SVE SE S vremenom mijenja pa tako mora i nogomet. Za evoluciju bilo koje igre, ali i aktivnosti općenito, potrebne su promjene u idejama i pristupu te, dakako, i u pravilima.

Najveća promjena u posljednje vrijeme uvođenje je VAR tehnologije, ali bilo je i drugih, poput goal-line tehnologije. Iako je uvođenje tog pravila pretrpjelo niz kritika, nogomet neće ići unazad.

Stoga bi zanimljivo bilo promotriti najvažnije sudačke trenutke sa svjetskih prvenstava te vidjeti koliko bi nogometna povijest bila drugačije pisana s današnjim pravilima na snazi te s tehnološkim mogućnostima koje imamo na raspolaganju. 

Ne bi postojalo Čudo u Bernu

Najveće iznenađenje u povijesti svjetskih prvenstava vjerojatno se ne bi ni dogodilo da su na snazi bila današnja pravila. Njemačka je u finalu u Bernu 1954. godine pobijedila Mađarsku 3:2 i tako osigurala svoju prvu svjetsku titulu, ali neke su okolnosti bile zanimljive. Za početak, tada nije bilo prava na zamjenu pa mađarski izbornik Sebes nije mogao zamijeniti Ferenca Puskasa, koji je od 10. minute gotovo pa samo stajao na terenu. S 11 potpuno spremnih igrača Mađari bi vrlo vjerojatno došli do uvjerljive pobjede.

Osim toga, Mađari su tik prije isteka 90. minute postigli pogodak koji je poništen zbog zaleđa. Kasnije su sami Nijemci utvrdili da zaleđa nije bilo, što bi danas bilo lako utvrđeno. Osim toga, ako je vjerovati glasinama, Nijemci bi imali velikih problema i što se tiče doping-testa, koji je postao obaveza tek daleko kasnije. 

Englezi možda ne bi imali niti jednu svjetsku titulu

U finalu Svjetskog prvenstva 1966. igrale su Engleska i Njemačka, a susret je završio pobjedom domaćina 4:2. S dva pogotka u produžetku i jednim u prvih 90 minuta heroj utakmice bio je napadač Geoff Hurst, ali povijest bi bila potpuno drugačija da je sovjetska sudačka ekipa na raspolaganju imala goal-line tehnologiju. Kako je desetljećima kasnije utvrđeno, Hurstov pogodak za 3:2 uopće nije trebao biti dosuđen jer lopta gol-crtu nije prešla punim obujmom. Da tog pogotka nije bilo, tko zna kako bi se raspleo ostatak produžetka.

Možda još i važnije, prvak bi vjerojatno još jednom bio Brazil. Gotovo je nevjerojatno bilo vidjeti što su suci sve dopuštali Bugarima, Mađarima i Portugalcima, protiv kojih su Brazilci igrali u grupnoj fazi. Sve skupa je više izgledalo kao tučnjava, a ne nogomet. S ozlijeđenim Peleom i potpuno demoralizirani, Brazilci su kao favorit natjecanja ispali u skupini.

Dodatno je zanimljivo kako bi vjerojatno potpuno drugačiji tijek imala još jedna utakmica Njemačke i Engleske, ona 2010., kada nije priznat čisti Lampardov pogodak u dvoboju koji je njemačka reprezentacija na kraju uvjerljivo pobijedila 4:1.

Najgori start u povijesti SP-a bio bi sankcioniran

Francuska i Njemačka igrale su jedno od nezaboravnih polufinala u Sevilli tijekom SP-a 1982., a Nijemci su prošli do finala nakon ukupnog rezultata 3:3 i boljeg izvođenja jedanaesteraca. Međutim, do tog izvođenja nije trebalo ni doći. Naime, u 60. minuti dogodio je jedan od najbrutalnijih startova u povijesti svjetskih prvenstava kada je na Batistona nasrnuo njemački vratar Harald Toni Schumacher. 

Batistona su doktori na terenu jedva održali živim, izbijeno mu je bilo nekoliko zubi te je zadobio ozljedu leđne moždine. Tijekom pružanja pomoći francuski je branič bio u komi. Danas bi situacija bila pregledana, Schumacher bi za spomenuti start dobio direktni crveni karton, a kako je lopta još i bila u igri - morao bi biti dosuđen kazneni udarac za Francusku. U takvim okolnostima bi Francuzi gotovo sigurno prošli do svog prvog finala.

Ništa od Božje ruke

U to su doba Engleska i Argentina bile gotovo pa u otvorenom ratu, koji je prijetio zbog sporne političke situacija oko Falklandskih otoka. Baš u vrijeme Svjetskog prvenstva politička kriza nije bila ništa bolja, a zbog masovnih tučnjava navijačkih skupina po ulicama Mexico Cityja susret Engleza i Argentinaca tada je bio doista i više od samog nogometa.

Igrala se šesta minuta drugog poluvremena i onda se dogodilo nezamislivo. Omaleni je Maradona nadvisio engleskog vratara Petera Shiltona i pogodak vidno postigao rukom. Pošto je Tunižanin Ali Bin Nasser, sudac tog dvoboja, ostao bez reakcije, Maradona je pozvao igrače da počnu slaviti i gol je dopušten. Četiri minute poslije toga sam je Maradona postigao ono što će biti nazvano pogotkom stoljeća. Naknadno, prvi će gol biti zapamćen kao legendarna Božja ruka, koju u Argentini i dalje mitski nazivaju božanskom intervencijom protiv britanske tiranije.

Uz VAR, dakako, Božje ruke ne bi bilo, a pitanje je kako bi se onda raspleo i ostatak susreta.

Ne bi bilo korejskog čuda 2002.

Jedno od najvećih iznenađenja u povijesti modernog nogometa svakako je plasman Južne Koreje u polufinale Svjetskog prvenstva 2002. Reprezentacija koja je samo još jednom, u Južnoj Africi 2010., prošla grupnu fazu natjecanja tada je došla na korak do samog finala. 

Uz VAR i današnju videotehnologiju, to se ne bi dogodilo. Do danas ostaju zapamćene neobjašnjive sudačke pogreške na štetu talijanske i španjolske reprezentacije u osmini finala i četvrtfinalu. Teško je pobrojati sve sudačke pogreške koje su išle na štetu europskih ekipa, a prve koje upadaju u oči su crveni karton za Francesca Tottija (kada je trebao biti dosuđen kazneni udarac) te čisti pogodak koji je poništen Španjolskoj. Iako je kasnije čak utvrđeno i da je ekvadorski sudac Byron Moreno primio mito, rezultati su, dakako, ostali na snazi. Uz tehnologiju, onih najočitijih pogrešaka svakako ne bi bilo.