TENIS je kroz svoju povijest vidio brojne epske dvoboje, no nijedan nije ni približno nalikovao onome što se dogodilo na Wimbledonu u lipnju 2010. godine. Tada su se u prvom kolu najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu susreli Amerikanac John Isner i Francuz Nicolas Mahut, dvojica igrača od kojih nitko nije očekivao da će ispisati povijest sporta.

Ono što je trebalo biti još jedan meč ranih faza turnira pretvorilo se u događaj koji će zauvijek ostati zapisan kao najduži teniski susret ikad odigran.

Počelo kao običan meč

Dvoboj je započeo 22. lipnja 2010. na terenu broj 18 u All England Clubu. Isner, tada 23. tenisač svijeta, bio je favorit protiv Mahuta, koji je na turnir stigao kroz kvalifikacije.

Prva četiri seta prošla su bez velikih iznenađenja. Isner je osvojio prvi set, Mahut drugi i treći, a Amerikanac četvrti. Nakon nešto više od dva sata igre rezultat je bio izjednačen i činilo se da će pobjednik biti poznat u razumnom roku.

No tada je počeo peti set.

Set koji nije imao kraja

U to vrijeme Wimbledon još nije imao tie-break u odlučujućem setu. Pravilo je bilo jednostavno: za pobjedu je trebalo ostvariti dva gema prednosti, bez obzira na to koliko to trajalo.

Isner i Mahut nastavili su osvajati svoje servis-gemove gotovo bez pogreške. Rezultat je rastao do 10:10, zatim 20:20, pa 30:30. Publika je isprva bila oduševljena, a potom zapanjena. Nitko nije znao koliko bi meč mogao trajati.

Kad je pao mrak, susret je prekinut pri rezultatu 59:59 u petom setu. Već tada bio je daleko najduži meč u povijesti tenisa.

Idućeg dana igrači su se vratili na teren i nastavili tamo gdje su stali.

Tri dana borbe

Dvoboj je trajao ukupno tri dana. Zbog nedostatka reflektora na terenu broj 18 igra je dva puta prekidana kada bi pao mrak.

Tek 24. lipnja Isner je uspio napraviti ono što se činilo gotovo nemogućim. Pri rezultatu 68:68 oduzeo je Mahutu servis, a zatim odservirao za pobjedu.

Konačni rezultat glasio je 6:4, 3:6, 6:7, 7:6, 70:68.

Ukupno je odigrano 183 gema, a susret je trajao 11 sati i 5 minuta. Sam peti set potrajao je više od osam sati, što je dulje od mnogih teniskih turnira koje pojedini igrači odigraju tijekom cijelog tjedna.

Rekordi koji vjerojatno nikad neće biti srušeni

Tijekom tog nevjerojatnog maratona srušeni su brojni rekordi. Isner je odservirao 113 aseva, a Mahut 103. Obojica su premašila dotadašnje rekorde za broj aseva u jednom meču.

Semafor na stadionu u jednom je trenutku prestao pravilno prikazivati rezultat jer sustav nije bio predviđen za tako velik broj gemova. Organizatori su morali ručno prilagođavati prikaz kako bi gledatelji znali što se događa.

Posebno je impresivno što kvaliteta igre nije značajno pala unatoč fizičkoj iscrpljenosti. Obojica igrača nastavila su servirati iznimno precizno čak i nakon više od deset sati provedenih na terenu.

Meč koji je promijenio pravila

Iako je dvoboj Isnera i Mahuta postao jedna od najpoznatijih sportskih priča 21. stoljeća, istodobno je pokazao i nedostatke tadašnjih pravila.

Organizatori Grand Slam turnira postupno su počeli uvoditi tie-break u odlučujućim setovima kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih maratona. Wimbledon je 2019. uveo tie-break pri rezultatu 12:12 u petom setu, a kasnije su sva četiri Grand Slam turnira uskladila pravila te se danas odlučujući set završava posebnim tie-breakom.

Zbog toga mnogi teniski stručnjaci smatraju da rekord Isnera i Mahuta više nikada neće biti ugrožen.