Tekst: Dea Redžić
Foto: Cropix, Ante Čizmić, Ronald Goršić

NIKU KOVAČA svakako bismo radije gledali u ulozi voditelja omladinskog pogona nekog hrvatskog kluba, no legendarni kapetan je novu karijeru odlučio započeti u Austriji. Kovač trenira klince Red Bulla i teško da ga možemo kriviti jer se odlučio za bolje uvjete i sređeniju, zdraviju sredinu.

"Ide mi odlično. Još učim, iako je iza mene veliko igračko iskustvo. Upravo njega želim prenijeti na druge, a na njima je hoće li uspjeti napraviti daljnji iskorak", rekao nam je dok je iščekivao nastup na parketu Spaladiuma, na Memorijalnom turniru Četiri kafića.

Slučajno ili ne, Niko je bio dio pobjedničke momčadi. Uvijek se rado odazove humanitarnim akcijama, a kad uz sve još i pobijedi, misija je u potpunosti uspješna.

"Drago mi je vidjeti bivše suigrače, prijatelje, suradnike. Ovaj turnir prerastao je u nešto posebno", kaže.

Nekada je Kovač govorio da se po svršetku igračke karijere vidi u funkciji sportskog direktora.

"I danas je tako, ali ipak pohađam HNS-ovu akademiju i imam što pokazati. Momci su mladi, voljni i perspektivni. Igračko iskustvo pomaže, ali obrazovanje je neophodno. I ja još učim zajedno s mojim momcima i nitko me neće ubiti ako nešto napravim krivo. Jednostavno uživam u ovom periodu"

Ne treba posebno napominjati koliko je najboljem kapetanu kojeg je Hrvatska ikada imala teško pao nedolazak na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku.

"Palo mi je jako teško, kao i svima nama. Velika je šteta da jedna reprezentacija kao što je Hrvatska, jedna od top deset momčadi svijeta, propušta SP. Međutim to je u nogometu tako - nekad si gore, nekad dolje. Moramo se što prije dignuti. Ako nam to uspije, vjerujem da ćemo biti još jači i čvršći. Ne dvojim da ćemo se plasirati na Europsko prvenstvo."

Iz HNS-a su više puta napominjali da žele Niku u svom stožeru.

"Nema tu još ništa. Prezelen sam da bih razmišljao o tome. Ima dosta vremena, moram steći iskustvo, a onda ćemo vidjeti. Uostalom, što se struke tiče u HNS-u su dobro popunjeni."

"Svaki uspjeh hrvatskih klubova u Europi je slučajnost"

Hrvatski klupski nogomet, pretpostavljamo, ne zanima ga previše?

"Još je rano o tome govoriti, još učim i imam puno toga za naučiti. Ako se pruži prilika, vidjet ćemo...

Bio je blizu Hajduka kao igrač, ali sve je ostalo na ručku u Baškoj vodi. Brat Robert, s druge strane, uživa u Dinamu.

"Ljut je i razočaran zbog neuspjeha hrvatske reprezentacije, o tome mu je teško govoriti. Dinamu, s druge strane, ide dobro i lijepo mu je u Zagrebu. Šteta što se nisu uspjeli plasirati dalje u Europa ligi. Ipak, moramo se pomiriti s tim da je hrvatska liga mala i slaba, i da je svaki uspjeh hrvatskih klubova u Europi više slučajnost, nego bilo što drugo."

Kao iskusan nogometaš i trener u povojima, Niko je želio istaknuti neka imena budućnosti,

"Dejan Lovren i Milan Badelj. Oni su sigurni nositelji igre hrvatske reprezentacije u budućnosti. Gledao sam mladu reprezentaciju u Slovačkoj i jako su me ugodno iznenadili. Ima tu dosta momaka koji bi mogli u A reprezentaciju, ali i u inozemne klubove. Jako mi se sviđa i Ermin Zec, ali on nije materijal za Hrvatsku...."