Ilustracija: Index

IZ UDRUGE Roda su priopćenjem reagirali na najavljeni Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Ističu da su se nakon održanog sastanka s ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem u veljači Ministarstvu obratili pismeno četiri puta i u više navrata telefonski s molbom da im službeno dostavi Zakon.

"Poslali smo Vam i sve svoje prijedloge koje smo, prema dogovoru na sastanku, potkrijepili službenim stavom krovne Europske udruge za humanu reprodukciju i embriologiju ESHRE i mišljenjima drugih europskih stručnjaka te smo Vam također poslali materijale koji dokazuju da u Nacionalnim povjerenstvima europskih država sudjeluju predstavnici pacijenata i pacijentica, odnosno pacijentskih udruga. Nažalost, do sada nismo primili nikakav odgovor na naše dopise, e-pisma, pozive, kao ni na primjedbe i prijedloge za koje ste nam Vi osobno predložili da ih pošaljemo zbirno, uz argumentaciju i dokaze svjetske i europske prakse", piše u priopćenju.

Podsjećaju ministra da je u predizbornim najavama on osobno, kao i njegova stranka, obećavao da će zakon vratiti na europsku i svjetsku razinu, odnosno donijeti pravedan i moderan Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji za 21. stoljeće. "Što se dogodilo s tim obećanjem?", pitaju ministra.

"Ističemo da smo duboko razočarani činjenicom da pacijenti i pacijentice za prijedlog zakona i njegov sadržaj moraju ponovno, kao i 2009. godine, saznavati iz medija. Vjerovali smo da će ponašanje sadašnje vlasti prema pacijentima i pacijenticama biti drukčije od ponašanja prijašnje vlasti i ministra Milinovića te da prijedlog zakona neće biti utvrđen bez javne rasprave koja bi bila provedena na vrijeme – prije pokretanja procedure i slanja Zakona prema mjerodavnim institucijama. Pružili smo podršku izmjeni zakona, ali ne ovakvoj!", piše u priopćenju.

Brojne primjedbe

Također su nabrojali više primjedbi, koje prenosimo u cijelosti:

Predviđa se oplodnja ograničena na najviše 12 jajnih stanica (unatoč tome što takvo ograničenje nema niti jedna europska država, što niti ESHRE nema smjernica ili stajalište o tome te što ne postoji znanstvena literatura o bilo kakvim restrikcijama na oplodnju jajnih stanica). S tom odredbom, čak i uz navođenje malog broja iznimki, i dalje ostaju zakinute neke skupine pacijenata i pacijentica, o čemu smo Vam također poslali stručna mišljenja.

Medicinski potpomognuta oplodnja nije dopuštena ženama bez partnera unatoč tome što ste drugačije najavljivali u predizbornoj kampanji te unatoč tome što je ženama bez partnera dopušteno usvojiti dijete.

Dijete s 14 godina ima pravo saznati identitet donora spolnih stanica iz kojih je začeto

Donacije nisu anonimne, već dijete s 14 godina ima pravo saznati tko je donor(ica) spolnih stanica iz kojih je začeto. Ovdje se kao argument koristi međunarodna Konvencija o pravima djeteta i pravo na očuvanje sastavnica vlastitog identiteta. Svakako predlažemo da se koristi model koji se primjenjuje u drugim europskim državama koji jamči anonimnost donor(ic)a, iako su i sami potpisnici spomenute konvencije. Naime, praksa država u kojima donacija nije anonimna pokazala je da donacija jednostavno nema.

Donori jajnih stanica/spermija moraju imati pisani pristanak bračnog/izvanbračnog partnera što je protivno Ustavom zagarantiranim pravima.

Nema cjelovitog rješenja za pohranjene zametke, jer se ne navodi što se s njima događa nakon deset godina čuvanja u slučaju da par ne želi donirati svoje zametke.

U sastavu Nacionalnog povjerenstva nema predstavnika pacijenata iako ste obećali da ćete razmotriti i tu mogućnost ako Vam naša Udruga podastre primjere takve prakse u drugim europskim državama, što smo i učinili (npr. Velika Britanija, Rumunjska, Češka). Na taj se način opet sustavno izbjegava ono što je u drugim razvijenim europskim državama uobičajeno – aktivno sudjelovanje pacijenata i pacijentica u izradi i provedbi zakona.

Samo jedna klinika u Hrvatskoj zadovolja uvjete za obavljanje MPO

Uvedeni su kriteriji minimalnog broja zaposlenih djelatnika u klinikama sukladno broju obavljenih postupaka godišnje, što trenutačno zadovoljava samo jedna klinika u RH, iako niti takvo ograničenje ne postoji u europskom zakonodavstvu.

U Zakon se uvodi broj postupaka koji neplodna osoba ima pravo obaviti na teret HZZO-a, što do sada nije bila praksa, već se podzakonskim aktom samo određivao broj postupaka za koje su se lijekovi mogli dobiti na teret HZZO-a. U trenutku kada se zakonski ograniči broj postupaka, svaki postupak izvan zadanog broja pacijenti i pacijentice će plaćati u cijelosti (postupke, rad, lijekove, materijal). Tome treba dodati da se predviđaju četiri inseminacije i dva prirodna ciklusa za koje se zna da je uspješnost oko 6-8 posto te da su ti postupci za neke dijagnoze potpuno neprimjenjivi i uopće ne predstavljaju optimalno liječenje. Također se ne spominje anulira li se broj postupaka na teret HZZO-a nakon rođenja jednog djeteta i uračunavaju li se raniji substandardni postupci po tzv. "Milinovićevu zakonu". Ističemo kakva bi nepravda pribrajanjem prethodnih postupaka bila nanesena populaciji koja je bila prisiljena liječiti se po tom zakonu i koja je i tako, dijelom ili u cijelosti, izgubljena generacija u smislu proteka fertilne dobi. Istovremeno skrećemo pozornost da se tom odredbom, umjesto medicinskih, uvode financijske restrikcije i socijalno raslojavanje te da će se stvoriti dodatni dio neplodne populacije koja neće dobiti optimalno i potpuno liječenje, jer će ući u kategoriju koja si nastavak liječenja neće moći priuštiti (nezaposleni, onih koji rade, ali ne primaju ili primaju minimalnu plaću, odnosno imaju primanja ispod hrvatskog prosjeka).