Foto: Hina

ULASKOM kriminalističke policije u HBOR, sumnje u dubiozno poslovanje te državne banke za obnovu i razvitak na koje je Objektiv upozoravao još prošle godine dobile su i službenu potvrdu, kako se službeno kaže, "nadležnih institucija od kojih se očekuje da odrade svoj posao". Znakovita je poruka ministra financija Slavka Linića koji je poručio i da je sporni kredit njegovu pomoćniku Branku Šegonu "jedan od kredita HBOR-a koji se istražuje", što upućuje i na moguću istragu svih kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak plasirala mnogim hrvatskim poduzetnicima u mandatu njezina dugovječna predsjednika – nesmjenjivog Antona Kovačeva.

"Državna  parainstitucija"

Naime, državna je banka, a u suradnji s komercijalnim bankama – ponajviše s Hypo i Raiffeisen bankom, do sada plasirala više stotina milijuna kuna kredita mnogim tvrtkama i hrvatskim poduzetnicima za koje se tek sada ispostavlja da su bili iznimno rizični i na štetu državnog proračuna – zaključno i samih hrvatskih poreznih obveznika. To se događa već punih dvadesetak godina tijekom kojih je Kovačev na čelu HBOR-a te upravlja tom, kako je kolega Damir Petranović na T-portalu slikovito opisao, "državnom paranstitucijom koja čak nije upisana u sudski registar, bankom koja nije banka, u stvarnosti tek protočni bojler za prosljeđivanje državnog novca", ili kako smo mi to nazvali državnim bankomatom. Pritom, punih dvadeset godina nije se znalo kome ide državni novac, ni po kojim kriterijima. Rijetka su bila propitivanja rada Kovačeve uprave nakon kojih bi dolazila standarna objašnjenja da rad HBOR-a "redovito češljaju sve moguće revizije".

U Kovačevu mandatu krediti HBOR-a dijeljeni su šakom i kapom i državni novac bio je plasiran podobnim investitorima koji su se kasnije našli pod udarom te iste države – odnosno, njezinih "nadležnih institucija". Dogodilo se to u aferi Karlovačka banka, a valja podsjetiti da su plasirani i krediti Miomiru Žužulu i njegovom sveučilištu, kao i medijskom tajkunu Ninoslavu Paviću koji sada otvoreno priznaje da taj državni novac ne može vratiti i u predstečajnoj nagodbi od tog istog kreditora države traži oprost i reprogramiranje dugova. Pritom nitko ne postavlja pitanje mehanizama kontrole Kovačeva i njegova HBOR-a i njegove odgovornosti, odnosno, što konkretno radi Nadzorni odbor tog državnog bankomata.

Sve do najnovije "Afere pomoćnik". Otkriće da je Branko Šegon, pomoćnik "velikog fiskalizatora" Slavka Linića od državne banke dobio 15,6 milijuna kuna kredita za poticanje turizma da bi većinom tog novca sanirao već postojeći kredit Hypo banke, znači i da Linić kao šef Nadzornog odbora HBOR-a ili ne zna što i koga treba nadzirati u HBOR-u, ili to radi po samo njemu razumljivim kriterijima. To, naravno, ostavlja i dojam da Kovačev i državna banka – "njegov" HBOR u suradnji s komercijalnim bankama kreditira zaslužne, ali i vladajućoj garnituri politički podobne. I to bez obzira na rijetke iznimke kada je Nadzorni odbor HBOR-a s Linićem na čelu dosad pokušao uvesti red u poslovanje HBOR-a.

Imaju li povjerenja u HBOR?

Naime, kao što je Objektiv već pisao, Linić je već u sklopu preispitivanja poslovanja HBOR-a krajem siječnja prošle godine zaustavio sporni i tada već odobreni kredit od čak 35 milijuna kuna moćnoj marketinškoj agenciji Digitel. Tadašnjim odbijanjem i definitivnim zaustavljanjem kredita, najmoćniji ljudi Vlade na sjednici Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvoj donijeli su i, kako smo tada naglasili, dalekosežnu odluku kojom je definitivno potvrđeno da nemaju povjerenja u rad i i upravu te banke predvođenu Antonom Kovačevom. No, njegova je smjena izostala. Indirektno, kako se u medijskim krugovima isticalo, ta odluka bila je i definitivni raskid dosadašnje prakse da se državnim novcem i posredstvom HBOR-a kreditiraju medijski tajkuni – bez obzira trebaju li oni novac za saniranje zjapećih rupa u svom poslovanju (što je dotad bio slučaj s EPH-om Ninoslava Pavića), ili traže državni novac kao ispomoć u financiranju novih medijskih projekata. Konkretno, u tom slučaju  dnevnika 21. stoljeće iza kojeg je, kako upućeni tvrde, stajao upravo Digitel.

Kako je Objektiv već pisao, javna je tajna da se Aljoša Roksandić, direktor Digitela hvalio da je upravo on jedan od pokretača i suvlasnika 21. stoljeća, dnevnih novina pokrenutih u studenom pretprošle godine koje do kraja siječnja prošle godine nisu ostvarile planirani tržišni udjel, privukle oglašivače i ostvarile planiranu prodanu nakladu. Upravo krajem siječnja prošle godine, kako se kasnije u medijima navodilo, izdavač 21.stoljeća Marjan Jurleka očekivao je nužnu financijsku injekciju kojom bi, uoči sloma, pokušao spasiti taj medijski projekt. Djelomično i državnim novcem. Podsjećamo, upravo krajem "crnog" siječnja prošle godine, "spasonosni" i već odobreni kredit HBOR-a Digitelu zapeo je na jednoglasnoj odluci Nadzornog odbora te banke kada su svoje odlučno "ne" rekla i tri njegova člana. Ujedno najmoćnija ministra trenutačne vlasti zaduženih za financije, gospodarstvo te poduzetništvo i obrt Slavko Linić, Ivan Vrdoljak i Gordan Maras.

Odluka je, kako je preneseno u medijima, donesena jednoglasno i uprava banke morala je raskinuti već sklopljeni ugovor s Digitelom. HBOR je taj kredit odobrio u prosincu 2011. godine i za njega nije trebala odobrenje Nadzornog odbora jer je iznos bio manji od pet milijuna eura.  U paketu s kreditom HBOR-a, kako je naveo Novi list, išao je i kredit Raiffeisen banke u istom iznosu i oba su trebala biti potrošena prvenstveno za podmirivanje obveza Digitela, koji je najveće obveze  na temelju ranije odobrenih kredita, imao upravo prema toj banci. 

Očekivani odgovor

Gotovo ista situacija u kakvoj se HBOR našao s Linićevim pomoćnikom Šegonom  koji je od državne banke i Hypo banke dobio kredit koji je, bez obzira na proklamirano poticanje turizma, prvenstveno bio namijenjen za Šegonovo podmirivanje obveza na temelju ranije odobrenog kredita Hypo banci. Ono što je Šegonu i Hypo banci uspjelo, Digitelu i Raiffeisenu nije. No, Kovačev je preživio jedno i drugo. U slučaju Šegon, na naša pitanja o interesu Hypo banke i bankarskom osiguranju za Šegonov kredit sada, u jeku "afere pomoćnik", dobili smo očekivani odgovor. "Hypo Alpe-Adria-Banka nije u mogućnosti, u medijima, komentirati poslovne odnose s klijentima, s obzirom da isti predstavljaju poslovnu i bankarsku tajnu. U konkretnom slučaju kojeg navodite, Hypo banka je ionako samo agent", piše u priopćenju Hypa.

S druge strane, vrijedno je istaknuti i razloge odbijanja kreditnog paketa HBOR-a i Raiffeisena namijenjenog Digitelu, odnosno, – razloge zbog kojih su intervenirali Linić i ostali članovi NO-a državne banke. U slučaju tog kredita, članovi NO HBOR-a primijetili su "neugodnu činjenicu"  da je kredit osiguran nekretninom na koju su već, kako je Objektiv pisao, upisane hipoteke i to u iznosu većem od vrijednosti te nekretnine te su zatražili  dodatno izvješće. Nakon tih informacija na sjednici Nadzornog odbora odlučeno je da isplate kredita ipak neće biti, a kako saznajemo – ključnu je ulogu u odbijanju kredita imao Slavko Linić. U Digitelu, kao ni u 21.stoljeću tada nisu imali komentara na odluku Nadzornog odbora HBOR-a, a ni u toj banci nisu željeli otkrivati detalji pozivajuće se na obvezu čuvanja bankovne tajne. No, u svom šturom priopćenju o tom slučaju u HBOR-u su ipak istaknuli i da su prijašnjih godina dobivali upite o dodjeli kredita naročito o tzv. modela A kreditiranja, ali da su zbog interesa drugih komercijalnih banaka na te upite morali dati negativne odgovore. No, ako su u HBOR-u do sada imali negativne odgovore , u javnost je ipak izašao njihov pozitivan odgovor na zahtjev za kreditom EPH-u Ninoslava Pavića i to gotovo odmah nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima u prosincu 2011. Tada je, za razliku od odluke za Digitel, EPH-u odobren kredit na temelju HBORova modela A+ s kamatom manjom od tržišne. Prema tom modelu, EPH je  dobio 29 milijuna kuna od kojih je HBOR dao 40, a Raiffeisen banka 60 posto.

Založili svoje brendove

I u slučaju tog kredita bila su sporna osiguranja kredita jer je Ninoslav Pavić prvotno htio založiti samo zgradu EPH u zagrebačkoj Odranskoj ulici na kojoj je tada već dignuto šest hipoteka u ukupnoj vrijednosti većoj od same zgrade. Banke su stoga zatražile i druga osiguranja, stoga je EPH založio i svoje  brendove (!?) Doktor u kući, Globus i Globus nacionalni tjednik te trećinu svojih dionica ionako kreditno prezadužene Slobodne Dalmacije. EPH je dobio i poček od devet mjeseci za otplatu i iznimno povoljnu kamatu od HBOR-a od samo 2,8 posto.  Zanimljivo je kako je EPH dobio kredit preko HBOR-a odmah nakon pobjede Kukuriku koalicije te i da su stručnjaci potvrdili da je to bio svojevrsni oblik državne potpore poslovnom carstvu medijskog tajkuna od najmanje 1,35 milijuna kuna s obzirom na referentnu kamatnu stopu.

U slučaju kredita EPH-u Ninoslava Pavića, HBOR je i na početku mandata Kukuriku vlasti još pronalazio model kreditiranja poduzetnika koji su svježim, djelomično državnim  novcem privremeno zakrpali zjapeće rupe u financijskom poslovanju  i nastavili se baviti izdavaštvom. No, u slučaju Digitela – kao navodnog spasitelja 21.stoljeća to nije bio slučaj. Kao što cinici zaključuju – razlog tome je jednostavan.

Linić je "pretresajući" HBOR-a najavio i zatvaranje državnog bankomata za medijske tajkune, ali ne i bankomat za svog pomoćnika – Branka Šegona koji, vjerovali ili ne, donosi ključnu odluku za još jednog "sretnika" koji je dobio HBOR-ov kredit. Naime, upravo je Branko Šegon u ime Ministarstva financija potpisnik produženja roka predstečajne nagodbe za EPH. Kako bi zlobni jezici istaknuli, korisnici HBOR-ova kredita međusobno se pomažu, jer im je jamac ionako država. Kovačev je i dalje čuvar tog državnog bankomata i još nitko ozbiljnije ne postavlja pitanje njegove odgovornosti.

DORH o svemu tome za sada šuti: "Nadležne institucije rade svoj posao. "

Miroslav Edvin Habek, Objektiv