Foto: Shutterstock

O NAJAVLJENOM prijedlogu Vlade RH za konverziju CHF kredita u euro kredite, koji se danas pojavio u medijima, razgovarali smo s aktivnim sudionicima u izradi kolektivne tužbe u slučaju Franak, Goranom Aleksićem i Tomislavom Prpićem.

Kako komentirate najavu Vladina rješenja CHF dužničke krize koja se danas pojavila u nekim medijima?

Aleksić: Prijedlog Vlade za rješenje CHF krize o kojem saznajemo iz medija daleko je od pravoga rješenja problema.

Nije pravedno ako se svima glavnica smanjuje za jednaki postotak, jer nisu svi imali jednak početni tečaj. Ako je današnji tečaj CHF-a 7,15, smanjenjem od 22% dolazimo do tečaja 5,57 kn. Za nekoga tko je imao početni tečaj 4,5 kn to je glavnica veća za 24% dok je za nekoga tko je imao početni tečaj 5 kn ta nova glavnica veća za 11% od glavnice po početnome tečaju.

Također, dužnicima s duljim periodom otplate preostala glavnica i dalje bi bila veća od početne kunske glavnice. Dužnicima s duljim periodom otplate novi anuiteti bi narasli i preko 10%.

Valja demistificirati i tvrdnje da bi država „poklonila“ dužnicima cca. 3 milijarde kuna. Naime, država je dosad uprihodila cca. 1 milijardu kuna na razlici tečaja kroz porez na dobit iz kredita s valutnom klauzulom CHF, a u sljedećih 10 godina uprihodila bi i više, jer je tečaj značajno narastao.

Stoga nisu točne tvrdnje da država išta dužnicima daje, ona bi u stvari samo vratila dužnicima ono što je nepošteno stekla, zahvaljujući nepoštenom poslovanju banaka.

Što bi prema Vašem mišljenju bilo zadovoljavajuće rješenje?

Aleksić: Da bi sve to bilo fer i pošteno potrebno je vratiti preplaćene iznose kamata dužnicima kroz reobračun preostalih glavnica. također, ponuditi konverziju kredita bazirajući se na početnome tečaju odnosno određivanjem tečaja konverzije u odnosu na početni tečaj, a ne smanjenjem sadašnjeg tečaja.

Ako bi se riješilo vraćanje preplaćenih iznosa kamata onda bi se moglo razgovarati o tečaju konverzije koji je za određeni postotak veći od početnoga tečaja za svaki pojedini kredit.

Ako se ne bi vratili preplaćeni iznosi kamata, kroz reobračun preostalih glavnica onda je jedini prihvatljivi tečaj konverzije – početni tečaj.

Moguća je i konverzija po tečaju većem od početnoga, ali u tome slučaju se sporazumom ne smije zahtijevati odustajanje od tužbe za preplaćene kamate, nego se može zahtijevati samo odustajanje od tužbe na ime ništetne valutne klauzule CHF.

Imate li primjer usporedbe jednoga karakterističnog kredita u CHF-u s kreditom u eurima, kako bi to izgledalo ako bi se primijenio prijedlog Vlade?

Prpić: Kao primjer najavljenog prijedloga Vlade dajem kredit od 100.000,00 eura odnosno 160.000,00 CHF-a podignut 2007. na 30 godina i uspoređujem ga s jednakim kreditom od 100.000,00 eura podignutim istoga dana s valutnom klauzulom euro.

Kredit s valutnom klauzulom euro u iznosu 100.000,00 eura danas ima preostalu glavnicu 89.000,00 eura i anuitet 624 eura.

Vladin prijedlog za CHF kredit od tadašnjih 100.000,00 eura znači da bi se preostalu glavnicu konvertiralo u iznos od 102.000,00 eura, a to je za 13.000 eura ili 14% više nego u istome euro kreditu te bi novi anuitet po kamati 5,6% iznosio 692 eura, a to je za 68 eura odnosno za 10% više nego u jednakom kreditu s valutnom klauzulom euro. Valja napomenuti da bi CHF kredit unatoč diskontnoj konverziji i dalje imao veću glavnicu od početne za 2%.

Smatrate li da da bi Vladinim prijedlogom dužnici bili izjednačeni?

Prpić: Ako se krediti žele izjednačiti, onda je potrebno koristiti matematičke zakonitosti omjera u postocima.

Grafički prikaz preostalih glavnica u kreditima CHF i Euro s jednakim početnim euro iznosima