PROŠLA sezona HNL-a bila je jedna od najboljih u povijesti. Osijek je sve do šest kola prije kraja držao korak s Dinamom, a Rijeka, Hajduk i Gorica do zadnjih sekundi su se utrkivali za preostale dvije pozicije koje su vodile u Europu.

Dinamo je već tijekom prošle polusezone kupio "pola" HNL-a i osigurao bogatu rotaciju na svakoj poziciji. Hajduk je prije i tijekom sezone doveo nekoliko igrača koji su, ili su donedavno bili, u krugu reprezentativaca, a već snažni Osijek pojačao se na nekoliko pozicija koje su mu bile problematične.

Rijeku u ozbiljnom kontekstu borbe u odnosu na tri preostala rivala nije spominjao gotovo nitko, a kladionice su joj davale dva do tri puta manju šansu da će osvojiti ligu nego Osijek i Hajduk. Nakon trećine sezone Rijeka uz utakmicu više u odnosu na Dinamo drži vrh ljestvice. Bitnije od toga, igra najuzbudljiviji nogomet lige.

Njihova strategija sportske reanimacije igrača čija je karijera u silaznoj putanji i nos za naći pojačanje tamo gdje ga nitko ne vidi najefikasnija je sportska politika bilo kojeg hrvatskog kluba u posljednjem desetljeću.

U godinu dana ostali su bez cijele momčadi, ali su još jednom prešli igricu

Rijeka je i prošle sezone uspjela izboriti Europu i time je ostala jedini domaći klub uz Dinamo koji uspijeva nešto ostvariti i na međunarodnoj sceni. Od igrača koji su iznijeli sezonu, najbolji strijelac HNL-a Antonio Čolak otišao je već na početku sezone. Nevistić je na zimu prodan u Dinamo, ali je ostao na posudbi do kraja sezone na Rujevici. Isto je bilo i s Danijelom Štefuljem, najtalentiranijim braničem u klubu. U Heerenveen je otišao jedan od ključnih veznjaka Tibor Halilović.

Na kraju sezone klub je napustio i drugi nositelj igre u sredini terena, Stjepan Lončar, te jedan od najboljih strijelaca u modernoj klupskoj povijesti Rijeke, Franko Andrijašević. Kulenovića i Menala Dinamo je povukao s posudbe, a iz kluba je otišao i Yateke.

U samo godinu dana Rijeka je doslovno ostala bez čitave momčadi u kojoj je većina igrača imala bitne uloge. Uoči početka nove sezone bilo je pitanje kako će popuniti kadar, posebno s obzirom na sveprisutne špekulacije da Damir Mišković traži izlaz iz kluba i sve je manje voljan uložiti ozbiljniji novac. Usred sezone je klub napustio i jako cijenjeni trener Simon Rožman, koji se, kao i brojni stručnjaci prije njega, pobunio zbog konstantnih odlazaka glavnih igrača u momčadi. 

Činilo se da Rijeka nema kamo, ali još jednom je sve prevarila.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Njihova sposobnost da iz godine u godinu stvaraju momčad ni iz čega i da igračima za koje nitko nije čuo konkuriraju puno zvučnijim imenima iz Dinama, Osijeka i Hajduka podsjeća na varanje u igricama, kada se upiše šifra koja vam omogućava ono što ni po kojoj logici ni umijeću ne možete napraviti. A Rijeka je napravila upravo to, još je jednom prešla igricu koja se zove HNL.

Dolazak Drmića u Rijeku je pljuska u lice Dinamu

Rijeka iz godine u godinu sve uspjehe gradi na identičnom modelu. Dovodi besplatno ili za male novce igrače koji će na Rujevici oživjeti svoju karijeru i otići dalje. Pritom vrlo pedantno traži one koji su nezadovoljni minutažom ili ulogom u svojem klubu te im daju šansu da pokažu što znaju. Uz veliki bazen talenata u Hrvatskoj, BiH i ponekoj afričkoj zemlji u kojoj imaju dobre kontakte, uvijek sastave dovoljno dobru ekipu otpisanih.

Model koji Amerikanci zovu i "low risk, high reward" (nisko ulaganje, veliki potencijalni dobitak) druge momčadi uglavnom koriste kod manjeg dijela igrača koje procijene kao talente koji nisu skupi. Međutim, Rijeka tim modelom slaže čitavu momčad.

Najbolji primjer za to je Josip Drmić, koji je po skoro svim parametrima najbolja devetka lige.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Bivši reprezentativac nekoć je bio standardni napadač Borussije Mönchengladbach, ali je u zadnjih pet sezona prešao put od igrača s klupe do potpunog zaborava. U četiri sezone prije nego što je stigao u Rijeku, dao je ukupno svega devet golova. S 29 godina i samo godinu i pol nakon što je igrao na Svjetskom prvenstvu, procijenjena vrijednost pala mu je na oko 300 tisuća eura.

Danas je prvi strijelac HNL-a i čini se kako ga samo ozljeda ili odlazak na zimu mogu spriječiti u tome da prvi put u životu postane prvi topnik jedne lige. Njegov dolazak u Rijeku govori i to koliko često Rijeka bolje snima situaciju na tržištu nego konkurencija. Dinamo je na početku ove sezone prodao Marija Gavranovića, a njegov odlazak spominjao se i puno prije toga zbog visine ugovora. S obzirom na to da se Petkovića mora odmarati i često ga mijenjati, Dinamo mora imati i igrača koji će mu biti velika konkurencija.

Činjenica da Drmić igra u Rijeci, a da su Dinamu, koji ima tri puta veći budžet, na klupi Duje Čop i Komnen Andrić, djeluje kao nečija ozbiljna greška.

Ampem bi u drugim klubovima bio samo jedan u nizu. U Rijeci je zvijer puštena s lanca

Prince Ampem je prošle sezone u Šibeniku bio jedno od najugodnijih iznenađenja lige. Kao izrazito brz lijevi krilni napadač unosio je nemir u suparničke obrane i bio je jedan od najboljih igrača kluba, koji je u prvoj povratničkoj sezoni sigurno ostao u ligi iako su mu mnogi predviđali povratak u 2. HNL.

Dvadesettrogodišnji Ganac izazvao je interes drugih klubova, ali bi u Dinamu, Osijeku ili Hajduku vjerojatno bio osuđen na čekanje šanse iz drugog ili trećeg plana. Rijeka je s njim znala što želi. Goran Tomić ga je stavio na poziciju beka u 3-5-2 postavi i dao mu u napadu svu slobodu svijeta.

Rezultat je zasad sjajan. Ampem djeluje kao zvijer puštena s lanca, prebrza za sve direktne suparnike na boku. Najbolje se to vidjelo u derbiju protiv Hajduka kada je u tranziciji stalno radio višak driblingom ili brzinom, asistirao za gol i još nekoliko puta doveo suigrače u gol-šansu. 

Grafika: Sofascore za IndexSport

Već smo lani znali koliko može biti opasan, ali vjerojatno nitko nije očekivao da će postati najopasniji bek lige. Jedan čovjek je to vidio unaprijed i znao. Sva sposobnost uprave da nađe talent ispod kamena propala bi da momčad nije dala u ruke jednom od najboljih hrvatskih trenera.

Goran Tomić nije zvijezda poput nekih drugih hrvatskih trenera. Već tri sezone dokazuje da bi morao biti

Hrvatska danas ima više međunarodno priznatih trenera nego ikad u eri modernog nogometa. Bilić, Bjelica, Bišćan, Tudor, Leko, Jurić i Kovač su imena koja odskaču po glamuru, koja vode klubove u najvećim svjetskim ligama i koja se uvijek nalaze u užem krugu kandidata kada se priča o potencijalnom nasljedniku Zlatka Dalića.

Goran Tomić već treću sezonu dokazuje da mora biti u tom društvu. Talentiranu, ali na brzinu sklepanu momčad doveo je do Lige prvaka ispred puno većih favorita, Osijeka, Hajduka i Rijeke. Prošle sezone je stigao u Rijeku u gotovo nemogućoj situaciji. 

Rijeka je u tom trenutku zaostajala za Goricom ogromnih 11 bodova, i to u situaciji u kojoj je u drugom dijelu sezone zbog odgoda morala nadoknaditi 11 susreta razlike. 

Tomić je odmah po dolasku stabilizirao momčad. Već u prvoj utakmici izbacio je Osijek iz Kupa u gostima, a u prvih devet prvenstvenih utakmica upisao je šest pobjeda, dva remija i poraz od Dinama u Maksimiru. Na kraju je doveo momčad do trećeg mjesta i uspio ostvariti plasman u Europu, koji je u jednom trenutku bio pod velikim upitnikom. Konačno, u Europi je uspio prijeći dvije prepreke prije nego što je PAOK bio presnažan.

Na Rujevici je stvorio momčad koja igra moderan, brz i dinamičan nogomet s jasnim planom igre u svakom susretu.Najefikasnija su momčad lige. Izuzmemo li Dinamo koji ju prati u stopu, iduća najbolja momčad u tom segmentu je Lokomotiva koja je dala čak 10 golova manje. Naravno, sva ta atraktivnost dolazi s cijenom, pa tako Rijeka ima prosječnu obranu, mnogo lošiju od ostatka "velike četvorke".

Njeni snovi o naslovu čine se daleki i jako teško ostvarivi. Dinamo ima vrlo jaku i momčad i organizaciju, a Rijeci nedostaje i kvalitete i dubine, prvenstveno na obrambenim pozicijama. Sama činjenica da se bore za vrh i da igraju sjajan nogomet je pobjeda za sebe. U krajnjoj liniji, zamislite Osijek, Hajduk, pa čak i Dinamo, koji u godinu dana ostanu bez osam prvotimaca, a za zamjene dovedu za širu javnost anonimne igrače poput Abyssa, Vučkića, Zlomislića i Vukčevića.

Rijeka je još jednom prešla igricu.