HRVATSKA U-21 reprezentacija boljim je izvođenjem jedanaesteraca od Danske izborila plasman na Europsko prvenstvo 2023. godine, koje će se igrati u Rumunjskoj i Gruziji. Nakon što su u prvoj utakmici bili bolji s 2:1, izabranici Igora Bišćana u uzvratu su bili pred ispadanjem.

Sve do 84. minute bilo je 2:0 za Dance, ali onda je Igor Matanović pogodio za produžetke. Ondje nije bilo pogodaka pa je odluka pala u raspucavanju jedanaesteraca, gdje je Hrvatska nakon šest serija pobijedila 5:4. Junak pobjede je vratar Dominik Kotarski, koji je obranio dva penala.

Time je mlada reprezentacija ponovila uspjeh iz prošlog i ujedno prvog Bišćanovog mandata i ponovo će biti među 16 najboljih momčadi Europe. Izbornika se treba pohvaliti za to ostvarenje, posebno s obzirom na to da je postao prvi izbornik koji je povezao dva plasmana na europsku smotru.

Nažalost, pohvale kod rezultata prestaju. Bišćan je nelogičnim odlukama pri pozivanju i selekciji igrača, teško objašnjivim odabirom kadra i čudnom taktikom svojoj momčadi prečesto otežavao put do pobjede, a njegova komunikacija odluka i grešaka nije bila na razini. Za čovjeka koji je do jučer bio najlogičniji izbor za Dalićevog nasljednika, ovaj ciklus je korak unazad.

Gradio je karijeru korak po korak. Sve je išlo sjajno, a i sam Dalić je rekao da mu je on nasljednik

Bišćan je jedan od onih trenera koji nije koristio impozantnu igračku karijeru kako bi u onoj trenerskoj preskakao korake, već je išao stepenicu po stepenicu. Razvijao je svoj trenerski credo, usavršavao zanat i podizao si kredibilitet u javnosti.

S Rudešom je ušao u prvu ligu, s Olimpijom je osvojio dvostruku krunu, a u Rijeci je uzeo kup. Njegovo imenovanje na poziciju izbornika mlade reprezentacije bilo je opravdano dočekano s univerzalnim odobravanjem.

Njegov prvi ciklus je pokazao da je to bila sjajna odluka. Hrvatska se u vrlo kratkom roku transformirala iz dosadnog i sporog Gračanovog nogometa u moderni i napadački sustav u kojem nije bilo skrivanja za mlade igrače, nego se od njih tražilo da igraju, griješe i uče, baš onako kako treba biti.

Na Europskom prvenstvu Bišćan je u tom pogledu počeo raditi neke kompromise, ali s obzirom na to da je Hrvatska redom igrala sa Švicarskom, Portugalom i Engleskom (te prošla skupinu), a onda i sa Španjolskom, od koje je tek ispala nakon produžetaka u četvrtfinalu, to mu nitko nije uzeo za krivo.

Sve njegove odluke bile su logične, momčad je igrala dobro i imao je smisla svaki potez koji je povukao. U više navrata smo ga hvalili, a najveću pohvalu dobio je od Dalića koji je rekao: "Više puta sam rekao da moj nasljednik može biti jedino Igor Bišćan. On je logičan put, ali neka HNS odluči kad za to dođe vrijeme."

Čudne odluke, grozne utakmice i neobjašnjivi padovi u drugom ciklusu

I novi ciklus je počeo dobro, pobjedama protiv Azerbajdžana (dvaput), Finske, Norveške, Estonije i Austrije. Dobar rezultatski trend tada je u javnosti skrio neke čudne odluke prilikom odabira igrača.

Nakon šokantnog poraza na domaćem terenu od Finske (2:3) u kojem je Hrvatska gubila čak 3:0, problemi su počeli polako izbijati na svjetlo dana, a upitnika oko njegovih odluka u javnom prostoru je bilo sve više i više.

Igrači koji su konstantno igrali u HNL-u na ozbiljnoj razini poput Antonija Marina i Stipe Biuka dobivali su jako malo ili nimalo minuta. Istovremeno je na svakom spisku bio neizostavan kontingent od tri ili četiri igrača Gorice, koja se trenutno bori za ostanak u ligi.

Vjerojatno najpoznatiji slučaj nepozivanja je onaj Marina Ljubičića za dvomeč protiv Danske. Riječ je o trenutno najboljem strijelcu austrijske Bundeslige i teško je zamisliti kriterij po kojem nije zaslužio barem mjesto u kadru. 

Potpuna promjena paradigme igre

Čudne su bile i kadrovske odluke. Primjerice, formacija od pet stopera postala je standardna sredinom kvalifikacija, Hrvatska se mučila s progresijom napada iz prve faze i nije imala prodornost po bokovima. Takva filozofija je svoj neslavni vrhunac doživjela u porazu protiv Norveške.

Bišćan je tad na teren izveo šest braniča: Davida Čolinu, Josipa Šutala, Nikolu Soldu, Josipa Stanišića, Marija Vuškovića i Krešimira Krizmanića. Naknadno je napravio samo dvije zamjene. Jedna od njih je bio centralni Veldin Hodža, a drugi branič Hrvoje Smolčić u 89. minuti.

Problem nije bio samo u kadru, već se i paradigma igre potpuno promijenila. Umjesto hrabre Hrvatske, koja proaktivno igra i u kojoj se od svakog igrača zahtijeva da traži rješenja pod pritiskom, Hrvatska se polako pretvarala u ziherašku momčad u kojoj je jedini cilj ne pogriješiti.

Pomalo suludo zvuči podatak da je Norveška u spomenutoj utakmici imala 62% posjeda. U pobjedi nad Danskom neki dan u Puli, gosti su imali 65% posjeda i jedanaest udaraca prema golu, šest više od Hrvatske.

Takva ideja bila bi legitimna u seniorskom nogometu u kojem je rezultat svetinja, ali u U-21 uzrastu, gdje je cilj selekcija igrača koji trebaju pokazati jesu li ili nisu spremni za idući korak u karijeri, takav pristup je potpuno kontraproduktivan i nelogičan.

Što se htjelo od ovog kvalifikacijskog ciklusa?

Eventualni izostanak plasmana na Europsko prvenstvo ne bi bila nikakva tragedija. Hrvatska nije pretplaćena na igranje tog turnira, a u odnosu na prošli kvalifikacijski ciklus nema nekoliko ključnih igrača.

Međutim, hrvatski nogomet bi imao nemjerljivo veću korist da se kroz ovaj ciklus vidjelo tko je spreman za reprezentativni seniorski nogomet umjesto forsiranja po svaku cijenu plasmana i rezultata koji će se zaboraviti za nekoliko dana. 

Na koncu, i za Bišćanov razvoj bi bilo puno bolje da traži od sebe i momčadi više. Da igraju i da traže igru umjesto da se 60 minuta utakmice rezultat čuva tako da se nakrca autobus ispred vlastitog gola.

Bišćan mora početi bolje komunicirati s javnošću

Poseban problem u pogledu njegovih popisa bio je način na koji je komunicirao svoje odluke prema javnosti. Reprezentacija je javni entitet, pripada svim hrvatskim navijačima i oni zaslužuju znati zašto izbornik zove igrače koji ne rade razliku ni u donjem domu HNL-a.

Bišćan ima puno pravo reći da Ljubičić ne odgovara stilu igre reprezentacije i da mu zbog toga nije potreban. Ali upitno je zašto onda Roko Šimić u prvoj utakmici dobije deset, a u drugoj dvadeset minuta, a Matanović odigra samo 25 minuta drugog susreta.

Bišćan ima potpuno pravo nastaviti s odabirom igrača koji ne igraju, ali mora javnosti prezentirati cilj kako bi imala referentnu točku i znala koliko je reprezentacija blizu ili daleko od njega. Dužnost izbornika nije samo ostvariti rezultat, već i komuniciranje s javnošću zbog koje ta reprezentacija i postoji.

Korak unazad

Na koncu, ovaj ciklus bio je rezultatski uspješan. Pogledamo li što je Bišćan napravio otkad je sjeo na izborničku klupu, jasno je da je mlada reprezentacija za dva koplja iznad one pozicije u kojoj ju je on naslijedio. Međutim, to nije dovoljno za trenera Bišćanovog kalibra. On je već sad odličan, a nekad će možda postati i svjetska klasa. 

Stres i kriza koju generira mlada reprezentacija neusporediva je s onima u seniorskoj vrsti. Bišćan u ovom mandatu, kada je bilo najteže, nije znao na vrijeme reagirati, dignuti momčad, ali ni istupom prema van sebe puno bolje prezentirati kao čovjeka koji svakim potezom zna što želi napraviti. 

Nastavit će se razvijati samo ako bude iskren prema sebi i prizna sve greške koje je napravio u ovom ciklusu, a bilo ih je jako puno. Bio je po svemu tip koji je bio najlogičniji izbor za A selekciju nakon Zlatka Dalića, ali je čak i uz plasman na Europsko prvenstvo u tom pogledu napravio korak unazad.