Foto: Hina

IZJAVE Željke Markić iz Inicijative "U ime obitelji" koja je kazala kako bi dijete radije stavila u dom nego kod homoseksualnog para te je čak i samohrano roditeljstvo prozvala neprirodnim, izazvale su val reakcija. Donosimo vam neka od pisama čitatelja pristiglih u našu redakciju:

"Draga Željka, da su svi roditelji poput tebe, ja bih odabrala dom"

"Draga Željka,

Ja sam dijete samohranog roditelja. Još k tome, žene. Užas. Ne znam samo zašto me mama nije dala u dom. Da stvar bude gora, moja mama ima još jedno dijete, i to invalidno. Zamisli tek u kojoj sam ja nezdravoj okolini odrasla. Mama je, gle čuda, potplaćena i jedva spaja kraj s krajem. Kako je zadnjih dana popularno plakat, i ona plače. Ali ne zbog Nadana Vidoševića ili gay brakova, već ljudi poput Nadana koji svakodnevno potkradaju državu, a posljedice na kraju snose mali ljudi, koji se boje hoće li sljedeći mjesec dobiti plaću, baš kao i ona. Ta moja nesretna mama koja me eto, nije dala u dom. Grozno. Vidiš, moja mama ima puno problema. Brine se za mene, brata, sebe. I nema baš puno vremena razmišljati o stvarima kojima se ti baviš. Na svu sreću, ja sam već samostalna, pa joj je malo lakše. Gle čuda, ispala sam "normalna". Studiram, radim, poštujem. Poštujem sve ljude dobre volje i srca. Poštujem pravo na slobodu izbora. I nemam baš vremena brinuti o tome tko će koga ženiti. Ako je netko sretan, i ja sam.

Po tvojoj priči, ja sam problem. A kako bi se problemi trebali rješavat, ti bi mene "riješila" udomljavanjem. Hvala. Po tebi  nisu problemi sustav koji premalo pomaže samohranim roditeljima i zakon koji te iste samohrane roditelje trpa u istu kategoriju, bez obzira postoji li drugi roditelj? Po tebi nisu problemi nedostatno subvencioniranje školovanja, prednosti pri zapošljavanju i pravo samohranih roditelja na više slobodnih dana? Tebi je problem gay brak. Jasno, time se rješavaju svi naši problemi.

Ne znam jesi li ikada kročila u neki dom. Eto, ja nažalost jesam. I mogu ti samo reći kako bih odmah s ponosom potpisala odrastanje u gay zajednici umjesto doma. U domu te ne pitaju jesi li još gladan, niti pogleda treba li te pokriti tijekom noći, zagrliti prije spavanja. U domu te nitko ne poljubi za dobro jutro. Draga Željka, u domu baš i nije najbolje. I to bi trebala biti jedna od tvojih briga. Zašto je u domovima toliko loše? Zašto država i pojedinci više ne pomažu kako bi se standardi svih vrsta domova povećali? Zašto država ne potiče udomljavanje djece, i bolesne i zdrave. Vjeruj, svako dijete u domu bi rađe odabralo jednog roditelja i njegovu ljubav prije doma. Da, ljubav. To je ono što je tebi nedostajalo. Ili još uvijek nedostaje. Zato se danas ponašaš ovako.

Draga Željka, možda si ti problem ovog društva? Možda bi ti trebala ići u dom? Što ako ti kćer sutra ostane samohrani roditelj? Hoćeš li i svoje unuče dati u dom? U biti, polazeći od stajališta da su svi roditelji poput tebe, ja bih odabrala dom. Rađe bih bila uskraćena za svu ljubav roditelja nego odrastala u okvirima tvojih vrijednosti. Više bi voljela leći svaku večer bez ikoga nego da tebe zovem majkom.

Imam nekoliko "bolesnih" prijatelja. Da, gay su. I ponosim se njima. Žive život koji su odabrali sami i uživaju svaki dan. I ne štete nikome, baš suprotno, šire ljubavi i topline više no što je tvoja pojava u stanju za cijeli život. I oni će biti puno bolji roditelji od mnogih, po tebi "zdravih obitelji", koje ja poznajem.

Iako sam dijete samohranog roditelja, odrasla sam u potpuno "zdravu" osobu. Osobu koja je svjesna vrijednosti svih ljudi, koja se trudi pomoći svima. Koja poštuje i želi da ju se poštuje.

Referendumsko pitanje… Pravo pitanje bi bilo kada ćemo osobama poput tebe oduzeti medijski prostor i hoće li ikada doći vrijeme kada ćeš ti poštivati ljudsko biće? Hoćeš li sve potpise koje ste ti i tvoje društvance skupili na kraju zloupotrijebiti i preokrenuti na političku priču na sljedećim izborima? Koristiš li i ti medijski prostor za samopromociju, kao i svi borci za grad i malog čovjeka, kako bi se domogla političke fotelje? Mene nije briga, da si Pale sam na svijetu, ne bih zaokružila tvoje ime. Osim kad bi se tražila flota za let u crnu rupu. Ali mislim da bi se svi oni koji su ti dali svoj potpis trebali zapitati.

Iako sam ispala normalno, a šta ćeš, nekad ti se zvijezde poklope, izvedi me na pravi put. Pomozi mi da vidim to što ti vidiš. Ili još bolje, pomozi sebi. Izvedi sebe na pravi put, izvedi sebe iz ove zemlje, kako bi se svi ljudi okupljeni oko tebe uhvatili u koštac s pravim problemima i napokon stvarali bolje društvo.

Dijete samohranog roditelja"

"Biti samohrani roditelj znači biti dvostruki borac"

"Poštovana gospođo Markić,

duže vrijeme pratim Vaše medijske istupe i nerijetko se zapitam gdje i kamo oni vode i koji im je temeljni/suštinski smisao, iako ga još uvijek (nažalost) ne pronalazim. Do sad nisam reagirao niti iznosio svoj stav o Vašim istupima, međutim, danas ste svojom izjavom nadmašili sve do sada izrečeno, izvrnuli ruglu 694.887 hrvatskih državljana koji žive u samohranim obiteljima i povrijedili dostojanstvo i ugled još vjerojatno više onih koji su u takvim obiteljima odrasli i danas su samostalni, i više nego "PRIRODNI" građani ove zemlje.

Dopustite mi da Vam objasnim što znači biti samohrani roditelj - to znači samostalno se brinuti za svoje dijete koje je nažalost ostalo bez drugog roditelja, to znači svakodnevno i vikendima raditi i više od onoga što se naziva "klasičnim" radnim vremenom, to znači ne imati godišnje odmore, to znači sve svoje slobodno vrijeme ulagati u to dijete, svu svoju nadu, trud, energiju i život. Gospođo Markić, to znači biti dvostruki borac, to znači kada vam netko udari jednu pljusku vi pružite drugi obraz, to znači mnoštvo neprospavanih noći i brige, razmišljanja i planiranja. To znači još mnogo toga, a to sve čini jedna osoba, samohrani roditelj kako bi svojem djetetu pružio sve što mu je u životu potrebno. I da, može se reći kako su rat i poginuli roditelji, bolest mlade osobe i prerana smrt, prometna nesreća ili slično neprirodni načini gubitka jednog roditelja te za posljedicu imaju samohrano roditeljstvo. Međutim, to isto samohrano roditeljstvo, nikako i nikada ne smijete niti možete nazivati neprirodnim. Uostalom, tko ste Vi da sudite o tome što je prirodno, a što neprirodno, tko Vam daje to pravo? I sada nešto iz posvema osobne perspektive. Da, i ja sam dijete samohranog roditelja i niti u jednom trenutku svojega života nisam se osjetio "neprirodnim", zanemarenim ili uskraćenim. U okruženju u kojem sam odrastao nikada nije bilo nasilja ili bilo kakvog drugog oblika devijantnog ponašanja, čega u mnogim, prema Vašem stavu "prirodnim" obiteljima, ima. U tom kontekstu smatram da sam odrastao u "prirodnu", samostalnu i punoljetnu osobu koja do sada u svojem životnom dosjeu nema niti jednu kaznenu prijavu, niti jedan posjet psihijatru, niti jedan zabilježeni oblik devijantnog ponašanja - što bi se moglo smatrati eventualnim posljedicama odrastanja u "neprirodnoj" sredini.

I za kraj, gdje su sada sva ona djeca samohranih roditelja, poginulih branitelja, gdje su sve samohrane majke i očevi kojima bi bila osobna i moralna dužnost dignuti svoj glas protiv ovakvih javnih pogrda nanesenih njima i njihovoj djeci odnosno roditeljima. Gdje su sve one braniteljske udruge, udruge udovica koje kada je potrebno znaju biti najglasnije i u prvim redovima, gdje su sada, zašto sada ne dignu svoj glas protiv ovakvih izjava koje se tiču direktno njih i njihovih života.

S poštovanjem
Marko Turk, sin samohranog roditelja"

"Ja sam samohrana i ponosna majka i imam obitelj. Savršenu i normalnu obitelj"

"Pozdrav,

moje ime je Jasminka Grbelja i ponosna sam samohrana majka devetogodišnjeg sina. Nisam javna osoba, nisam političar, nisam tajkun i nisam kriminalac - ja sam samohrana i ponosna majka i imam obitelj. Savršenu i normalnu obitelj.

Ponukana sam jučerašnjim tekstovima u javnosti vezanim za izjavu gospođe Željke Markić o neprirodnim obiteljima. Kao prvo, smatram da svatko ima pravo na svoj život, na svoj um i tijelo... to je naše vlasništvo - ne kupujemo ga, nego se rađamo takvi. Ja osobno nisam rasist - nemam problema s bojom kože čovjeka, ali imam problem sa zlobom, zločestoćom, pohlepom... ja nisam homofob - ljubav ne poznaje granice, spajaju li se spajaju muške usne ili usne žene i muškarca - svejedno je dokle god se osmijeh nosi na licu i srce je puno bez suza... ne zanima me politika - ali ne volim kad me se stavlja u okvire u kojima nemam pravo disati... protiv rata sam, protiv mržnje, protiv boli i nepravde - bilo bi dobro da svi nosimo osmijeh na licu, zar ne?

I onda odakle nekome pravo da ljude koji su sami s djecom nazivaju neprirodnima. Kao prvo, smatram da većina nas nije ostala sama s djetetom samim našim izborom, naravno ima nas i takvih - i takve odluke podržavam - jer dijete je veliko blago... pa ako nemaš partnera ili životnog suputnika, a želiš dijete, želiš da si ispunjen i želiš ostaviti trag u svijetu i podijeliti prekrasnu ljubav koja se zove biti roditelj - odakle pravo da nam to itko ubija???

Ja sam ostala sama jer je nestalo ljubavi. I osobno smatram da je i to bolje nego biti s nekim tko nema ljubavi i da dijete živi u takvoj zajednici i gleda patnju i bol oko sebe. Što je s majkama i očevima koji su ostali sami jer im je partner umro? Ili što je s obiteljima gdje je netko alkoholičar, vikao i tukao... to je prirodno okruženje?

Svatko ima pravo na život. To što smo sami ne znači da naša djeca ne dobivaju dovoljno ljubavi i vremena - dovoljno nas... da, bolno je da mi moramo ulagati više napora... jer radimo sve odjednom i sami... da mi jurimo s posla u dućan i usput preko telefona rješavamo zadaće, da mi vodimo dijete u bolnicu noću i u čekaonici šaljemo službeni mail, da mi jurimo na sport s klincima i čekajući slažemo plan za drugi dan, da mi stavljamo dijete u krevet i odlazimo u kuhinju nastaviti kuhati... i prije spavanja idemo poljubiti još jednom naše mališane i mirišemo njihove obraze i stojimo nasred sobe s punim srcem i dušom jer smo uspjeli podignuti našu djecu... jer osjećamo te tople ruke na obrazima kad nas grle. Odakle pravo dotičnoj osobi da nas optužuje???

Mrzi gay parove - pa to su parovi koji postoje jer se vole! Ja bih svoje dijete prva dala da ga odgaja takav par radije nego u dom kad bih znala da ili ne mogu ili nisam sposobna za dijete ili da me uskoro neće biti! Imam nekoliko gay prijatelja, i zahvalna sam što su u mom životu!!!

U kakvoj je to obitelji odrasla takva osoba da u sebi nosi toliko mržnje i želje za uvredama? Zašto nas se vrijeđa? Zar ne mislite da ima nekad i preteških noći i previše tuge i boli u nama, kad noću nekad sjednemo i počnemo se bojati za budućnost naših mališana - zašto nas onda jedna takva osoba vrijeđa?

U biti mislim da je Željka Markić jedna vrlo nesretna osoba, koja ne zna što je ljubav, dijeljenje, sloboda... o da, tko zna, možda jednog dana u život moje savršene obitelji koju činimo moj sin i ja ušeta netko tko će nas voljeti i hodati uz nas kroz život... ali ako se to i ne desi - mi smo normalni i sretni. Gospođo Željka, zapitajte se koja je to bol u vama da oko sebe sijete toliko mržnje i boli?

Pozdrav, Jasminka"