"NIJE isto kad smo kompletni i kad nismo, a nadam se da nećemo više primati ovakve eurogolove. Uzeli smo bod. I dalje imamo solidnu zalihu, ali ne treba nam stres. Stvara se nemir da je prvenstvo trebalo biti gotovo prije 10 kola. To je teško i nemoguće." Tim je riječima Ante Čačić prokomentirao remi Dinama u Gorici. Bio je to drugi put u malo više od dva mjeseca da je najgora momčad lige otkinula bodove Dinamu.

Priča o Dinamovom igračkom i rezultatskom padu koji , uz veće ili manje amplitude, traje cijelu drugu polusezonu, nije samo priča o Čačićevim trenerskim manama. Priča je to o suludom sustavu u kojem mu je netko omogućio da prvu momčad hrvatskog prvaka vodi kao svoju privatnu prćiju.

Debakl protiv najslabije momčadi lige nastavak je groznog niza

U posljednjih šest utakmica Dinamo ima samo jednu pobjedu unutar 90 minuta. Istina, prošao je Lokomotivu u četvrtfinalu kupa, ali to je učinio nakon produžetaka. Prvi put nakon proljeća 2018. godine, onog u kojem je Dinamo bio statistički najlošija ekipa u Zagrebu pod vodstvom Nikole Jurčevića, Plavi nemaju pobjedu na tri gostujuće utakmice zaredom.

Činjenica da je najbolji igrač Dinama u Gorici bio Dominik Livaković govori o kvaliteti igre. Potpuno blijedom Dinamu nije ni 20% posjeda više bilo dovoljno da kreira više šansi i uputi više udaraca prema suparničkom golu. 

Nakon fantastične pobjede nad Hajdukom 26. veljače (4:0) Dinamo je odigrao šest utakmica. Ni u jednoj utakmici unutar 90 minuta (ponovno produžeci protiv Lokomotive) nije dao više od jednog gola, ali problem nisu ni Petkovićeve ozljede ni Drmićeva loša forma.

Problem je to što iscijeđeni Dinamo ne stvara šanse, što ne može skoro protiv bilo koga dominirati terenom i što ga se suparnici više ne boje. Jedina prednost koju Dinamo u ovom trenutku ima pred Hajdukom je i dalje ona bodovna od sedam bodova.

Trener koji je sportski direktor doveo je Dinamo do toga da bez juniora ne može popuniti zapisnik

Sve što se trenutno događa Dinamu je nešto što ima jasnu genezu, onu o kojoj je bilo zabranjeno i neprijateljski pisati dok su Čačića mazili rezultati, pa za one koji nisu sposobni gledati korak unaprijed i razmišljati tada nije bilo problema.

Od početka sezone Čačić je aktivno radio na skraćivanju Dinamove rotacije. Olako se u dogovoru s Upravom rješavao igrača koji bi mu mogli dati dubinu rotacije i slao ih na posudbe potpuno siguran u svoju viziju.

Josipa Drmića, drugog najboljeg strijelca lige prošle sezone, doveo je do neprepoznatljivosti truljenjem na klupi čak i kad Petkoviću nije išlo. Bulat je dobio šansu tek kad je bilo jasno da će Ademi otići, Bočkajeva uloga nejasna je svima, Menalo se pomirio sa svojom tarifom od 15 minuta po utakmici, a Gabrijel Rukavina čak ni odlaskom Mislava Oršića ne može dobiti šansu.

Za svaki slučaj zabetonirao je Roberta Ljubičića na lijevog beka i tako dodatno osakatio momčad u sredini terena. Za sve to nagrađen je titulom sportskog direktora pa sad SF Ante Čačić može nadgledati rad Ante Čačića trenera. Pravo je pitanje koji je od njih dvojice kriv što je Dinamo došao u Goricu sa sedam igrača na klupi koji imaju manje od tri seniorska nastupa za Dinamo.

Vodi prvu momčad kao svoju prćiju

Isti je to tip koji je ranije ove sezone izbjegavao svaku kritiku na svoj račun i kolege nazivao trenerima iz predgrađa iako se bez međugorskog vožda, istog onog s kojim je odnedavno zaratio, ne bi maknuo iz Sesveta i Dubrave.

Cirkus i igre prijestolja u klubu iskoristio je tako što si je pribavio još jednu poziciju na kojoj se ponaša kao da je Dinamo njegova privatna prćija, koju jednostavno može napustiti uz golemu otpremninu bez ikakve odgovornosti za ono što ostavlja iza sebe.

Nemamo uvid u to kako pojedini igrači treniraju i napreduju, ali ako zadnja dva mjeseca strave i užasa u igri Dinama nisu dovoljna da se da šansa nekom novom i mlađem, onda Dinamo treba raspustiti čitavu prvu momčad.

Bahati tip koji misli da je ispred kluba

Odlasci Oršića i Ademija uvjetovani su, barem dobrim dijelom, razlozima izvan njegove kontrole, ali klub koji ima budžet od 60 milijuna eura ne može pustiti dva najvažnija igrača, naći se u situaciji da mu još tri nositelja nisu produljila ugovor i ne dovesti nikoga. Ako ne zbog titule ove sezone, onda barem zbog selekcije za iduću sezonu.

U sjeni borbe za neki novi Dinamo Čačić je uživao dobru dozu nevidljivosti, u kojoj se njegove greške nisu toliko isticale. U međuvremenu se i osilio pa je ironično poručio novom članu Uprave Dariju Šimiću da mogu razgovarati tek kad potonji potpiše ugovor, svjestan da ga i s jedne i s druge pozicije ne mogu otpustiti bez isplate ogromne odštete.

Ako je ona cijena Dinamove normalnije sportske budućnosti, onda tu odštetu treba isplatiti. Dinamo je prevelik klub da bi čekao bilo koga da uvidi svoju grešku, a posebno ne bahatog tipa bez pokrića koji je trenutno najslabija karika kluba.