Otkrivena Bearina vitrina na Poljudu: "Spomenik najboljem ikad"
POVODOM pete godišnjice smrti legendarnog vratara Hajduka Vladimira Beare obnovljena je i nadopunjena njegova vitrina u trofejnom salonu na Poljudu. Nazočnima su se prigodnim govorima obratili predsjednik Hajduka Marin Brbić, vratarska i trenerska legenda Ivan Katalinić te Bearina pokćerka Ivona Vrdoljak Raguž.
Brbić: Veliki vratar i veliki čovjek
"Što reći a da se o našem Vladi ne zna? Njegov život i bravura na golu Hajduka priča su za sebe - jedinstvena priča legendarnog, velikog Vladimira. Koliko je bio velik kao vratar, toliko je bio velik i kao čovjek.
Skroman, nenametljiv, tih i povučen, kao da nije jedan od najboljih svjetskih vratara u povijesti nogometa, a iznad svega pun ljudskosti i privrženosti svom Hajduku, o čemu govori i njegova posljednja želja što je rekao svojoj supruzi Jadranki: 'Neka mi kapsil bude pokriven zastavom Hajduka.' Naravno, želju velikog Vladimira smo ispunili.
Mnogi nogometni velikani, između ostalih Leo Lemešić i Frane Matošić, u jednom su složni - Vladimir Beara je najbolji vratar što ga je svijet ikad imao.
Dragi Vlade, s ovom vitrinom koju danas službeno otvaramo, ostavljamo javnosti svojevrsni spomenik u trofejnom salonu najdražeg Hajduka", rekao je predsjednik Hajduka Marin Brbić te zahvalio Bearinoj obitelji na prihvaćanju ideje o otkrivanju vitrine i na ustupljenim eksponatima.
Katalinić: Vlado me naučio prve vratarske korake
"Ja se trebam stvarno jako kao golman zahvaliti Vladi za sve što je napravio, naročito za mene. Kad sam došao sa 19 godina iz Trogira te 1970./71., Vlado me naučio prve vratarske korake i silno sam mu zahvalan", kazao je Ivan Katalinić.
"Sada moram ispričati jednu stvar koja mi se desila, to sam rijetko pričao. Kad sam otišao u Englesku 1980., trener golmana me nakon dva-tri mjeseca pitao od koga sam naučio tehniku, a ja sam rekao od Beare. Kaže on: 'Znate li da mi imamo njegovu sliku u nogometnom savezu Engleske? Ta slika je iz 1953. kada je svijet igrao protiv Engleza, on je branio, a utakmica je završila 4:4.' To vam pokazuje koliko je cijeli svijet znao za njega, uz Jašina je bio najbolji golman svih vremena i mislim da je do danas ostalo tako."
Kći Ivona: Hajduk je njegova najveća ljubav
Javnosti se obratila i Bearina pokćerka Ivona: "Drago nam je što otvaranjem ove vitrine Hajduk pokazuje da cijeni, i kako cijeni svoju prošlost. Da je važno učiti iz tradicije koja treba biti ponos, ali i uzor svim novim naraštajima, i to posebno onima koji će u budućnosti nositi dres Hajduka i živjeti hajdučke vrijednosti."
Citirala je i Vladine riječi koje najbolje opisuju što je njemu Hajduk bio: "Hajduk je meni sve, s njim u mislima i danas se budim i idem na počinak. Hajduk je moja najveća ljubav, ljubav koja poput svake prave iskrene ljubavi ima lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Ljubav zbog koje Vam srce jače zaigra, ali se i bolno u grču stegne."
"Sa ovom svojom ljubavi, ogrnutom Hajdukovom zastavom, otišao je na vječni počinak", riječi su kojima je Ivona zaključila svoj emotivan govor.
Bearin život i karijera
Vladimir Beara rođen je 26. kolovoza 1928. u Zelovu kod Sinja. U Hajduk je došao 1946. godine, a godinu kasnije počeo je braniti za seniorsku momčad. 1950. osvojio je prvo poslijeratno prvenstvo Jugoslavije.
Do kraja svog boravka u Hajduku Beara je osvojio još dva prvenstva, 1952. i 1955, a kao pomoćni trener osvojio je još jedno, u sezoni 1970./71., kada je trener bio Slavko Luštica.
Nakon Hajduka odlazi u Crvenu zvezdu, gdje je proveo još pet godina i osvojio još hrpu trofeja - četiri prvenstva i dva kupa, a karijeru kao igrač završio je u Njemačkoj. Tri je sezone proveo u Allemaniji iz Aachena, a u posljednjoj je bio član Viktorije iz Kölna. Kasnije je kao trener vodio još 12 klubova.
Branio je u utakmici u kojoj su se susreli Engleska i ostatak svijeta. Bilo je to 21. listopada 1953. Tada je još bio vratar Hajduka, a do danas je ostao jedini naš vratar koji je dobio takvu počast.
Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a 2008. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. U 2010. godini dobio je Nagradu za životno djelo Grada Splita.
Zvali su ga Veliki Vladimir, Balerina s čeličnim šakama i Čovjek od gume. Lav Jašin je primajući priznanje za najboljeg europskog vratara izjavio: "Za mene je najbolji vratar Vladimir Beara." Slične je pohvale dobio i od slavnog španjolskog vratara Ricarda Zamore.
Preminuo je 11. kolovoza 2014. godine, a posljednji ispraćaj organiziran je na splitskom groblju Lovrinac.