Foto: Srđan Vrančić / Cropix

NA PROŠLIM izborima za gradonačelnika Milan Bandić pozirao je u blatnoj lokvi. Na predstojećim izborima idućeg proljeća trebao bi se uslikati u gomili smeća.

To je savršena ilustracija njegove desetgodišnje vladavine Zagrebom.

Dok Bandić gradi fontane, njegovi građani guše se u smeću. Dok on popločava trg ispred šoping centra svog pajdaša Horvatinčića, Jakuševcu prijeti ekološka bomba. Dok je on gradio Arenu, krčio puteve do trgovačkih centara, legalizirao devastaciju parka prirode Medvednica, preseravao se novim tramvajima i samoubilačkim kreditima, na Jakuševcu se gomilalo smeće. I gomilalo. I gomilalo. Sve dok nije umalo eksplodiralo.

Nema za Jakuševac, ali ima za fontane

A Bandić bi sada svoju blještavu metropolu proglasio područjem od posebne državne skrbi.

Nema novca za Jakuševac, ali ima za fontane. Za Cvjetni trg. Za Dinamov stadion. Za Cibonu. Novca za besplatne vrtiće, školske boravke, javni prijevoz i druge potrebe nažalost nema, jer je gradonačelnik Bandić sve potrošio. I još se više zadužio.

A sada na Jakuševcu izigrava heroja i spasitelja.

Zato ova blokada Jakuševca smrdi kao i sve ono što je dosad učinio za svoje građane. Trulež se napokon morala počela osjećati.

Smeće manje smrdi ako se dobro plati

Trodnevnu blokadu odlagališta smeća Bandić je riješio na sebi svojstven način - novom kupovinom. Stanovnicima Jakuševca koji su blokirali odlagalište jer se "guše u smradu i truju u otrovima" obećao je daljnje dobivanje ekološke naknade, besplatnu legalizaciju svih bespravno izgrađenih objekata koji su godinama nicali oko tog izvora zaraze, a obećao im je i da će do daljnjega pored tog izvora zaraze moći držati domaće životinje.

Zna Bandić kako se to radi. Zna Bandić gdje leže njegovi glasovi. I svjestan je da smeće, ono stvarno kao i ono metaforičko, manje smrdi ako se dobro plati.

Kao što je znao da će ga SDP puštati na miru sve dok će ga on financirati, tako je znao da će prosvjednici iz Jakuševca zašutjeti ako opet dobiju ono zbog čega su šutjeli godinama. A deponij još uvijek nije zatvoren, iako se to trebalo dogoditi još prije dvije godine.

Nije bitno ono što je bitno

I ono najbizarnije, upravo onaj koji je prisvajao sve zasluge za nagli razvoj metropole, ponosio se neonskim blještavilom sagrađenim na staklenim nogama i proglašavao se gradonačelnikom grada bogatijeg od čitave Hrvatske, sada ima obraza predložiti da se Jakuševac proglasi područjem od posebne državne skrbi.

Zato što Bandić ne može više o njemu skrbiti.

Mora se pobrinuti za pločice na Cvjetnom trgu, za fontane ispred NSK, za Cibonu, za Todorića, za sve svoje kumove, prijatelje, političke i podzemne jatake. Nije bitno što njegova ušminkana metropola još uvijek nije riješila ključni problem za njezino preživljavanje. Bitno da je podigla dvoranu koju sada ne može održavati.

I to točno preko puta nikad dovršene Sveučilišne bolnice.

Sve što krasi Bandićevu metropolu

Ovo može nekome zvučati kao paradoks, ali nije. To je okosnica Bandićeve politike.

Nije popustio pred pobunom građana zbog projekta Cvjetni prolaz. Nije popustio pred pobunom roditelja zbog uvođenja skupljih vrtića. Nije popustio pred protestom umirovljenika zbog ukidanja besplatnog javnog prijevoza. Ali sada popušta pred pobunom građana Jakuševca, samo kako ne bi morao trajno riješiti problem odlaganja smeća.

Ali to je Bandićev Zagreb. Ima novca za "zlatne WC-e", ali ne i gradsko smetište.

I zato u ovoj priči oko pobune na Jakuševcu ima svega onoga što inače krasi Bandićevu metropolu: i gradske nebrige, i ljudske pohlepe, i predizborne demagogije, i jalnuškog prepucavanja, i prebacivanja odgovornosti, i jalovosti institucija.

A smeće i dalje smrdi. Doslovno i metaforički.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje