Foto: Facebook,  Željko Miličević/Klix.ba

VOLJELA bih, moje cijenjeno BejHa pučanstvo, kad biste bar mali, minijaturni komadić utrošenog entuzijazma, kojeg ste dali danas (jedni zdušno i u gužvi glasujući za situaciju i likove u zemlji preko granice; drugi zdušno šizeći i pljujući na ove što imaju zakonsko i ustavno pravo na glasovanje u zemlji preko granice) uložili u napredak mrtvaje od ovih mjesta u kojima MI živimo.

Mjesta gdje rađate djecu, borite se za njihovu budućnost, krvarite dok dobijete posao, čekate na zavodima za zapošljavanje, dižete velike kredite da biste stvorili dom, gledate uništene firme, gladne radnike kako kampiraju pred kriminalnim firmama, gledate nepostojeće firme koje se ne otvaraju, tolerirate lopovluk, kretenizam, nepotizam i parazite u svakoj sferi društva.

U našim malim mjestima i gradovima. Nema na našim izborima gužve i redova. Tada ste nezainteresirani, rezignirani, negdje kopate njivu, prodate glas za stomaraka, zajebavate se ili spavate.

Kao nekog tko je beskrajno, do dna srca, mazohističnim lokalpatriozimom zaljubljen u svaku poru svoje Hercegovine, u svaki njezin kamen, i šipak, i čudesnu rijeku, u svaki kutak nesretne Bosne i njezine povijesti, ovo mi nije više ni tužno. Nego pomalo i boli. Uživajte u netrepćućem praćenju uzbudljivog tv programa preko granice. I vi što ste glasovali. I vi što pizdite jer ovi imaju mogućnost glasovanja. A kad biste samo malo, tek mrvicu skrenuli pogled, vidjeli biste kakvo je noćas nebo nad Hercegovinom.

Tiho, mračno, bez ptica. Po tko zna koji put ostavljeno, samo čeka da ga zagrlite.

Laku noć vam želi dežurni i vječni Don Kihot.