HAJDUK je pobjedom od 1:0 u Koprivnici prošao u finale Kupa. Tamo ga čeka Šibenik, a dvoboj će se igrati na riječkoj Rujevici. Bijeli nisu osvojili nijedan trofej skoro deset godina, no onda su prošle sezone taj post prekinuli titulom u Kupu, a sada će imati šansu obraniti naslov.

Iz te perspektive Hajdukova pobjeda je velika i važna. Dinamo mu bježi devet bodova u prvenstvu pa je ovime održao nadu da će osvojiti jedan trofej ove sezone. Međutim, sve ostalo je za zaborav. Hajduk je igrao užasno, sat vremena nije postojao na terenu, a Ivan Leko je jedno od najvećih razočaranja ove sezone.

Bizarno prvo poluvrijeme

Hajduk je tek dvadesetak minuta drugog dijela odigrao na razini, ali posebno je loš bio u prvom dijelu, kada su neke Lekine ideje bile tvrdoglave, pa u jednoj mjeri i bizarne. Činjenica da nije imao nijednu šansu u 45 minuta govori na kojoj je razini bila njegova igra.

Leko je opet odlučio zaigrati s tri stopera, pri čemu je Dario Melnjak imao ključnu ulogu u izgradnji napada. Hajduk je Slavenov romb u sredini terena zaobilazio tako što je gradio napade preko bokova, i to isključivo lijevog.

Početak svakog napada izgledao je isto - otvaranje na Melnjaka koji je imao dovoljno prostora da loptu unese 10 do 15 metara u suparničko polje. Međutim, dalje od toga Hajduk nije imao nijedno rješenje.

Često smo gledali rotacije na relaciji stoper (Melnjak) - veznjak (Krovinović) i bek (Mlakar), ali su se one radile prije vremena i Hajduk nije imao nikakvu dinamiku ni ritam u svom napadu. Posebno je suludo bilo gledati koliko Bijeli inzistiraju na napadanju isključivo po toj strani.

Iako su imali još dva stopera i Grgića u centralnoj zoni, nijednom ih nisu iskoristili da okrenu stranu, a Gergo Lovrencsics je oborio rekord Mate Miše Kovača po tome koliko je puta raširio ruke dok se nadao da će lopta stići na njegovu stranu.

Zekić je napravio odličan posao

Sve je to jako olakšalo obranu Slavenu koji je bio vrlo organiziran, a činjenica da je pola utakmice doslovno morao braniti samo jednu polovicu terena dodatno mu je povećala kompaktnost i ostavila suparnika bez mogućnosti da se organizirano približi golu.

Po osvojenoj lopti Slaven je vrlo dobro odigravao povratni pas, što je otupjelo Hajdukov pokušaj da presingom instantno vrati posjed. U tom dijelu su domaći pokazali možda i najveći napredak od početka sezone.

Plan prema naprijed bio je jednostavan - napadanje kanala između, prije svih, Melnjaka i Vuškovića. Figure, odnosno stoperi, u Hajduku se mijenjaju, ali nesigurnost, tromost i jako loša reakcija na dubinske lopte su konstanta u toj fazi igre.Treba odati veliko poštovanje Zoranu Zekiću.

Od momčadi koja je prema kvaliteti kadra bila jedan od najistaknutijih kandidata za ispadanje napravio je gustu, čvrstu i tvrdu ekipu protiv koje nitko ne voli igrati i koja zna što želi na terenu. Bivšem stručnjaku Osijeka je ovo možda i najkvalitetnija trenerska sezona u karijeri. U prvih 45 minuta Slaven je bio puno smislenija momčad od svojeg suparnika.

Leko je ogromno razočaranje

Leko se nakon utakmice obrušio na teren u Koprivnici i konstatirao je kako se na njemu "nije moglo igrati". Koliko god bio u pravu, ipak mora objasniti zašto je njegova momčad u utakmici sezone, i to samo par dana prije Rujevice na kojoj se neće morati trošiti ni Livaja ni Krovinović, izgledala ovako loše i dobrih 70 minuta nije mogla povezati dva posjeda.

Hajduk je na kraju imao jedan jedini udarac u okvir gola, onaj iz Livajinog penala. Protiv Leke govore činjenice, a ovaj problem nije ništa novo. Više puta smo pisali o problematičnoj sportskoj politici Hajduka zahvaljujući kojoj je trener ostavljen na vjetrometini, ali Leko je u Hajduku tri i pol mjeseca. S momčadi je prošao mali pripremni ciklus i vodio ju je u već 13 utakmica.

Toliki broj utakmica sigurno nije dovoljan da svoju viziju provede u djelo, ali je i više nego dovoljan da vidimo barem obrise njegove ideje i onoga što planira napraviti u Hajduku. Momčad tijekom njegovog mandata nije napredovala ni za milimetar.

Za ekipu koja je razvojna, kojoj će početak sezone i rezultat u Europi biti ključni i koja sanja Dinamovu grešku da se upusti u borbu za naslov, toliko duga stagnacija je predugačka. Leko, doduše, kroz izjavu provlači to da prihvaća svoju odgovornost za stanje u momčadi, ali je vrijeme da navijačima ponudi i neke odgovore za sramotu koju gledaju.