MIHA Zajc, slovenski veznjak koji je ove godine odbio povratak u reprezentaciju nakon odlaska Matjaža Keka, u dresu zagrebačkog Dinama igra najbolji nogomet karijere. Prije dvije godine doživio je gorko razočaranje kada ga tadašnji izbornik Kek nije uvrstio na popis putnika za Euro 2024., čime je srušen njegov dječački san o nastupu na velikom natjecanju.

Ipak, nije se predao. Danas je jedan od najtraženijih slovenskih nogometaša, dirigent Dinamove vezne linije koji oduševljava hrvatsku javnost i osvaja trofeje. U velikom intervjuu, vođenom na Maksimiru, otkrio je zašto je u Zagrebu pronašao potpunu sreću i progovorio o brojnim drugim zanimljivim temama, piše slovenski Siol.net.

Sreća u Dinamu nakon deset godina čekanja

Nakon sezone u kojoj je atraktivnim igrama i golovima pomogao Dinamu do naslova prvaka i finala Kupa, a mediji ga svrstavaju među najbolje igrače lige, Zajc ne skriva zadovoljstvo.

"Stvarno je fantastično. To su vrlo lijepi osjećaji. Naporno smo radili cijelu sezonu. Nije bilo lako, bilo je uspona i padova, ali na kraju smo više nego zasluženo postali prvaci Hrvatske. Jako sam sretan što sam nakon dugo vremena osvojio novi trofej. Nadam se da ćemo za nekoliko dana uzeti i Kup te tako staviti točku na 'i' cijele sezone", rekao je Zajc.

Na naslov državnog prvaka čekao je punih deset godina, još od uspjeha s ljubljanskom Olimpijom.

"Prije svega, prošlo je dosta vremena otad (smijeh). To su bila potpuno drukčija razdoblja u mom životu i karijeri. Kad sam bio prvak s Olimpijom, to je za mene bilo nešto posebno. Vratiti naslov u Ljubljanu nakon više od 20 godina… Tada sam svlačionicu dijelio s igračima koji su mi i danas prijatelji. Bilo je puno Slovenaca, osjećao se taj naboj.

U ovih deset godina dogodilo se puno toga, zato ovaj naslov u Zagrebu još više cijenim, jer znam da se to ne podrazumijeva. Za takvo što moraš naporno raditi, a kad to postigneš u tako velikom klubu, ima još veću težinu. Sretan sam i ponosan", istaknuo je.

"Odluka o reprezentaciji je moja i oslobađa me"

Njegove igre odjeknule su i u Sloveniji, gdje su ga mnogi htjeli ponovno vidjeti u reprezentaciji. Namjeru da ga vrati nije krio ni novi izbornik Boštjan Cesar, no Zajc se zahvalio na pozivu, objasnivši da je bol zbog izostavljanja s Eura i dalje prejaka.

"Ljudi o tome imaju svoje mišljenje, a ja sam prije svega pošao od sebe. Od svojih osjećaja. Volim sam donositi odluke i preuzimati odgovornost za svoja djela. To je bila moja osobna odluka.

Istina je, našli smo se s izbornikom na kavi i razgovarali, ali u ovom trenutku ne bih previše ulazio u to o čemu smo pričali. Ne bi bilo pošteno s moje strane. Ali svidjelo mi se što smo razgovarali otvoreno i opušteno", kaže Zajc.

"Stojim iza onoga što sam rekao izborniku. Odluka je jednostavno takva, a reprezentaciji i izborniku želim sve najbolje. Nadam se da će što bolje složiti momčad i postići što bolji rezultat, kako na idućim utakmicama tako i u kvalifikacijama za Euro 2028."

Na pitanje osjeća li se sada rasterećenije, odgovara potvrdno: "To me oslobađa, jer je to moja odluka. Sretan sam kad donesem odluku iza koje stojim. Ponekad moraš preuzeti odgovornost, čak i ako to nije svima po volji. Ne možeš svima biti simpatičan i dobar.

Možda je ova odluka nekome dala za misliti, možda je netko ne odobrava, ali ja se tako osjećam. To sam i rekao izborniku. Uvijek ću snositi svoj dio odgovornosti. Sada idem naprijed i potpuno se usredotočujem na sebe i svoj klupski put."

Ipak, vrata reprezentaciji nije definitivno zatvorio. "Pa, ne znam. Nisam o tome razmišljao. Više sam se usredotočio na to kako se sada osjećam. Treba vidjeti i u kakvom ću stanju biti za nekoliko godina. Trenutačno je moja odluka takva, a za dalje ćemo još vidjeti."

"Bobanov poziv sve je promijenio"

Otkrio je i kako je prošle godine uopće došlo do transfera u Dinamo, nakon ne baš uspješnog razdoblja u Fenerbahčeu i na posudbi u Toulouseu.

"Prošle godine, početkom lipnja, nazvao me predsjednik Dinama Zvonimir Boban i rekao mi da me želi u Dinamu. Bio je izravan i iskren, to mi se svidjelo. Gotovo da sam pomislio da je šala (smijeh). Odmah sam mu rekao da me zanima. Kad smo se sljedeći put čuli, potvrdio mi je da su se odlučili za mene i da su spremni čekati da sredim papirologiju s Fenerbahčeom. Dali su mi jamstvo da me stvarno žele. Odmah sam si rekao, to je to!"

Presudilo je, kaže, upravo Bobanovo razumijevanje nogometa. "Kad te nazove osoba s tako bogatom nogometnom karijerom i znanjem, nekadašnja desetka koja igra gotovo na tvojoj poziciji... I kad osjetiš da te razumije u nogometnom smislu, to je signal da prihvatiš ponudu. Pokazalo se kao super odluka."

Zajc se odrekao i dijela zarade koja bi mu pripala u Turskoj, stavljajući sportske ambicije ispred novca. "Za mene nije bilo dvojbe. Uvijek me gurala želja da igram nogomet na najvišoj razini i u velikim klubovima. Čini mi se da sam uvijek stavljao nogomet na prvo mjesto. Znao sam da ću, ako budem uživao, igrati i najbolji nogomet. I ako budem u klubu gdje će me ljudi razumjeti, moći ću pokazati što znam. Eto, to sam u Zagrebu i dočekao."

Razočaranje s Eurom i odnos s Kekom

Osvrnuo se i na najbolniji trenutak karijere, kada mu je Matjaž Kek priopćio da ne ide na Euro 2024.

"Zasigurno boli. Nije ti svejedno, daleko od toga. Ali tada je važno kako na to reagiraš. Uvijek sam vjerovao u sebe i svoje kvalitete. Zato odluke na koje ne možeš utjecati moraš prihvatiti i ići dalje. Ne smiješ si dopustiti da ti to završi karijeru", rekao je pa dodao: "Rekao sam si da ću ići naprijed i pokušati dokazati kako se možda netko prevario u ovoj priči. Zato sam i sretan kako sada dobro igram u Dinamu."

Naglašava da prema Keku ne gaji negativne osjećaje. "Ne mogu reći da bi me baš to mučilo. Prema izborniku zaista ne gajim takve osjećaje. Išao sam naprijed i te stvari brzo prebolio. Uvijek sam govorio da gospodinu Keku u budućnosti želim sve najbolje. Uostalom, nogometni svijet je malen, vjerojatno ćemo se još koji put sresti (smijeh)."

Kek je u posljednje vrijeme u hrvatskim medijima hvalio Zajčeve igre, što slovenski veznjak komentira s osmijehom: "Sada, kad igram dobro, to je malo drukčije (smijeh). Ali, ne. I on je takav da kaže ono što stvarno misli u tom trenutku." Na pitanje bi li se rukovao s njim, odgovara: "Naravno da bih. Ni prema kome ne gajim zamjerke. Samo smo u određenim trenucima imali drukčiji pogled na nogomet. To ne znači da ga ne poštujem."

"U Hrvatskoj se osjećam kao kod kuće"

Život u Zagrebu mu iznimno odgovara i osjeća se kao kod kuće.

"Super mi je. Sviđa mi se stil života. U Hrvatskoj je malo opušteniji nego u Sloveniji. Kao da su Hrvati opušteniji. Mi Slovenci smo malo više za sebe. Nismo hladni, ali se sporije otvaramo ljudima. Hrvati su otvoreniji. Sretan sam i što sam sada bitno bliže domovini. Moram priznati da mi je to nedostajalo u Istanbulu", kaže Zajc.

Svako ljeto, obično neposredno prije glavne turističke sezone, ne nedostaje naslova u medijima o tome kako se u Hrvatskoj događaju negostoljubive scene, usmjerene prema Slovencima. Kako se osjećate kao Slovenac koji radi u Hrvatskoj?

Odlično. Ne znam što bih rekao o pričama koje spominjete... Što se mene tiče, mislim da se mi nogometaši odlično slažemo sa svima iz zemalja iz bivše Jugoslavije. Kad igramo u inozemstvu, brzo se povežemo. Pogotovo ako smo suigrači. Vidi se da smo jako slični i da se razumijemo. Imamo životnu energiju koja nas povezuje. Svaka je malo drugačija, svaka zemlja ima svoje posebnosti. Slovenija također.

U Zagrebu se odlično provodim, stvarno uživam. Sviđa mi se način života. U Hrvatskoj je malo opuštenije nego u Sloveniji. I to se ne odnosi samo na Zagreb, već na cijelu zemlju. Kao da su Hrvati opušteniji. Slovenci su malo više za sebe. Ne baš da bismo bili hladni, ali polako se otvaramo ljudima. Mi smo rezerviranija vrsta. Hrvati su u tom pogledu drugačiji, otvoreniji. Ovdje je u tom pogledu lakše.

Sretan sam i što sam sada puno bliže domovini. Moram priznati da mi je to nedostajalo u Istanbulu. Otišao sam u "domaćiju" okolinu. Uostalom, Hrvatska je strana zemlja, gdje se još uvijek moraš prilagoditi, ali je i dalje slična kultura. Znaš njen jezik, poznaješ klub, znaš koliko je velik, pa ti je lakše.

Nakon osam godina u Italiji, Turskoj i Francuskoj, doći tako blizu doma je pravo olakšanje. Prijatelji i obitelj sada redovito dolaze na moje utakmice, a vidim i kako Dinamo ima veliku bazu navijača u Sloveniji. To ti daje dodatnu motivaciju za dokazivanje.

Ljubljanski i zagrebački sleng su slični

Kao Primorac, kao tinejdžer si se preselio u Ljubljanu i morao si naučiti malo drugačiji sleng. Kako je u hrvatskoj prijestolnici?

Moram priznati da je jezik sličan onome u Ljubljani. Barem je meni jako sličan. Puno je "kaj". Zato me čudi što nas Zagrepčani ne razumiju baš kad govorimo slovenski, iako su određene riječi jako slične. Ali lako sam se prilagodio. Mentalitet u Zagrebu i Ljubljani, u velikim gradovima gdje sam igrao, ili u konačnici u Istanbulu, vrlo je sličan. 

Smatra da Hrvati cijene slovenske nogometaše. "Hrvati nas, mogu to potvrditi, jako cijene. I našu državu i igrače. Svi Slovenci koji su radili u hrvatskom nogometu ostavili su dobar dojam. Održavaju nas u dobrom svjetlu, dok u Sloveniji nogomet uopće nije prvi sport. Imamo toliko uspješnih sportaša u drugim sportovima da nogomet nije toliko eksponiran kao u Hrvatskoj. Tu bismo se u Sloveniji mogli puno naučiti od Hrvatske."

Zabrinut je zbog stanja u slovenskom klupskom nogometu, posebno zbog loših primjera stranih ulaganja. "Ovaj u Novoj Gorici je stvarno loš. Strani investitori odu, a uvijek strada lokalno okruženje, klub i igrači. Gorica će nažalost ispasti u treću ligu, što je jako loše za našu regiju i za klub koji je bio četverostruki državni prvak."

Budućnost u Dinamu i mogući povratak u Sloveniju

O budućnosti još ne razmišlja previše, iako ga ugovor s Dinamom veže još godinu dana.

"Lijepo mi je ovdje, ali prvo moramo odigrati ovu sezonu do kraja. Želio bih osvojiti dvostruku krunu, a zatim slijedi izazov u Europi, gdje bih želio zaigrati u Ligi prvaka. To će biti još veći cilj", najavio je.

Za kraj, ostavio je otvorenom mogućnost da karijeru završi u domovini. "Tu mogućnost sam si uvijek ostavio otvorenom. Ako bih to učinio, zasigurno bih zaigrao za Olimpiju. To je klub za koji bih želio igrati u Sloveniji. Ali još si nisam zacrtao gdje i kada bih mogao završiti karijeru. Priznajem da mi je lijepo gledati slovensku ligu. Detaljno je pratim i cijenim je. Znam, naime, odakle sam došao."