HAJDUK je početkom rujna u samo jednom danu uspio riješiti dolazak Carlosa Martína iz Atlético Madrida. Bio je to jedan od najzanimljivijih poslova ljetnog prijelaznog roka, a Španjolac je na Poljud stigao kao igrač od kojeg se očekivalo da odmah podigne kvalitetu momčadi Gonzala Garcije. Nešto više od mjesec dana kasnije situacija izgleda bitno drukčije. Martín je odigrao samo 72 prvenstvene minute, nijednom nije započeo utakmicu SHNL-a, a trener mu zasad ne daje ozbiljniju ulogu.

Posebno je znakovita subotnja pobjeda nad Dinamom (2:1). Martín je bio doveden kao igrač koji bi svojim fizičkim kapacitetima, intenzitetom i sposobnošću presinga trebao biti vrlo koristan upravo protiv jačih protivnika. Međutim, Garcia mu je dao tek završnu minutu utakmice, nakon što je za promjene na krilnim pozicijama već odabrao druga rješenja. Postavlja se pitanje što se događa s igračem koji je trebao biti jedno od važnijih Hajdukovih pojačanja.

Hajduk je u jednom danu napravio veliki posao. Ali što je zapravo dobio?

Podsjetimo, Martín je stigao na Poljud 2. rujna nakon što mu je dan ranije u posljednjim satima španjolskog prijelaznog roka propao odlazak na posudbu u Almeríju. Hajduk je već ranije pokušavao dovesti Španjolca, a nakon propasti njegova transfera ponovno je krenuo u pregovore.

Kako smo tada pisali, cijela operacija počela je oko 10 sati ujutro, a u 23:10 Hajduk je predao popis igrača za Konferencijsku ligu, s Martínovim imenom na njemu. U klubu je vladalo veliko zadovoljstvo realiziranim poslom. Nije bilo sporno da je riječ o kvalitetnom igraču koji je prošao Atléticovu školu i imao iskustvo španjolskog prvoligaškog nogometa.

U sezoni 2023./24. postigao je 15 pogodaka za Mirandés u drugoj španjolskoj ligi, a sezonu prije dolaska u Hajduk proveo je na posudbi u Rayu Vallecanu. Još važnije, ljetne pripreme odradio je s Atléticom i u prvom kolu La Lige započeo utakmicu. Za razliku od nekih drugih Hajdukovih novih igrača, nije morao prolaziti dugotrajan proces fizičkog osposobljavanja.

Međutim, Hajduk ga nije doveo zbog njegova životopisa. Sportski direktor Robert Graf posebno je isticao da je Martín igrač koji se fizičkim karakteristikama savršeno uklapa u Garcijin model. Govorio je o njegovoj sposobnosti presinga, velikom radnom učinku, kretanju bez lopte i mogućnosti igranja na više napadačkih pozicija, posebno na desnom krilu.

Ideja je bila dobiti iznimno pokretljivog napadača koji će dodatno povećati intenzitet Hajdukove igre, i takav je profil imao smisla. Garcia je već prošle sezone izgradio momčad s najizraženijim presingom u SHNL-u, a dodatna fizička moć na krilu trebala je biti posebno važna u europskim utakmicama i susretima s Dinamom.

Martínov doprinos trebao je dolaziti kroz intenzitet, pritisak na protivničku obranu, utrčavanja i otvaranje prostora suigračima. Od njega se nije očekivalo da postane preko noći veliki dribler i kreativac, a do sada izgleda kao da je sam Martín zaključio da baš to treba biti. Realno, izgleda kao strano tijelo na terenu.

Garcia ga je isprobao na više pozicija, ali rješenja nema

Martín je debitirao 6. rujna protiv Rudeša, kada je dobio 26 minuta. Dva dana kasnije odigrao je cijelu utakmicu Kupa protiv Vardarca, a zatim skupio 28 minuta protiv Slaven Belupa i 17 protiv Rijeke. Protiv Dinama je ušao u 104. minuti. Ukupno je odigrao pet službenih utakmica i 162 minute, uključujući 90 minuta u Kupu protiv niželigaša.

U tim nastupima nije postigao pogodak niti asistirao, ali to nije najveći problem. Martín je dobio premalo minuta da bi ga bilo pošteno ocjenjivati isključivo prema napadačkoj statistici. Mnogo je zanimljivije kako je izgledao na terenu i što su Garcijine odluke govorile o njegovu položaju u momčadi.

Već protiv Rudeša nakon ulaska počeo je na desnom krilu, a zatim je tijekom utakmice premješten na lijevo. I u sljedećim nastupima Garcia ga je pokušavao koristiti na različitim napadačkim pozicijama. Tražio mu je mjesto, ali Španjolac zasad ne ostavlja dojam igrača koji se prirodno uklopio u Hajdukov sustav.

U pojedinim situacijama djeluje kao da pokušava na silu napraviti potez, preuzima nepotreban rizik ili previše želi pokazati što zna s loptom, umjesto da se jednostavnijim rješenjima i kretanjem nametne momčadi. Zanimljivo je da se takav dojam djelomično poklapa s ranijim analizama njegovih nastupa u Španjolskoj.

Najbolju sezonu odigrao je u Mirandésu, gdje se često kretao u sredini napada, kao desetka ili drugi napadač. Ondje je mogao napadati prostor, povezivati se s centarforom i ulaziti u završnicu. Na krilu, gdje ima manje prostora i češće mora donositi odluke u izravnom dvoboju sa suparnikom, njegove kvalitete nisu uvijek dolazile jednako dobro do izražaja.

Dinamo je trebao pokazati zašto je doveden. Dogodilo se suprotno

Nakon prvih neuvjerljivih nastupa postojalo je razumno objašnjenje da Martína ne treba prerano ocjenjivati. Njegova najveća vrijednost nije nužno u utakmicama protiv slabijih suparnika koji se brane duboko i ostavljaju malo prostora. Upravo je protiv Dinama, Ajaxa i drugih kvalitetnijih momčadi trebao doći do izražaja njegov rad bez lopte.

U takvim susretima Hajduku treba svaki igrač koji može intenzivno pritiskati suparnika i onemogućavati mu mirnu organizaciju napada. Pritom je Martín imao cijelu reprezentativnu stanku da se dodatno upozna s Garcijinim zahtjevima. Međutim, povratak nije donio promjenu njegova statusa. Protiv Dinama je ostao na klupi, iako je utakmica trebala biti upravo onakva za kakvu je doveden.

Kada je u 76. minuti izlazio Bamba, Garcia je uveo Anđela Šutala. U 89. minuti, kada je izašao Marin Šotiček, odlučio se za Darija Melnjaka, koji je u završnici preuzeo ulogu na lijevoj strani. Martín je priliku dobio tek duboko u sudačkoj nadoknadi, i to umjesto Dalissona, kada je Hajduk pokušavao sačuvati pobjedu u nenormalnim vremenskim uvjetima.

Takve odluke imaju svoje taktičko objašnjenje. Garcia je branio prednost, teren je zbog obilne kiše bio u iznimno lošem stanju i treneru su trebali igrači za specifične zadatke. Ne može se iz jedne utakmice zaključiti da više ne računa ozbiljno na Martína.

Međutim, kada se derbi pridoda svim njegovim prethodnim nastupima, teško je pobjeći od zaključka da Španjolac trenutačno nije među ozbiljnim Garcijinim rješenjima za krilne pozicije. To je posebno zabrinjavajuće zato što Martín nije doveden kao mladi igrač kojem treba razvoj. Hajduk je doveo 24-godišnjeg nogometaša koji je trebao pomoći odmah, a posebno tijekom zahtjevne europske jeseni.

Martín mora shvatiti da je Hajduk važan i za njegovu karijeru

Prema informacijama kojima raspolažemo, ni dojam o Martínovu entuzijazmu nakon dolaska nije na nekoj razini. To ne znači da Španjolac neprofesionalno trenira, odbija izvršavati zadatke ili namjerno igra ispod svojih mogućnosti. Dapače, profesionalno se ponaša. Međutim, još nije pronašao način kako se potpuno nametnuti novoj sredini i ulozi koja mu je namijenjena.

Umjesto igrača željnog dokazivanja, Hajduk je zasad dobio Španjolca koji djeluje kao da je ovdje po kazni. Kao da jedva čeka da mu posudba završi pa da se vrati tamo gdje on misli da pripada. Treba razumjeti i okolnosti dolaska. Martín je planirao nastaviti karijeru u Španjolskoj, a Hajduk je postao opcija nakon propasti posudbe u Almeríji. Nije prošao pripreme s novim suigračima niti je od početka ljeta planirao dolazak u SHNL.

Prilagodba zato može trajati, čak i kada je igrač fizički spreman. Ali Martín si teško može priuštiti da ova posudba prođe bez ozbiljnog doprinosa. Ima 24 godine, ugovor s Atléticom i ambiciju igranja na visokoj razini španjolskog nogometa. Ako se u Hajduku ne uspije izboriti za minutažu, budući potencijalni klubovi sasvim će legitimno postaviti pitanje zbog čega nogometaš koji želi igrati La Ligu nije uspio postati važan igrač Hajduka?

Hajduk ga ne može čekati

Hajduk također nema previše vremena za čekanje. Martín je stigao na jednogodišnju posudbu s opcijom otkupa od 2.5 milijuna eura, a njegova je plaća u najvišem razredu prema metodologiji u klubu (između 400 i 500 tisuća eura za sezonu). Zbog toga je puno realnije da je ovo jednogodišnja suradnja od koje obje strane trebaju imati korist nego početak dugoročnog projekta. Svaki mjesec u kojem Španjolac nema ozbiljnu ulogu smanjuje vrijednost takvog dogovora za obje strane.

Naravno, tek je sredina listopada i bilo bi pretjerano već sada proglasiti transfer promašajem. Bamba i Šotiček nametnuli su se odličnim igrama, Garcia nema razloga mijenjati funkcionalnu momčad samo kako bi opravdao dolazak igrača iz Atlética, a pred Hajdukom je dovoljno utakmica u kojima će trebati širi kadar. Martín još uvijek može postati vrlo važno pojačanje, ali zasad nema nikakvih naznaka toga.

Sljedeća utakmica protiv Ajaxa ponovno otvara isto pitanje. To je tip utakmice u kojima bi on načelno trebao imati posebno korisnu ulogu. Ako je ni tada ne dobije, bit će sve teže objasniti što Hajduk zapravo ima u njemu. Kako stvari sada stoje, puno je lakše zamisliti da u siječnju traži novi klub nego da postane ključni igrač.