MARKO NALETILIĆ (51) bavi se menadžerskim poslom više od 30 godina. U taj posao ušao je uz oca Predraga, koji je u devedesetim godinama bio vrlo prisutan na talijanskom "mercatu". Njegov sin danas je jedan od najuglednijih hrvatskih menadžera i brine o karijerama brojnih hrvatskih, ali i inozemnih nogometaša.

Među brojnim priznanjima se ističe nagrada Premio Maurizio Maestrelli koju je 2018. godine dobio za najboljeg menadžera Italije. Na popisu igrača koje zastupa najveća zvijezda je Wesley Fofana koji igra za Chelsea, a zastupa i brojne hrvatske nogometaše među kojima se ističu Mario Pašalić (Atalanta) i Luka Ivanušec (Feyenoord). S njim smo razgovarali o aktualnom stanju na tržištu s posebnim naglaskom na SuperSport HNL.

Dinamo je uspio izboriti Ligu prvaka i izgleda prilično uvjerljivo na početku ove sezone. Kako ocjenjujete njihov prijelazni rok i općenito što mislite o kvaliteti rada i kadra kojim raspolažu?

Izuzetno mi se sviđa kako Dinamo izgleda ove sezone. Baš se vidi trenerski potpis Sergeja Jakirovića u igri i mislim da radi odličan posao. Prijelazni rok im je bio jako dobar. Zadržali su Martina Baturinu i Petra Sučića, a ulaskom u Ligu prvaka takav potez je apsolutno opravdan.

Bilo bi suludo da su ih sad prodavali, a posebno Baturinu. Novi format Lige prvaka je interesantan, zapravo je prava liga u kojoj imaš i jačih i slabijih suparnika. Mislim da će kroz takvo natjecanje svakome od igrača koje imaju cijena rasti jer ne vidim da će Dinamo u takvom natjecanju biti nekonkurentan.

Ovim iskorakom u Ligu prvaka, Dinamo bi za ovu i iduću sezonu morao osigurati apsolutnu dominaciju u SHNL-u. Prijelazni rok i novi igrači koji su došli mi se iznimno sviđaju. Naravno, neke treba još vidjeti dugoročno na djelu, ali naziru se dobre stvari kod svakoga koga su doveli kao što je Kolumbijac Juan Cordoba.

Treba izdvojiti Ronaëla Pierre-Gabriela koji je apsolutno igrač koji je klasa iznad lige. Samy Mmaee isto pokazuje da se radi o jako kvalitetnom igraču. Dinamo je baš dobro posložen u svim linijama, a jedino što mi se čini da bi im zbog broja utakmica dobro došao još jedan napadač, i to napadač koji napada dubinu, traži prostor i može dati dodatnu dimenziju svemu.

Sandro Kulenović je briljantan ove sezone, igra kao nikad dosad, a Bruno Petković je standardna kvaliteta koja radi razliku, no po meni bi im još taj jedan napadač drugačijeg profila i karakteristika od obojice trebao da imaju baš potpuno zaokruženu priču.

Hajduk, s druge strane, ne izgleda uvjerljivo, a doživio je i novi neuspjeh u Europi. Što mislite da je problem Hajduka zbog kojeg ne može u kontinuitetu biti konkurentan i napraviti iskorak te postati europski relevantan klub?

Najveći je problem što nema konstantnosti sportskog sektora. Hajdukov problem nije nastao samo ove sezone, to su problemi koji se protežu deset i više godina. Godinama se rotiraju predsjednici, sportski direktori i treneri. Fali im kontinuitet. Hajduk nema smjer koji si je odredio i po kojem radi, nego se stalno nešto mijenja jer nema strpljenja.

Ako se stalno traže instant rješenja, to samo pokazuje da postoje veliko neznanje i nesigurnost. Kad si siguran u to što radiš i vjeruješ u svoje metode, onda te neće ništa skrenuti s tog puta. Ja to u Hajduku ne vidim.

Ali, ponavljam, ne može se problem svesti na ljude koji sada rade u klubu, oni su tek počeli. U Hajduku postoje ljudi koji nisu medijski eksponirani, a godinama su u klubu i oko kluba, krivo razmišljaju i usmjeravaju svojim glasom politiku kluba. Ljudi koje se izabere na funkcije su samo epizodisti koji dođu u klub, potroše se i odbace, pa svi ispadaju nesposobni.

Jedan Ivan Leko, koji je dokazano odličan trener, u Hajduku je ispao da nema pojma. Puno je takvih primjera, i Igor Tudor je tako prošao. Da je došao Ivan Jurić, vjerojatno bi i on tako završio. Tržište nikad ne laže, ono dugoročno uvijek govori istinu. Leko je cijenjen trener, Tudor je radio u velikim klubovima, i ne bi oni dobivali prilike da nemaju kvalitetu.

Ljude koji su izabrani treba pustiti da rade i dati im vrijeme. To nije floskula iako se stalno koristi. To je realnost nogometa. Nije ni Dinamo izgradio europski relevantnu momčad u tri godine.

Samo se sjetite što se sve događalo u Europi i kakve su poraze doživljavali, a gdje su sad. Taj proces može biti brži uz malo sreće, a može biti i sporiji. U Hajduku stalno pokušavaju, a takva je percepcija u javnosti oko kluba da se to može sve složiti u par godina.

To se ne može, tj. može se ako imaš budžet Manchester Cityja ili PSG-a. Naravno, to navodim samo kao primjer, jer za naše pojmove je nerealno da se formira budžet koji bi bio dovoljno velik da preskočiš par stepenica normalnog razvoja priče.

Pa čak ni oni koji u europskim okvirima imaju ogroman novac ne mogu odmah napraviti što su zacrtali. Koliko je samo vremena trebalo Cityju da osvoji Ligu prvaka koju su silno htjeli, a PSG je još čeka.

Što se tiče same momčadi, mislim da je selekcija igrača bila loša. Je li tu bio problem skauting ili nešto drugo, teško je reći. Naravno da ima situacija da neke igrače za koje znaš da su dobri ne možeš ni dovesti jer ih ne možeš platiti, ali u Hajduku postoji prevelik disbalans između par dobrih igrača i ovih ostalih koji su prosječni.

Razlika između Dinama i Hajduka izgleda puno veća na terenu nego što izgleda na papiru kad pogledamo koliko troše na plaće igrača.

Što mislite o tome da predsjednik kluba Ivan Bilić javno da izjavu da klub nema novca i da mora prodati Rokasa Pukštasa? Utječe li takva izjava na tržište?

To je jedna izjava za koju se lako uhvatiti i kritizirati. Naravno da to nije uobičajen pa niti dobar način komunikacije, ali nije to nešto na što se treba fokusirati. Nije to razlog zašto se Rokas Pukštas nije prodao.

On nije ostao u Hajduku radi te izjave, nema to toliki utjecaj. Kad neki klub odredi da te treba, trener i sportski direktor te žele, oni uopće ne razmišljaju o tim stvarima. Pokušavaju dogovoriti posao i daju maksimum od svog budžeta da dovedu tog igrača.

Meni se Pukštas jako sviđa, ima velik potencijal, ali ima i jako lošu sezonu iza sebe, kao i cijela momčad. Treba stvari realno gledati. Iako mi se sviđa, on nije reprezentativac, ne igra u Dinamu niti bi mogao igrati da je u formi kakvu je pokazivao prošle sezone.

To je osnovni i vrlo jednostavan razlog zašto Hajduk za njega nije dobio ponudu koja bi zadovoljila njega i klub. Jedna izjava predsjednika, koliko god bila neispravan način komunikacije, nije determinirala Hajdukovu poziciju na tržištu. Tu izjavu su kod nas svi čuli, ali ako klub želi igrača, to nema veze ni sa čim.

Rijeka već godinama u kontinuitetu radi na isti način i ostvaruje određene rezultate iako se stalno očekuje da će pasti. Što mislite o njihovom načinu funkcioniranja?

Rijeka ima svoj put i to se dugoročno pokazalo kao ispravna formula. Tamo da nema Damira Miškovića, nema ničega. Može se nešto kritizirati i davati opservacije, ali da njega nema, tko zna gdje bi Rijeka bila.

Jedino mi je žao Željka Sopića kojeg smatram dobrim trenerom. Ima neobičan stil i izjave na presicama. Nekad je zanimljiv, nekad pretjera, ali šteta je da se to tako završilo. I za Rijeku, ne samo za njega.

Osijek je dolaskom Josea Bota promijenio filozofiju i očito se pokušava napraviti mlađa ekipa te stvoriti neka dugoročnija priča. Što mislite o tim promjenama u klubu?

Oni su uzeli dobar pravac s pomlađivanjem ekipe, a ne da se dovode igrači koji kasnije ne mogu biti zanimljivi tržištu. Ti možeš imati takva dva-tri igrača koje dovedeš da ti budu kostur i da iskustvom pomognu mladima. Svi naši klubovi su na kraju dana razvojni i to moraju biti, pa čak i Dinamo. Put je ispravan, a samo je pitanje hoće li biti znanja i strpljenja da se provede.

Nije samo jedan put s mladim igračima, jer onda bi svi radili isto i svi bi ga znali raditi. Stvar je nijansi da se pogodi s par igrača i odluka. Loše su krenuli u sezonu, što ništa ne znači. Ta momčad može proigrati i već imaju određenu igru, ali im fali konkretnosti. Možda će im se u jednom trenutku sve odblokirati i onda će krenuti sve nabolje.

Dinamo će igrati Ligu prvaka, ali svi ostali predstavnici u Europi su debelo podbacili. Precjenjujemo li kvalitetu našeg klupskog nogometa kad pogledamo kave rezultate ostvarujemo u europskim natjecanjima?

Nema tu puno filozofije. Ovi rezultati u Europi pokazuju koji nam je nivo lige, izvan Dinama koji je priča za sebe. Što se tiče baš Rijeke prošli četvrtak, to mi je ipak malo nevjerojatno. To je očito takva večer koja se dogodila.

Nije Rijeka očigledno puno bolja od Olimpije, ali ne može ni Olimpija biti bolja pet golova razlike. Ali činjenica je da su uvjerljivo ispali te da su Hajduk i Osijek ispali od klubova od kojih nisu smjeli ispasti.

Nama se to često dešava i ne može biti slučajno. To nam sve govori gdje nam je liga jer nije samo jedna sezona u pitanju. Nije se dobro zavaravati. Velika je šteta da klubovi koji izbore europska natjecanja ne mogu nimalo pomoći Dinamu koji sam drži koeficijent cijele lige i to nikako nije dobro.

Malo ćemo se okrenuti zbivanjima na svjetskom tržištu. Zanimljivo je primijetiti da Saudijci nisu trošili ni približno kao prošlog ljeta. Konkretno, potrošili su 75 posto manje. Koji je razlog tome?

To je bilo očekivano. Oni su to na indirektan način i najavili. Pravi "boom" koji je bio će vjerojatno ostati ograničen na prošlo ljeto. Dogodilo se to da su doveli dosta europskih trenera i direktora koji su im počeli mijenjati mentalitet koji oni imaju.

Počeli su ih usmjeravati na tržišni način razmišljanja. Umjesto da dovode samo zvijezde na zalasku karijere, počeli su tražiti prilike na tržištu i puno više razmišljaju o mladim igračima.

Jednostavno rečeno, počeli su raditi na način kao što se radi u Europi. Prvi potezi prošlog ljeta, a i prije, bili su da dovedu zvijezde i time privuku pažnju na sebe. Sad žele raditi na način kako to radi ostatak nogometnog svijeta, što je jedan način na koji smo svi mi navikli. Oni će uvijek imati moć da plate najviše, ali teško da će se ponoviti masovna potrošnja i dovođenje kao prošlog ljeta.

Kako ocjenjujete prijelazni rok u Ligama petice, a posebno u Italiji gdje ste najviše prisutni?

Iako brojke pokazuju da se troši nešto više, opći dojam je da je to daleko od nečeg spektakularnog, pogotovo kad uzmemo u obzir velika imena klubova koji spadaju u europski vrh po tradiciji, uspjesima i imidžu. Čak i kad brojke pokazuju da se nešto više događalo, to zna zavaravati jer to može značiti da se na nivou lige zapravo nešto događalo samo u dva ili tri kluba, dok drugi nisu ni blizu toga.

Nije samo Italija u pitanju, već je tržište ovog ljeta općenito podbacilo. U Njemačkoj i Španjolskoj se jako malo trošilo, a Francusku ne treba ni spominjati. Naravno da je Premier liga i dalje broj jedan i po potrošnji i po budžetu, svi znamo zašto je to tako, ali ni oni ove godine nisu bili na nivou prošlih prijelaznih rokova.

Je li ovo ljeto anomalija ili će se nastaviti manje trošiti?

Teško je to predvidjeti sa sigurnošću. Možemo samo promatrati neku globalnu situaciju. Brojni faktori utječu, od kojih neke ne možemo uopće predvidjeti. Na primjer, ponovo možemo spomenuti Francusku gdje su klubovi imali ogromnih problema s TV pravima, jedva su prodali svoje utakmice.

Ja se svakako nadam da će tržište sljedećeg ljeta biti aktivnije, ali to baš ovisi o brojnim okolnostima. Nogometno tržište ne funkcionira u vakuumu, na njega utječe ekonomska situacija, ali i politička situacija u svijetu. Sve je to povezano.

Najveći posao ovog ljeta je bio besplatan u smislu transferne odštete. Dakako, to je dolazak Kyliana Mbappea u Real…

Primjer Mbappea je specifičan. Enorman novac je tu potrošen iako nije bilo transfera, nego je došao kao slobodan igrač. Real Madrid uvijek treba posebno izdvajati, oni su priča za sebe. Bilo koji klub je neusporediv s njima. I po načinu funkcioniranja, i po resursima, ali i koliko je bitan da ga se zapravo ne smije ni dirati.

Nije da se ne smije čačkati oko onoga što oni rade, ali to nitko ne radi. Prešutno im je dozvoljeno ono što drugima nije. Toliko su veliki, moćni i bitni, pa funkcioniraju kako drugi nemaju mogućnost.