Ilustracija: Davor Pongračić/Cropix

BACITE li pogled na niz tragikomičnih događaja koji su se posljednjih dana zbili u Hrvatskoj, morate se zapitati kako je moguće da se jedan narod toliko smije, a i dalje nije sretan.

Bivši premijer i njegova razdragana družba odlično se zabavljaju na predstavljanju neke knjige, pedofili ponovno uspijevaju pronaći utočište pod golemom haljom Vatikana, lopovluk je na svakom koraku, muljaža na svakom drugom, a obespravljeni narod strpljivo i civilizirano čeka odmazdu policije ako ih, ne dao Bog većeg zla, uhvate s bocom piva na javnoj površini.
 
Odsad je nebo granica

I baš u trenutku kada nam se već malo smučilo od ove masturbacije u rukavicama, a prepoznatljivi je "zov divljine" negdje u balkanskom dijelu mozga zaurlao da je došlo vrijeme da svoje nezadovoljstvo iznesemo na ulice, eto ti nama još jednog civiliziranog rješenja. Nakon dugo čekanja i mjeseci nervoznog cupkanja na mjestu, ispunjeno je jedno od najuzbudljivijih prošlogodišnjih predizbornih obećanja. Preciznije, obećanje da će se građanima Republike Hrvatske u 2012. omogućiti da na Markovu trgu prosvjeduju i budu skroz "otkvačeni".
 
Iako je u načelu riječ o dopuštenju koje, s obzirom na prirodu prosvjeda djeluje suvišno, bilo je zabavno gledati hrabrost neustrašivih političara koji su građanima u malo riječi najavili ovo: "Ništa se ne mijenja, nećete biti zadovoljni, bit će grozno, katastrofalno i neizdrživo. Standard će padati, radna mjesta nestajati, a vi ćete i dalje vjerovati da smo svi isti. No, za razliku od ostalih, mi vam vraćamo ono što vam je oduvijek pripadalo - da zbog nesposobnosti onih koji žive na vašoj grbači, javno cendrate pred Saborom. Naravno, na način koji ćemo mi odrediti". Realno gledajući, da im je jedino predizborno obećanje bilo: "Bit će što će biti. Ako i to", bilo bi bolje od podsjećanja na ovu otužnu budalaštinu.

Vremenom smo gotovo zaboravili na ovu nevjerojatnu opciju, ali Markov trg neki dan je baš poput velikog trgovačkog centra svoja vrata svečano otvorio nezadovoljnim, nezaposlenim, nezbrinutim, neplaćenim i neutješnim. Ukratko, klasičnim prosvjedoholičarima.
Pardon me, I won't do what you tell me…

Ljubitelji šarenih transparenata, maštovitih parola, grupnog bijesa i nesretnih završetaka napokon su dobili svoju (ne)zadovoljštinu pa će tako svakog dana između 8 i 22 sata moći pohrliti na Markov trg gdje će, poput glumaca u nekoj predstavi, stajati tamo gdje im se kaže i govoriti kada im se to dopusti.

Između prosvjednika i zgrade Sabora ne smije biti manje od deset metara, a njih 1500 svoje će izljeve bijesa morati najaviti 48 sati unaprijed. Nedostaje još samo dress-code, cijena ulaznice, primjeri prihvatljivih transparenata, dopuštena glasnoća i aneks u kojem se nalazi „Bonton za prosvjednike početnike“. Da ne bi bilo zabune, ovo na prvu loptu zaista djeluje kao pomak prema naprijed, ali kada pročitate ovaj "vodič by Vlada", prosvjedovanje djeluje tako "obezubljeno". Prosvjednici počinju nalikovati grupama turista koji razgledavaju Markov trg.

Nitko ne kaže da prosvjedi MORAJU biti razularene orgije uz zvuke Rage Against The Machinea, ali kada vam netko jasno propiše način na koji će vas lakše ignorirati, morate se osjećati barem mrvicu kastrirano. Kao da su vas zgrabili za jaja, čvrsto stisnuli i na uho vam nježno šapnuli: „"jde da čujem, što te smeta?"

Civilizirano. S mjerom. Uglađeno. Uljudbeno.

Morate se zapitati kako će ti prosvjedi uopće izgledati. Kako uopće biti ljut na nekog tko vas je pozvao u goste? Za početak, nije u redu doći praznih ruku. Kulturno je ponijeti bombonijeru, butelju vina, buket cvijeća ili dvadeset deka mljevene kave. Bonton jasno nalaže: "Kad pred Sabor dođeš srat, ti ponesi prošek il muškat". No, pritom valja pripaziti da vino bude propisno umotano jer "prosvjednici darovatelji" uhvaćeni s nepropisno umotanom bocom bit će kažnjeni novčanom kaznom od 100 do 1000 kuna.

Galama i metež ne dolaze u obzir. Tko je vidio urlati na ljude koji se brinu za naše dobro? Političari su poput plahih srna koje će uteći čim povisite glas. Mislite li da bi se Ivo Sanader danas tako lijepo smijao "uprknuću" da ga je nezadovoljna rulja prije par godina poplašila kišom kamenja? Naravno da ne bi. Takvo divljaštvo više ne dolazi u obzir. "Stegnite remen bando lopovska" valja pretvoriti u "Lijepo Vas molimo da provjerite stegnutost remena, cijenjena gospodo". Bezobrazlukom se ništa ne rješava. Malo kulture i svi će biti sretni. Neki više, a neki uopće ne.

Isto tako, prosvjednici bi se trebali ravnati po staroj dobroj "ne radi ono što ne bi u vlastitom domu". Dakle, u obzir ne dolazi bacanje čikova, pljuvanje žvaka, neartikulirano arlaukanje, bacanje trulog povrća, mrvljenje Smokija po podu, lascivne upadice, psovanje, čačkanje dupeta, podrigivanje ili kurčevito hvatanje za genitalije. Markov trg nije nogometni stadion, a ako se ne slažete s odlukama Vlade, svoje ćete neslaganje pokazati  na način koji je ista ta Vlada propisala. Uglađeno i s mjerom. Poput zen majstora koji je šaku Praxitena zalio gutljajem bistre vode s izvora mirnoće.

Na kraju krajeva, zakoni su tu s razlogom. Da bi zaštitili prava debeloguzih lopova koji nam se nakon bahatog pustošenja države cerekaju u lice i uveli red u način na koji ćete iskazati svoje neslaganje s takvim cirkusom.