog od najvažnijih Dinamovih igrača.

Za zagrebački klub odigrao je 124 utakmice, postigao 34 pogotka i upisao 28 asistencija. Osvojio je pet naslova hrvatskog prvaka, tri Kupa i Superkup, nastupao u Ligi prvaka, a dok je igrao za Dinamo debitirao je i za španjolsku reprezentaciju.

U siječnju 2020. prešao je u RB Leipzig za 34 milijuna eura. I u Njemačkoj je birao klub koji mu je predstavio jasan razvojni plan, a pod Julianom Nagelsmannom dodatno je napredovao u taktičkom i fizičkom smislu.  Barcelona ga je vratila u kolovozu 2024., deset godina nakon što je napustio La Masiju.  Potpisao je ugovor do ljeta 2030., a klub mu je postavio odštetnu klauzulu od 500 milijuna eura.

Put koji je počeo odlukom da kao tinejdžer napusti Barcelonu tako se zatvorio povratkom u njezinu prvu momčad, ali tek nakon što je preko Zagreba i Leipziga postao europski prvak i etablirani španjolski reprezentativac.

Olmo nije prestao promovirati Dinamo ni nakon odlaska

Olmova veza s Dinamom nije završila transferom u Leipzig. Dok je već igrao u Bundesligi, za The Players’ Tribune napisao je opširan tekst o svojem odlasku iz Barcelone i životu u Zagrebu. Objasnio je da je u La Masiji mogao postati samo još jedan talent bez jasnog puta prema prvoj momčadi, dok mu je Dinamo obećao da će ga razviti, dati mu seniorske minute i omogućiti nastupe u Europi. Hrvatsku je nazvao svojim drugim domom i zahvalio Dinamu što je vjerovao u njega.

Godinu dana poslije vratio se u Zagreb i posjetio Dinamo, a fotografiju iz klupskih prostorija objavio je uz poruku "Povratak kući". Ni s vremenom nije mijenjao način na koji govori o svojem bivšem klubu. Tijekom Eura 2024. rekao je: "Ono što mi je Dinamo ponudio u sportskom smislu nije mi mogao ponuditi nijedan drugi klub." Dinamo je pritom opisao kao sredinu koja zna prepoznati, razviti i afirmirati mladog igrača.

Koliko mu Dinamo znači pokazao je i tijekom Svjetskog prvenstva 2026. U razgovoru za TeleDeporte upitan je protiv kojeg kluba nikad ne bi želio igrati. "Ima jedan moj bivši klub, Dinamo Zagreb", odgovorio je. Na pitanje uz što ga vežu najljepše uspomene ponovno je izdvojio Dinamo, a zatim dodao: "Dinamu. Zbog onoga što sam tamo doživio", kada su ga pitali kome se najviše divi.

Barcelonine igrače je pogurao prema Maksimiru

Olmo se, međutim, nije zaustavio na javnim pohvalama i emotivnim porukama. Postao je i osoba kojoj se mladi Barcelonini igrači obraćaju kada razmišljaju o odlasku u Zagreb. Sergi Dominguez savjetovao se s njim prije transfera iz Barcelone u Dinamo. "Prije odluke upitao sam za mišljenje Danija Olma. On me je potaknuo da prihvatim tu ponudu", rekao je Dominguez.

Nakon potpisa Dominguez je potvrdio da mu je Olmo detaljno govorio o Zagrebu i klubu. "Dani Olmo puno mi je toga ispričao o klubu i gradu", izjavio je novi Dinamov stoper, dodavši da zbog toga dolazi s velikim i pozitivnim očekivanjima. Poslije je rekao i da Olmo nije lijepo govorio o Dinamu samo njemu, nego i drugim igračima Barcelone.

Sličan put odabrao je i Dani Rodríguez, još jedan igrač Barcelonine škole koji je prešao u Dinamo. Prema Dinamovoj objavi, prije odluke razgovarao je s Olmom i Dominguezom, a obojica su mu prenijela istu poruku: "Nećeš pogriješiti, Dinamo je sjajan klub za razvoj." I nakon što je postao prvak sa Španjolskom, sjetio se svoje prošlosti.

Neki su rođeni u Zagrebu pa im je Dinamo crtica na Wikipediji. Za Olma je to nešto puno više

Dinamo jako dugo nije bio normalan klub. Prava veza između većine navijača i momčadi nije postojala gotovo dva desetljeća. Klub se u tom periodu pretvorio u import-export firmu za profit jedne obitelji, a Dinamo nekima nije bio ni ostao išta više od retka na Wikipediji tamo gdje je hladno i faktografski napisana kronologija karijere.

Svaki igrač koji je iskočio iz tog okvira bio je anomalija na koju nismo bili spremni. A nitko nije postao i ostao veći ambasador Dinama i Hrvatske. Neki igrači koji su rođeni tri tramvajske stanice od Maksimira djeluju kao da se stide svoje nogometne prošlosti, a oronuli reflektori Maksimira su bili tek nužna stanica na putu prema svijetlima Bernabeua ili San Sira.

Tribinu dugoročno nikad ne možeš prevariti. Možeš ih probati osvojiti i uspjeti u tome, ali će prepoznati da to radiš usiljeno. Kod Olma toga nema ni u tragovima. Njegov ljudski i nogometni razvoj u Zagrebu integralni je dio njegove ličnosti i karijere na koji je ponosan.

Pa dok se jednog dana putevi opet ne ukrste, možda nije zgorega uputiti javni apel upravi Dinama. Ako je Luka Modrić zaslužio imati teren nazvan po sebi, onda ih Olmo zaslužuje dva. Možda je bilo boljih igrača koji su igrali u Dinamu, ali nije bilo većih dinamovaca.