OSIM što će biti posebno zbog čudnog termina odigravanja i još čudnijeg domaćina, ovo Svjetsko prvenstvo pamtit ćemo i po činjenici da će dvojici po mnogima najboljih igrača u povijesti to biti zadnji SP. Lionelu Messiju i Cristianu Ronaldu to će ujedno biti i zadnja šansa da nizu trofeja u veličanstvenim karijerama dodaju i onaj najveći - pehar svjetskog prvenstva.

Najmanje jedan od njih dvojice završit će karijeru bez titule svjetskog prvaka, ali budući da još za to nisu izgubili šansu, neće se naći u ovoj postavi 11 najboljih u povijesti koji nikad nisu postali svjetski prvaci. Za Messija i Ronalda bit će mjesta uoči sljedećeg SP-a, ali još ih ipak ne treba "pokopati".

I bez njih ova postava izgleda vrlo moćno, a sastavljena je od svih velikana koji su imali prilike osvojiti SP, ali nisu uspjeli. Neki od njih čak nikad ni nisu igrali na mundijalu, a bili su članovi velikih reprezentacija.

Crna pantera predvodi momčad genijalaca

Lav Jašin je i danas po mišljenju većine stručnjaka najbolji golman koji je ikad stao na gol. Čudesni crni pauk ili crna pantera, kako su ga zvali, bio je i ostao jedini golman koji je osvojio Zlatnu loptu. S SSSR-om je bio europski prvak 1962. i olimpijski pobjednik 1956., ali više od toga nije mogao. Najbolji rezultat mu je 4. mjesto na SP-u 1966. u Engleskoj.

Stoperski par čine Ronald Koeman i Giacinto Facchetti. Sjajni Nizozemac donio je Barceloni prvi naslov europskog prvaka u povijesti, s Nizozemskom je osvojio Europsko prvenstvo 1988., ali nikad nije uspio otići do kraja na SP-u. Najdalje je stigao 1994., kad je izgubio četvrtfinale od Brazila.

Facchetti je mogao igrati i beka i stopera, ali je pred kraj karijere više igrao stopera. On je najdalje stigao 1970., kad je izgubio finale od Brazila. Brazil je koban bio i za Paola Maldinija koji je 1994. također od njega izgubio finale, i to na penale. Maicon je bio jedan od najboljih bekova svoje generacije, briljirao je u Interu, ali je na SP-u najdalje stigao 2014., kad je bio četvrti.

Neki ne samo da nisu osvojili nego nisu ni igrali na SP-u

Frank Rijkaard bio je jedan od najboljih igrača na svijetu na svojoj poziciji, ali je, baš kao i Koeman, ostao kratak na SP-u. S Milanom je osvojio sve, s Nizozemskom je bio europski prvak, ali dalje od četvrtfinala 1994. nije mogao.

Alfredi Di Stefano zabio je gol u prvih pet finala europskog Kupa prvaka koja je Real osvojio. Bio je strašan igrač, ali ne samo da nikad nije osvojio SP nego na njemu nikad nije nastupio. Di Stefano je krenuo kao Argentinac, završio kao Španjolac, mogao je igrati na četiri mundijala, ali je sve propustio.

Godine 1950. Argentina se povukla iz kvalifikacija, 1954. još nije završio proces dobivanja španjolskog državljanstva, 1958. se Španjolska nije kvalificirala, a SP u Čileu 1962. propustio je zbog ozljede.

Baggija svi pamte

Roberto Baggio na suprotnom lijevom krilu možda je i najpoznatiji sudionik finala SP-a. Legendarni Baggio je u finalu protiv Brazila u raspucavanju promašio penal iako je na turniru bio možda i najbolji igrač Italije s kojom nije ništa osvojio u karijeri.

Vjerojatno najbolji igrač s ove liste je Johan Cruyff koji je bio član genijalne nizozemske generacije iz 70-ih koja ništa nije osvojila. Godine 1974. izgubio je finale od Njemačke, dok je njegov kolega iz prednje linije Michel Platini najdalje stigao 1986., kad je Francuska osvojila treće mjesto. On je barem osvojio Euro.

Marco van Basten bio je jedan od najboljih napadača svoje generacije. Zabio je gol u finalu Eura koji je donio Nizozemskoj titulu, ali na SP-u nije mogao puno više. Možda bi i uspio da nije završio karijeru sa samo 28 godina. Njegov najbolji rezultat je osmina finala 1990.