Foto: FAH

ARHITEKT Milan Šosterič, autor projekta nove zgrade Muzičke akademije u Zagrebu, novog hrvatskog "hrama glazbe" koji bi po mnogima mogao postati ikona suvremene hrvatske arhitekture, zadovoljan je realizacijom njegove zamisli, čija je konačna vizura "iznikla iz sna".

Projekt vrijedan ukupno 210 milijuna kuna, više od deset godina od njegove izrade i šest od početka radova, za manje od dva mjeseca trebao bi otvoriti svoja vrata i konačno pod jednim krovom objediniti sve odsjeke Akademije s njezinih 150 stalno zaposlenih, nekoliko desetaka vanjskih suradnika i 550 studenata, trenutno raspoređenih na četiri gradske lokacije za koje se plaćaju visoke najamnine.

Šosterič zadovoljan izvedenim

"S arhitektonsko-urbanističkog gledišta zadovoljan sam izvedenim", kazao je Šosterič u razgovoru za Hinu. Njegov rad u potpunosti je poštovao zadani pravilni raster originalnog projekta stare zgrade Ferimporta ahitekta Stanka Fabrisa iz 1963.

Konačna izvedba u nekim se stvarima znatno razlikuje od originalnog projekta, ali ne toliko u arhitektonskom smislu – gdje razlike postoje ali se "ne vide" - već u provedbi tehnoloških rješenja, objasnio je arhitekt. "Što se tiče provedbe tehničkih rješenja, u detaljima postoje djelomične razlike. No, to je jednostavno tako, a u onome što se vidi konačni izgled zgrade uglavnom je onakav kako sam očekivao", kazao je.

Prema Šosteričevu projektu iz 2004., na 12 tisuća četvornih metara raspoređenih na dvije podzemne i osam nadzemnih etaža nalaze se brojne prostorije za nastavu, individualne vježbaonice, biblioteka i čitaonica, dvije koncertne dvorane, multimedijski studio, te još niz sadržaja poput kafića, apartmana za goste Akademije i dvoetažne podrumske garaže, a sve garnirano posebnim teretnim ali i panoramskim liftovima.

Zbog bolje izolacije, mnogi su zidovi nakošeni pa su prostorije, posebno na polukružnim gornjim katovima, projektirane ukoso i zaobljeno.

Zamisao o kugli i igli pojavila mu se u snu

No, jedinstven izgled zgradi, koji bi je trebao učiniti prepoznatljivom zagrebačkom vizurom, daje krovna ovojnica u duginim bojama, upotpunjena monumentalnom crnom stupovnom strukturom koja natkriljuje glavni ulaz, te 29 metara visokom nakošenom iglom i kuglom ispred njega.

Dugo se spekuliralo što oni simboliziraju, te su se u medijima pojavile interpretacije igle kao dirigentskog štapića ili gramofonske igle, a za kuglu je rečeno da će to biti replika skulpture "Prizemljeno Sunce" Ivana Kožarića. Naime, Šosterič je originalno i planirao tražiti premještanje "Sunca" s njegove sadašnje pozicije u Bogovićevoj ulici na Trg maršala Tita - što je i bila njegova originalna lokacija. No, umjetnik na to nije pristao. Nakon što je kugla jučer postavljena ali u drugoj boji, Kožarić je najavio da će tražiti od Grada da se ona od tamo makne.

Šosterič negira da je riječ o replici, te ističe kako su i igla i kugla rezultat zamisli koja mu se pojavila u snu.

"Igla predstavlja san. To je vertikala koja je iskočila iz vertikala kuće u snu i zatreperila u kosom položaju. Potom sam je fiksirao za tlo tako što sam je proširio pri dnu a zašiljio pri vrhu i postala je dio oblikovanja", kazao je.

Kako mu se istodobno igla nametnula i kao muški simbol, osjetio je potrebu da ju kontrastira formom koja bi simbolizirala ženskost. "U igri kontrasta koja je ovdje prisutna i kroz boje i kroz formu, bilo mi je neophodno u odnosu na muški simbol kao kontrast uvesti i ženski simbol. Taj ženski simbol je kugla koja zajedno s iglom čini ravnotežu kao svi kontrasti ako ih stavite zajedno", pojasnio je.

Istodobno, kugla i igla glazbenike podsjećaju na notu, pri čemu je kugla tijelo note a igla vrat, dok je ovojnica u duginim bojama na vrhu zgrade njezina zastavica, dodao je, napomenuvši da je kugla narančaste boje te da se prema tome ne može smatrati replikom Kožarićeve zlatne skulpture.

Crna stupovna struktura koja natkriljuje glavni ulaz u akademiju predstavlja neku vrstu peristila, odnosno, zamjenjuje naglašeni ulaz tipičan za antičke vile i palače i pseudostilove istaknutih ulaza ostalih građevina na Trgu maršala Tita, a kojom ih je želio na neki način međusobno približiti.

Dostojanstvo palače

"Bilo je neophodno izvesti nešto što bi tu kuću uvelo u korelaciju s okolnim kućama. Tu sam konstrukciju izvukao zato da objektu rađenom u maniri poslovne zgrade dam dostojanstvo palače kakvo imaju drugi javni objekti na Trgu maršala Tita, a koji svi imaju naglašene ulaze", pojasnio je arhitekt.

Konstrukcija stupovlja ima isti ritam kao što je unutarnji višeetažni okvir zgrade, s time da je unutar te konstrukcije "slika katova povišena a ritam zadržan".

Njegovo se rješenje u tome smislu nadovezuje na duh vremena 60-tih godina prošloga stoljeća - vrijeme kada je originalni Ferimport projektiran i sagrađen – čime želi odati počast tada predominatnom promišljanju umjetnosti kroz geometrijsku apstrakciju i umjetnicima koji su ga obilježili.

Priznanje Picelju

Prije svega je to Ivan Picelj. "Ujedno je to pozivanje na doba kada je Picelj postao aktualan, zbog čega sam jako zadovoljan. To je kao prepoznavanje vremena na koje sam se vratio kao na vrijeme apstrakcije, vjerujući da apstrakcija kroz vrijeme prolazi apsolutno uvijek aktualna, i da je ono neće pregaziti", kazao je Šosterič.

"Činjenica je da objekt zasnovan na tom principu i nakon 11 godina od kako sam ga ja projektirao djeluje kao aktualan", zaključio je.

Dogradnja i rekontrukcija koštale 120 milijuna kuna

Zgradu je 2001. za 30 milijuna kuna kupio Grad Zagreb kao jedan od partnera u projektu, te ju poklonio Zagrebačkom sveučilištu za potrebe Muzičke akademije. Na dogradnju i rekonstrukciju stare zgrade Ferimporta uloženo je nešto više od 120 milijuna kuna, a ukupan projekt financijski osiguravaju Sveučilište u Zagrebu i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) u ime RH te Grad Zagreb, u omjeru 50-50.

Njezinim dovršetkom bit će konačno zaokružen izgled specifične lokacije na Trgu maršala Tita – sjecištu akademske i kulturne izvrsnosti omeđenom sjedištem Zagrebačkog sveučilišta i Pravnim fakultetom, Muzejom za umjetnost i obrt (MUO), Školskim muzejom, Hrvatskim narodnim kazalištem (HNK) i Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža te, nešto niže, sjedištem ansambla LADO i Akademijom dramskih umjetnosti (ADU).