GORICA je u 34. kolu SuperSport HNL-a izgubila od Istre u Puli s 1:0 i time propustila uzeti važne bodove u borbi za ostanak. Utakmica je bila triler do samog kraja, gostima je poništen penal u zadnjim sekundama sudačke nadoknade, ali glavna tema nakon susreta je ispad trenera Gorice Željka Sopića nakon susreta.

Sopić je stigao pred kamere Maxsporta pa rekao: "Mene boli samo neka druga stvar, ali to je nebitno za današnju utakmicu. Glorificiramo strane trenere, glorificiramo neke stvari, imamo pedeset boljih trenera nego što rade tu... Poms je radio tu, ovaj radi tu. Ljudi, daj se malo otrijeznite. Imamo 50 naših trenera koji ne mogu dobiti šansu, a znaju nogomet više od mene. Današnja utakmica? Ja se ne bih veselio da sam pobijedio, majke mi."

S obzirom na to da je trener Istre urugvajski Španjolac Gonzalo Garcia, nije pretjerano teško zaključiti da je Sopić aludirao baš na svog suparnika. Takva replika nije samo seljačka i nesuvisla, nego je i krajnje licemjerna.

► KLIKNI OVDJE I POSLUŠAJ SOPIĆEVU IZJAVU

Kada paranoja preuzme razum

Moguće je imati i određenu mjeru razumijevanja za Sopićevu izjavu. Trener je kluba koji se bori za ostanak i upravo je izgubio bitnu utakmicu golom iz penala. Štoviše, Gorica se ponadala da će uzeti barem bod kada joj je Ivan Bebek u 96. minuti svirao penal, ali ga je nakon pregleda snimke pretvorio tek u indirektan udarac.

Takve situacije visoko su nabijene emocijom, a ljudi često reagiraju prestrastveno i preimpulzivno. Kažu se ovakve stvari, i puno gore od toga, ali to ne čini izjavu trenera Gorice ništa manje neprimjerenom i paranoičnom.

Naime, teško je razumjeti iz kojeg paralelnog svemira Sopić vuče ideju o "strancima" koji se glorificiraju s obzirom na to da je Garcia jedini strani trener u ligi. Doduše, donedavno je to bio i Rene Poms isključivo zato što je "naslijedio" Osijek od Nenada Bjelice i stvari su neko vrijeme išlo dobro.

Kako god izvrnuli i interpretirali stvarnost, činjenice jasno kažu da samo jedan ili u "najgorem" slučaju dva od deset klubova u ligi treniraju stranci, što je otprilike isto ili manje u odnosu na usporedive lige poput mađarske, poljske ili austrijske.

Još je teže razumjeti gdje je točno Sopić u hrvatskim medijima vidio silne pohvale stranim trenerima, a posebno Garciji, koji ih je i više nego zaslužio nakon što je momčad s ruba provalije prošle sezone doveo u borbu za Europu, pri čemu momčad igra logičan i pitak nogomet u skoro svim fazama igre.

Zašto je Sopić krao poslove Arapima i Azerima?

Glas razuma bio je Mario Carević koji se u emisiji Stadion zauzeo za kolege i poručio: "Uvijek se veselim izjavama Željka Sopića jer u njima uglavnom ima pozitivnu energiju i sve govori jako iskreno, ali mislim da je izjava o Gonzalu Garciji nekorektna.

Svi smo mi negdje stranci i to smo bili u nekom inozemnom klubu kao igrači ili treneri. Treba biti kolegijalan, nogomet je danas takav i svuda ima stranaca. To je vjerojatno izjavio u afektu i mislim da mu je u ovom trenutku žao jer je ispalo dosta nespretno."

U tome je sažeta sva mudrost ove situacije. Hrvatska je definirana slobodnim tržištem rada na kojem svatko može potražiti svoju sreću, ponuditi svoje usluge i biti za to adekvatno plaćen kako bi se pobrinuo za svoju obitelj.

Garcia je u Hrvatsku došao iz istog razloga iz kojeg je Sopić išao u Ujedinjene Arapske Emirate i Azerbajdžan, što su mu bila zadnja dva angažmana na poziciji glavnog trenera. Tada Sopiću nije smetalo što "krade posao" Arapima ni Azerima.

U Sopićevoj izjavi je sažeto sve što je pogrešno s hrvatskim nogometom

Više puta smo pisali o tome kako je HNL u zadnjih nekoliko sezona napravio male, ali jasne korake prema boljoj budućnosti, kvalitetnijem nogometu i boljoj reklami lige i sporta. Za dobar dio pozitivnih promjena zaslužni su i treneri koji su u toj ligi radili.

Hrvatski treneri danas su sve više u koraku s modernim tekovinama, ne srame se i nije im ispod časti kao nekim stručnjacima "stare škole" putovati po Europi, čitati, pitati, gledati i učiti. Hrvatska liga je otvorenija prema novim metodologijama, idejama i trendovima.

Upravo iz te perspektive je Sopićev ispad sve što je krivo s dijelom hrvatskog nogometa koji i dalje želi biti arhaičan, samoživ i zatvoren, vječno podcjenjivački postavljen prema svemu što ne razumije ili čega se plaši.

Sopić je, barem na ljudskoj razini, dužan Garciji ispriku, a tamo gdje sigurno "postoji 50 ljudi koji bolje znaju nogomet", u ozbiljnijim ligama ovog svijeta, klub bi promptno reagirao na ovakvu izjavu svog trenera. 

Doduše, u drugom dijelu izjave trener Turopoljaca nas je podsjetio na dašak dobrog starog HNL-a pa je započeo rečenicu najvećom i najbezveznijom floskulom "znate da ja nikad ne pričam o sucima" i nastavio svoju propovijed protiv stranaca.

"Gospodo, direktno u facu. Kad krenete krast i ne date loptu u 60. minuti, mogu vam biti vlasnici Španjolci, Urugvajci ili Nijemci. Seljačka radna zadruga. Amen", poručio je. Nakon utakmice se samo jedan čovjek ponašao kao član seljačke radne zadruge. A to nisu ni Garcia ni Istra.