Foto: Guliver Image / Getty Images

NAKON što su grčki birači, njih 60 posto, na referendumu rekli "ne" štednji, mediji i komentatori diljem Europe bave se analizama koje se svode na jedno osnovno pitanje. Što će se dalje događati?

Precizan odgovor je nemoguće dati, zbog povećeg broja varijabli uključenih u čitavu priču oko grčke krize, ali konture najizglednijih scenarija polako se naziru. Činjenica oko koje se svi slažu glasi da je izlazak Grčke iz eurozone postao vrlo izgledna solucija.

Banke ovise o ECB-u

Prvi problem kojeg treba riješiti je situacija u grčkim bankama. One navodno raspolažu s tek oko 500 milijuna eura gotovine (drugim riječima oko 45 eura po stanovniku), te im je hitno potreban svježi kapital. Europska središnja banka (ECB), koja je u grčke banke već upumpala 89 milijardi eura, sutra će raspravljati o tome hoće li im ukinuti restrikcije (potpuno ili djelomično).

Ukoliko ECB odluči u potpunosti dignuti ruke od grčkih banaka, to će značiti da Grci moraju, barem privremeno, prijeći na neku drugu valutu. U početku će vlast unutarnje obveze vjerojatno kompenzirati tiskanjem zadužnica koje bi se zatim vrlo lako mogle pretvoriti u novu drahmu.

Vrijednost takve nove valute odmah bi se, doslovno preko noći, drastično sunovratila prema euru i ostalim utjecajnim svjetskim valutama. Grčko gospodarstvo bi tako oslabljena valuta sasvim sigurno dugoročno učinila konkurentnijim, profitirali bi izvoz i turizam, vjerojatno bi rasle i vanjske investicije. No, građani Grčke kratkoročno bi bili suočeni sa siromaštvom još gorim od sadašnjeg, a pritom treba uzeti u obzir da se radi o državi u kojoj je četvrtina stanovništva bez posla, što najviše pogađa mlade.

Pregovori na mrtvoj točki

Aleksis Cipras i njegova Vlada paralelno moraju voditi i drugu bitku, te sa svojim kreditorima iz Europske unije nastaviti pregovore o refinanciranju duga, koji se popeo iznad 340 milijardi eura. U tome će im zasigurno pomoći ostavka Janisa Varufakisa, s kojim ostali ministri financija Eurogrupe nisu uspjeli pronaći zajednički jezik, ali sada je pitanje je li Europa više uopće spremna na kompromis.

Svoje će stavove europski lideri usuglasiti na predstojećim sastancima Eurogrupe, a vrlo važan bit će i sastanak između Angele Merkel i Francoisa Hollandea koji se večeras treba održati u Parizu. Upravo francuski predsjednik i njemačka kancelarka predstavljaju dva radikalno suprotstavljena stava kad je u pitanju grčka kriza; Hollande se zalaže za nastavak pregovora i što skorije pronalaženje kompromisnog rješenja, dok Merkel odbija napraviti ikakav ustupak, te od Grka traži plaćanje kompletnih dugova koje su bivše vlade nagomilale.

Je li Cipras i dalje spreman popustiti?

Iz Eurogrupe već su poručili kako očekuju da Grci povuku prvi potez i dostave im svoja nova pregovaračka stajališta do utorka ujutro. Nadu da će se kakav-takav dogovor u konačnici postići budi prijedlog kojeg je Cipras poslao europskim liderima netom uoči referenduma, a u kojem je pristao na gotovo sve zahtjeve grčkih kreditora, ali uz uvjet da se mjere štednje uvode znatno sporijim tempom od onoga kojeg Europa traži, kako bi grčka vlast istovremeno imala vremena za uvođenje protumjera koje bi neutralizirale štetne učinke proračunskih rezova na gospodarsku aktivnost.

Upitno je, doduše, je li Cipras na takve ustupke i dalje spreman. Grčki je premijer, podsjećamo, i uoči i nakon referenduma ponavljao da mu glas protiv štednje osigurava komotniju pregovaračku poziciju pa nije nemoguće da će na koncu ipak ostati pri stavu - kojeg se djelomično već bio odrekao - da kreditori Grčkoj moraju oprostiti dio duga. Što bi uostalom, nakon studije MMF-a koji je zaključio da su grčki dugovi praktički nenaplativi, bilo i logično. Iako se trenutno ne čini izgledno.

Bez dogovora nema ni vraćanja dugova

Nepostizanje dogovora, koji podrazumijeva da bi jedna strana morala pristati na kompromis, opet bi značilo isti ishod kao i u slučaju da banke ostanu bez novca. Grčka bi morala napustiti eurozonu i vratiti se svojoj valuti. Već sada se javljaju zagovornici takvog pristupa, među kojima je i Nobelom nagrađeni ekonomist Paul Krugman, koji tvrde da je veća kontrola nad vlastitom monetarnom politikom upravo rješenje koje je Grčkoj dugoročno potrebno da se izvuče iz dugova.

Pritom je nužno imati i na umu da se dogovor, ukoliko ga bude, mora postići u naredna dva tjedna. Grčkoj 20. srpnja na naplatu stiže 3,5 milijardi eura koje moraju vratiti ECB-u. Taj dug (baš kao i sve buduće dugove) Grci mogu vratiti samo u slučaju da im iz Europe stigne nova financijska injekcija. Ukoliko se to ne dogodi, za očekivati je da će ECB u potpunosti odsjeći grčke banke od svježeg kapitala, a kolaps bankovnog sustava definitivno će značiti okončavanje pregovora, napuštanje eurozone i potpunu nemogućnost vraćanja dugova u skoroj budućnosti.

I Hrvatskoj vjerojatno skuplje zaduživanje

Fatalistička predviđanja govorila su i o mogućnosti potpunog urušavanja eurozone u slučaju tzv. Grexita. Za takav rasplet situacije, međutim, nema nikakvog realnog razloga. Pokazala su to već danas svjetska financijska tržišta, koja su nakon grčkog referenduma bilježila umjereni pad aktivnosti, a ni vrijednost eura nije drastično narušena.

Dodatno slabljenje grčkog gospodarstva direktno će se preliti tek na zemlje koje s Grcima ostvaruju gospodarsku razmjenu, a za očekivati je i da će porast nepovjerenja na financijskim tržištima osjetiti i ostatak zemalja europske periferije, među kojima je i Hrvatska. Takvim će se državama vjerojatno postati nešto teže zaduživati po povoljnim uvjetima. No, najveći udar pretrpjet će zapravo sami Grci koji su jučer, u osnovi, birali između siromaštva izazvanog proračunskom štednjom i siromaštva izazvanog gospodarskim kolapsom.