SLJEME je spremno za svjetski skijaški spektakl. Ako je i postojala sumnja da bi visoke, gotovo proljetne temperature koje su harale posljednjih tjedana mogle pod upitnik dovesti održavanje sljemenske utrke, današnji izlet na Zagrebačku goru nas je uvjerio kako će najbolje svjetske skijašice i skijaše u Zagrebu dočekati savršeni uvjeti.

Na vrhu nas je dočekala prava zimska idila; obilje snijega, temperatura ispod ništice, plavo nebo bez ijednog oblaka, ali i zadovoljna lica stotinjak radnika koji pod palicom Rene Fleissa ulickavaju posljednje detalje kako bi sve bilo spremno za početak subotnje utrke.

Reno Fleiss, dugogodišnji skijaški radnik, voditelj natjecanja i glavni i odgovorni čovjek za uređenje staze, bio je odličan izbor za sugovornika koji će nas izvijestiti o završnim detaljima pred početak četvrtog Snow Queen Trophyja.

Staza izgleda sjajno, snijega ima u izobilju i sve se čini spremno za početak utrke. Naporan rad se isplatio, a čini se da je ovaj put i vrijeme na koncu pomoglo?

Ovo je bio spas, mislim na ove zadnje dvije noći kada je temperatura pala na minus 5, ali ne zato što staza nije bila spremna i prije toga. Utrka nikada nije došla u pitanje. No staza je sada ledena, mogu čak reći i previše ledena. Morali smo napraviti dodatne količine snijega za rubne dijelove oko staze,  ulaze i silaze na žičaru, prostore za gledatelje tako da su na snijegu, a da nisu u blatu. To smo sve uspjeli napraviti, a danas postavljamo i zaštitne ograde, radimo ciljnu i startnu arenu i pretpostavljam da bi sutra do podne staza trebala biti potpuno spremna za utrku. Ono što se kaže, ključ u ruke.

Jeste li se pribojavali da bi visoke, čak i proljetne temperature koje su divljale posljednjih tjedana mogle ugroziti cijeli projekt? Puno se o tome pričalo, a čak je i gradonačelnik Bandić izjavio da moramo biti spremni i na najgore.

Nisam se bojao jer je snijega na stazi bilo cijelo vrijeme. Dečki su već ranije napravili dovoljne količine i to su perfektno održavali tako da nije bilo bojazni. Uvijek postoji taj snježni cement koji se zove PPXC i koji se nabavlja iz Austrije. On ima sve certifikate, sve dozvole i ekološki je prihvatljiv. Odobrio ga je FIS i da je bilo potrebe on bi se upotrijebio. Na našu sreću ove godine ga nismo trebali. Upotrijebili smo takozvane "bulkove", odnosno cijevi kojima smo pod velikim pritiskom ubrizgavali vodu koja je dubinski smrzavala stazu pri dnu. To je sve zapravo jedna mala nauka. 

Možete li s nama podijeliti nekoliko tehničkih detalja vezanih uz samu stazu? Koliko je trenutačno debeo snježni pokrivač, jeste li osposobili zeleni spust gdje bi trebao biti dio za zagrijavanje?

Trenutačno na stazi ima oko 50-ak centimetara potpuno smrznutog snijega. Skijašima bi trebalo biti dovoljno oko 57 sekundi da odvoze cijelu stazu, a dosta toga će naravno ovisiti i o načinu na koji će biti postavljena vrata. Zeleni spust je također potpuno spreman i natjecatelji će imati tri paralelne staze za zagrijavanje što mislim da rijetko gdje ima u Svjetskom kupu. Sve je povezano snijegom i skijašice i skijaši neće niti u jednom trenutku morati skidati skije da bi prešli s jednog dijela na drugi.

Situacija je puno bolja nego prošle godine kada se u jednom trenutku činilo da će sav trud biti uzaludan? Ovo je druga godina zaredom da proljetne temperature ugrožavaju utrku i tjeraju vas na nadljudske napore.

Staza je bolja u svakom slučaju nego prošle godine. Lani je postojao veliki rizik s vremenom, a dogodila se i kiša između dvije vožnje. Istina, mi smo imali trku koja je bila izvanredna, ali smo imali i utoliko sreće da kiša nije došla dan ranije jer bi onda uistinu bilo velikih problema. Vozilo bi se, ali bi ne bi bilo tako dobro. Trka nikada ne smije i vjerujem da neće doći u pitanje. Koliko god ima snijega uvijek postoji izlaz da se trka održi.

Koliko ljudi je radilo, odnosno još uvijek radi na pripremanju staze i uopće na cijelom projektu ovdje na samom Sljemenu?

Cirka oko 130, pa do 140 ljudi radi na obradi staze. Dio ljudi ostaje i preko noći, tako da se praktično radi 24 sata dnevno. Ljudi koji žive u blizini odlaze svojim kućama, a oni koji su negdje dalje spavaju ovdje na Sljemenu.

Nakon 4 godine na čelu tehničkog dijela projekta sljemenske utrke možete li reći da ste većinu toga prošli? Od koga ste na početku učili i kako ste se snalazili?

Dosta toga sam naučio kroz svoj skijaški rad tijekom godina, ali naravno detalje i finese oko preparacije staze i tehničkih stvari sam naučio od drugih ljudi. Prije svega od Gorazda Petrača iz Maribora,  Atlea Skardaala i ostalih. Sve su to dugogodišnji skijaški radnici, majstori svog posla koji to znaju perfektno i koji su mi dali dosta savjeta. Nakon svega, mogu reći da sam sada poprilično iskusan i potkovan. Prvih godina je naravno bilo problema i to najviše zbog organizacije ljudi. Nismo se snalazili, ljudi su nam se gubili po stazi, bilo je puno praznog hoda. Sada je to već druga priča, a najvažnije od svega je da se radi o istim ljudima, o uigranoj ekipi. Mi zapravo  samo trebamo reći što se radi i oni većinu posla znaju sami napraviti.

Jeste li zadovoljni s ukupnim rezultatom?

Kad ovako sve ide po planu to nije neki problem i naravno da mi sve to pričinjava zadovoljstvo. Istina je da nam je hladno, sve to dugo traje, radi se noćima... Svi smo umorni i mokri od snježnih topova, ali to je skijanje.

Pretpostavljamo da su vam od važne koristi i vremenske prognoze o kojima često ovisi način na koji ćete planirati svoj rad?

Vrlo je bitno da imamo kvalitetne prognoze i zato se moramo oslanjati na naše meteorologe. Ako se dogodi da nam dođe temperatura od -5, a mi smo se pripremili za +4, onda ništa neće valjati i zato je prognoza jedna od bitnijih stvari. Bitno nam je da znamo kakvo nas vrijeme očekuje u sljedećih 48 sati, a zna se dogoditi da zovemo i 2 ili 3 puta dnevno. Naši meteorolozi su izvanredni i s njima imamo perfektnu suradnju. Zahvaljujući njima i preciznim podacima pogodili smo i napravili pravu stvar.

Kako se vaša kćer Nika već dugo vremena bori s ozljedom, kakva su vaša očekivanja spram njezinih nastupa?

Za moju kćer je najbitnije da nastupi, a rezultat je manje bitan ovog trenutka. Ona se i dalje bori s opakom bolesti koja traje. Nika konstantno osjeća umor, pa nema dovoljno snage odraditi do kraja kvalitetnu vožnju. To se vidjelo i u posljednjim slalomima kada je dvije trećine staze odvezla tehnički perfektno i s odličnim vremenom, da bi na koncu imala velike zaostatke. Ona će voziti i dalje te završiti ovu sezonu, nadamo se, među prvih 30. Nažalost sreća joj je okrenula leđa i vjerujem da je sve jako dobro kako se moglo završiti. Trenutačno još uvijek više vremena posvećuje liječenju nego treninzima.

Kako vidite rasplet među ostalim našim reprezentativcima. Ana se nakon veće krize diže, a čini se da su Ivica i Natko tempirali formu baš za Sljeme?

Ovo je staza perfektna za Anu Jelušić. Ako nije za nju, onda ne znam za koga je. Ovaj led je rođen za nju. Smatram da može ponoviti uspjeh od prošle sezone, a zašto ne i biti prva. Što se tiče momaka, nisam iznenađen posljednjim rezultatima jer se vidjelo da idu naprijed iz utrke u utrku. Forma im je bila sve bolja i bolja kao da su je tempirali za sljemensku utrku. Natkov rezultat je posebno vrijedan pažnje jer onaj tko završi spust u Kitzbuehelu je junak, a onaj tko osvoji 18 mjesto zaslužuje naklon i vječno poštovanje.

Nakon dužeg vremena ćemo imati prilike vidjeti i snježnu kraljicu, Janicu Kostelić, u utrci skijaških legendi? Je li vam žao što je Janica odlučna u svojoj odluci da se ne vrati u svjetsko skijanje?

To je jedan veliki spektakl prije svega za publiku. Morate biti svjesni da su to sve najveća imena svjetskog skijanja, redom osvajači malih ili velikih kristalnih globusa, svjetski ili olimpijski pobjednici. Mislim da trka kao trka nije bitna, nego je bitno da su oni ovdje i da se ljudi ponovno prisjete starijih vremena.

Za Janicu mi je naravno žao, kako da ne? Ali s druge strane joj skidam kapu jer najveći sportaši odlaze kad su na vrhu sa stilom. Ona je otišla kad je bila gore i sad svi samo mogu pričati da bi je pobijedili ili bili bolji od nje. Ona je bila i ostala velika i zaslužuje vječnu slavu.

Marko Petrak
Foto: Luka Travaš