PRIJE samo nekoliko mjeseci Marin Jakoliš bio je vjerojatno najosporavaniji igrač HNL-a. Dečko koji je prije dvije sezone kao U-21 reprezentativac stigao u Hajduk kao veliko pojačanje postao je simbol svega lošega što se događa u splitskom klubu. Uvrede, omalovažavanja i podcjenjivanje bili su svakodnevica za 25-godišnjeg Šibenčanina na Poljudu. Na Poljudu je kopnio, a navijačima je bio krivac za sve.

Vrhunac Jakoliševe muke u Hajduku dogodio se u lipnju prošle godine, kad je na kući njegovih roditelja u Šibeniku osvanuo morbidan grafit. "Piješ, šmrčeš, pušiš s Hajdukovim parama, tribat će ti materi crna marama. Jeben ti mater 120.000 puta. Krepaj, gubo", išarao je netko od Hajdukovih "navijača" crnim sprejom.

Nakon što je Igor Tudor otišao s klupe, njegov nasljednik Hari Vukas nastavio je forsirati Jakoliša na desnom beku i tek ga je Paolo Tramezzani vratio u napad, iako se ni tada nije previše naigrao.

Promjenom struke u Hajduku i dolaskom Livaje, Mlakara i Sahitija te procvatom Biuka, za Jakoliša više nije bilo mjesta, pa je ljetos otišao na posudbu u Šibenik i - preporodio se. Mladić koji je u dvije sezone u Hajduku zabio samo jedan gol u samo šest utakmica u dresu Šibenika ima četiri gola i četiri asistencije te je najbolje ocijenjeni igrač hrvatske lige.

Grafika: Sofascore za IndexSport

U opširnom intervjuu za Index Jakoliš je ispričao svoju životnu i nogometnu priču. Prisjetio se kako je bilo sa samo 16 godina otići u Belgiju, govorio o mukama na Poljudu, ali i najvećoj podršci u Splitu. Jakoliš nam je ispričao zašto se divi Damiru Buriću i Paolu Tramezzaniju, a dotaknuo se i Igora Tudora.

Za Hajduk si u dvije sezone odigrao 33 utakmice u HNL-u uz dva gola i ni jednu asistenciju. U Šibeniku nakon samo šest kola imaš po četiri gola i asistencije. Što se dogodilo?

U Hajduku je bila takva sezona da smo bili kvalitetni prema naprijed, a treneri, u prvom redu Tudor, a onda i Vukas i Primorac, stavljali su me na desnog beka u formaciji 3-5-2. Bio sam udaljen od gola i nisam se snašao u početku.

Uglavnom sam igrao na beku. Jednostavno - nisam igrao na poziciji na kojoj mogu dati najbolje od sebe. U Šibeniku sam odmah dobio priliku na mjestu na kojem najviše volim igrati, na kojem igram cijeli život i dogodilo se ono što sam ionako očekivao da će se desiti kad-tad, prije ili kasnije. Istina, sad je došlo čak i prije nego što sam se nadao.

Kako si se osjećao igrajući beka i, da možeš vratiti vrijeme, bi li opet to prihvatio ili bi se pobunio?

Mislim da bih postupio jednako. Opet bih se pokušao prilagoditi jer smatram da, kad igraš u klubu kao što je Hajduk moraš dati sve od sebe i ono što trener očekuje od tebe moraš pokušati napraviti na najbolji mogući način. Nisam nikad u karijeri igrao beka, ali ako me trener tamo vidi, ako smatra da bih trebao popuniti neku prazninu na toj strani, onda bih postupio jednako. Desno, lijevo, nebitno koja pozicija.

U Hajduk si stigao kao U-21 reprezentativac neposredno nakon Eura, a dočekao te trener Damir Burić s kojim si radio u Admiri. Ipak, ni tada nije bilo sve najbolje. Kao da ti nije bilo suđeno u Hajduku?

Nakon što su završili nastupi na Euru u San Marinu, vratio sam se u Austriju, da bi me nakon 20 dana trener Burić zvao u Hajduk. Tražio je napadača, brzanca prema naprijed. Naravno da sam pristao. Ne znam što se dogodilo, ne želim kriviti nikoga, ali kao da mi stvarno nije bilo suđeno u Hajduku.

U jednom si intervjuu rekao da si jednim dijelom i sam kriv zbog toga. Što si pod tim mislio?

Ne želim tražiti krivca ni u kom drugom osim u sebi. Pokušajmo stvari sagledati i ovako. Da sam se možda bolje prilagodio, da sam zadatke koje sam dobivao na toj poziciji odradio malo bolje, možda bi sve drugačije izgledalo. Istina, to nije moja prirodna pozicija, ali to je samo jedna vrsta alibija i izgovora. Ja sam profesionalac, nogomet igram skoro 20 godina i smatram da je pozicija samo pozicija. Tako da mislim da sam se i ja mogao bolje prilagoditi i ne bih volio tražiti krivce.

U kojem si se trenutku najgore osjećao u Hajduku? Je li bilo situacija kad si razmišljao da ništa ne valja i jesi li tada nekoga krivio za to?

Bilo je trenutaka kad sam se osjećao stvarno loše. Srećom, nisam tip kojeg će jedna loša utakmica, jedna greška pokolebati i baciti u depresiju. Naravno da nije bilo dobro, atmosfera u klubu nije bila dobra i krivca se moralo pronaći. Uvijek počinjem najprije od sebe. Kad shvatim što kod mene ne valja, onda to pokušavam promijeniti. Tek ako sam ne uspijem u tome, onda tražim pomoć. Bilo je loših trenutaka, bilo je pognutih glava, ali mislim da smo na kraju svi skupa izašli kao bolja ekipa, što je na kraju prošle sezone i rezultat pokazao.

Hajduk je senzacionalno ispao od Gzire, umjesto Oreščanina je došao Burić, koji zapravo nikad nije imao puno povjerenje ni navijača ni Uprave. Misliš li možda da si u Hajduk došao u pogrešnom trenutku?

Trener Burić je s Hajdukom napravio sjajan posao. Bilo je veliko zadovoljstvo raditi s njim i smatram da se radi o velikom gospodinu i čovjeku koji svakog svog igrača poznaje u dušu. Siguran sam da nema igrača koji je igrao za Burića a da će reći neku lošu riječ o njemu. Poklopilo se da je bila takva situacija u klubu, da je uzet odmah na zub i imam osjećaj da sam zbog toga i ja ispaštao. Stvarno mi nije bilo jasno zašto.

Bio si Burićev izbor. Je li u tome možda bio tvoj problem?

Ne znam, sve su to neke teze koje se mogu povući, ali nikad nisam, čak ni prije nego što sam stigao u klub, nikome dao povoda da priča: ‘Tko je sad ovaj? Što će nam on?’ U redu, nepoznat sam igrač, dolazim u veliki Hajduk, sve je to u redu, ali sudite mi tek nakon što me vidite na terenu, a ne prije nego što ste me vidjeli. Mislim da je od samog početka sve krenulo krivo u Splitu.

Slažeš li se da je u isto vrijeme velika čast igrati u Hajduku, ali i veliki stres?

Apsolutno. Čast i privilegija je igrati u takvom klubu. To je činjenica. Biti igračem Hajduka, posebice kad sve štima, nešto je ogromno. Kad je sve pozitivno, onda si u tom filmu, sve te nosi, pun si energije i poleta. Ali, ima i stresnih situacija, pogotovo kad se izgubi neka utakmica. Kad se u Hajduku dogodi neki kiks, vjerujte mi, to je pet puta stresnije nego u bilo kojem klubu u HNL-u. 

Kako si se osjećao dan nakon poraza od Lokomotive, kad su huligani zbog jednog tvog promašaja gnjusnim uvredama išarali zid tvoje obiteljske kuće u šibenskoj Crnici?

To se dogodilo iza ponoći, a ja sam to saznao tek idući dan u 13 sati, kad me netko nazvao i pitao što se dogodilo. Grafit je bio obrisan prije nego što su majka i otac to i vidjeli. Najviše mi je krivo što se to dogodilo na kući mojih roditelja. Ne znam što su ti ljudi ikome skrivili. Oni nemaju veze s nogometom i nogometnim životom. Jedina njihova veza s mojim poslom je to da su mi podrška. Nisu nešto takvo zaslužili. Najžalosnije je što su bili profesori u školi tim momcima koji su to napravili. Ne mogu shvatiti zbog čega je netko došao do njihove kuće i bacao boce i pisao takve stvari. Da mi se to dogodilo u Splitu ili ne znam gdje, bilo bi lakše, ali ovako, da mi to netko napravi roditeljima, strašno.

Kako su se nakon toga postavili suigrači i klub?

Tada sam shvatio koliko je Hajduk velik klub. Zbog jednog promašaja ispalo je da je Jakoliš kriv i za poraz i za sve loše u Hajduku. Gospoda Stanić i Kepčija su odmah nakon tog događaja organizirali presicu i stali su iza mene. Osudili su taj huliganski čin, a podršku sam dobio i od igrača i od navijača. Igrali smo iduću subotu na Poljudu i, kad sam ušao u igru, dobio sam veliki aplauz. To nije bilo djelo pravih navijača Hajduka, ti ljudi nemaju veze s Hajdukom i Splitom. Riječ je o nekome tko je frustriran i nezadovoljan svojim životom.

Splićani te već na zimu mogu vratiti na Poljud. Dogodi li se to, bi li prihvatio da te opet bacaju po pozicijama ili bi tražio da igraš na mjestu na kojem si najbolji?

Hajduk ima opciju da me na zimu vrati. U ugovor o posudbi sa Šibenikom su stavili tu klauzulu. Kad sam odlazio na posudbu, nisam uvjetovao što da stave, bilo mi je svejedno, želio sam samo što prije pobjeći, otići baš u Šibenik. U slučaju da me Hajduk vrati, mislim da bi stvari bile nešto drugačije. To je njihovo pravo, ali i moje je da pokažem stav i da tražim poziciju na kojoj mogu najviše dati. Trenutačna situacija je najbolja za sve. Profitirali smo svi - Hajduk, Šibenik i ja. U slučaju da se vratim u Hajduk, sigurno bih razgovarao s ljudima u klubu i pokušao bih im objasniti na kojoj poziciji Hajduk od mene može najviše dobiti. Sigurno ne želim da me opet bacaju lijevo i desno. No, njihova je odluka hoće li me vratiti ili ne. Tu ja ne mogu ništa.

Kakav je bio Paolo Tramezzani?

Tramezzani je trener za kojeg bih ja na glavu skočio. Svaki igrač ga je pratio. Da je on išao gol do Marjana, svi bismo ga pratili. Napravio je to da cijela momčad diše zajedno. Zato i je izvukao Europu kad u to nitko nije vjerovao, kad smo imali 17 bodova minusa. Trener kojem vjeruješ sve što ti kaže. Da danas kaže da će pasti snijeg, ja bih mu vjerovao jer je napravio zajedništvo kakvo dugo nisam vidio. Burić i Tramezzani su imali apsolutno punu podršku cijele svlačionice, a takvim trenerima je to sasvim dovoljno da naprave sjajan rezultat. Obojica su napravili sjajan rezultat. Burić je otišao na zimskoj pauzi, kad smo bili drugi, samo dva boda iza Dinama, a 12 bodova smo imali više od Rijeke. Paolo je otišao nakon što je spasio Europu kad nitko u to nije vjerovao. Paolo je došao sa sasvim različitim stavom od bivših trenera Hajduka. Probudio nas je i držao nas je budnima čitavo to vrijeme. Ne znam, u klubu očito nisu vjerovali da može ponoviti takvu sezonu. Šteta.

Igor Tudor?

Tudor je u Hajduku pokušao nešto nitko nije prije njega, barem otkako ja pratim. Imao je viziju nogometa u formaciji 3-5-2 i to nitko nije očekivao. Imao je viziju, vjerovao je u to i, čak i kad nije išlo, on je to gurao. Rezultat je bio očajan, ali mi kao ekipa smo bili dobro. Atmosfera je bila dobra. Kad je on otišao, igrali smo protiv Galatasaraya odlično i nesretno smo ispali. Privatno nisam imao odnos s njim kao s Burićem i Tramezzanijem.

Protiv Dragovoljca te Sofa ocijenila desetkom, a ništa lošije nisi odigrao ni iduće kolo protiv Istre. Dva gola i čudesna asistencija za Delića. Igraš li najbolji nogomet karijere?

Bilo je bljeskova u Admiri kad me trenirao Burić, znao sam odigrati dobro i u mladoj reprezentaciji, ali, da, složio bih se da je ovo najbolji nogomet u mojoj karijeri. Pun sam samopouzdanja, gorim od želje za dokazivanjem i nadam se da ću nastaviti ovako.

Nakon što te trener izvadio iz igre par minuta prije kraja protiv Istre, dok si hodao uz aut-liniju, baš se vidjelo koliko si pun samopouzdanja i sretan. Vjerojatno je to ono što ti je nedostajalo u Hajduku?

Sigurno. Gorio sam od sreće. Kad vidiš da je na tribini 500 ljudi, a ja ih znam 300, 350, kad vidiš da su oni sretni i zadovoljni, kad vidiš da ti ljude žive za ovaj grad i za klub, onda nema druge nego da to želiš pružiti tim ljudima. Moj posao je nogomet, a kad vidim da tim nogometom usrećujem Šibenčane, mislim da je to suština svega. Da, kad izađem sa stadiona, mogu dignuti glavu i vidjeti ljude koji se smiju i koji su zadovoljni. Tako da sam u tom trenutku, kad me trener izvadio, jednostavno izgorio. Pucao sam od sreće.

Šibenik igra puno bolje nego što pokazuje tablica. Nesretni poraz od Rijeke, teška borba s Hajdukom i prosuta dva boda protiv Belupa. Kakvi su ciljevi Šibenika za ovu sezonu?

Kad sam pričao sa Zapatom i ostalim ljudima u klubu, svi su mi rekli da ne žele da se Šibenik spominje isključivo u kontekstu borbe za ostanak. To mi je bilo važno, da se ne priča samo o spašavanju nego da želimo puno više. Šibenik se ne boji nikoga, svaku utakmicu idemo po bodove i tako će biti i u subotu protiv Dinama. Ne bojimo ih se. Ako su bolji, neka to dokažu, ali idemo u Zagreb bez straha.

Da moraš sam sebe ocijeniti, u čemu si najbolji, a na čemu moraš još poraditi?

Najbolji sam na širokom prostoru u situacijama jedan na jedan. Brz sam. To sam stekao rođenjem i mislim da će mi to biti adut do kraja karijere. Što se tiče mana, znam da još nisam u potpunosti svladao osjećaje tijekom utakmice. Znam poludjeti bez veze i na tome moram ozbiljno poraditi.

Kako to misliš?

Dat ću vam primjer. Protiv Istre je Bande opasno uletio u brata mi Antonija i mene je okrenulo u sekundi. Znam, start, dobit će žuti karton, ali bilo je sasvim nepotrebno da idem tamo i sam istjerujem neku pravdu. Tada me to toliko iživciralo da me ništa drugo nije zanimalo. Moram na tome poraditi, da ne gubim previše energije u raspravama sa sucem. Ionako ne mogu promijeniti odluku, a nepotrebno trošim snagu i koncentraciju.

Sa samo 16 godina si otišao u Belgiju. Je li ti danas žao ili smatraš da je to bio dobar potez?

Kako se uzme. Negativne stvari ranog odlaska bile su te da sam prerano napustio obiteljsku kuću, nisam imao djetinjstvo kao moji prijatelji, druženja, školu… Školu sam završio tako da sam polagao ispite. No, ima puno više pozitivnih stvari. Od malih nogu sam naučio što znače red, rad i disciplina. Rano sam se naučio profesionalizmu i shvatio da mi nitko ništa neće pokloniti, već da se za sve moram sam izboriti. Padao sam u neke krize, puno puta sam želio odbaciti sve i vratiti se doma, ali na kraju me to ojačalo. Upoznao sam mentalitet tih ljudi, naučio jezik, kulturu. Sve su to krasne stvari koje život čine bogatijim.

Otac ti je veliki navijač Hajduka, ti si navijač Hajduka. Što bi napravio da ti dođe ponuda Dinama?

Teško pitanje. Ne znam, sad ne razmišljam ni o čemu osim o Šibeniku. Sve je moguće. Znam samo da bi mi otac rekao da napravim što mislim da je najbolje za mene i znam da bi i tada, da odem u Dinamo, bio sretan i navijao za mene, iako je navijač Hajduka.

Gdje se vidiš za dvije, tri godine?

U jednoj od liga Petice. Postavio sam cilj toliko visoko da će, ako i ne dođem do tog nivoa, i stepenica niže biti top. No, klubovi iz liga Petice su prvi cilj.

Imaš li posebnu želju?

Možda Villarreal. Sjajan je to klub.

Hrvatska je u Splitu pobijedila Sloveniju 3:0, a sva tri gola su dali hajdukovci. Tvoj komentar?

Posebno sam sretan zbog Marka Livaje. Marko je osoba koju jednostavno ne možeš ne voljeti. Jedna je od najboljih osoba koje sam upoznao u životu. Riječ je o momku koji bi ti sve napravio, a o igračkoj klasi neću ni govoriti. Marko je dvije klase iznad bilo kojeg drugog igrača u HNL-u i igrač je koji će ekipu dignuti za 20 sekundi. Lider, vođa, čovjek i fantastičan prijatelj. Stalno mi govori da ćemo kad-tad opet igrati skupa. Jednostavno moramo.

Je li ti on bio najveća podrška kad si imao probleme u Hajduku?

Da, Marko, Čolina i Stefan Simić. To su momci koji će sve napraviti da ti pomognu, a ako ne mogu, naći će način.