Foto: Facebook

KAO STUDENT bio sam na ljetovanju s frendovima iz kvarta i s nama je bio jedan zanimljiv lik. Išao je po utakmicama, volio je upadati u tučnjave, ali i u dućane iz kojih bi uvijek izašao s nečim što nije platio. Interesantno je da nitko od nas ostalih nije bio takav, ali bio je iz kvarta i njemu smo mi bili OK, a i on nama stvarno nikad nije radio probleme. Kad je s nama uglavnom se ponašao OK, a kad je bio sam ili sa svojom ekipom navijača, ponašao se prilično impulzivno.

Ima ona pjesma od Balaševića u kojoj je glavnom liku bilo žao konja. Ovaj naš je tako, baš kao taj iz pjesme, pričao kako kako u tučnjavi ne osjećaš bol, i što se sve događa na gostovanjima i što za njega znači taj nogometni klub. A pričao nam je i o ratu u kojem je bio, pa je analogija bila potpuna. (To ljeto su ga pozvali da se vrati u jedinicu jer je bila neka vojna akcija - i otišao je.) A mi smo ga pitali svašta i on nam je strpljivo odgovarao. Pitali smo nekad i nije li mu krivo kad istuku nekog bez veze. I rekli da ne mislimo da je baš hrabro kad deset ljudi tuče jednoga. Tu bi malo zašutio i zamislio se.

Bilo mi je zanimljivo kako je on imao jak osjećaj za svoju škvadru. To smo u tom trenutku bili i mi. Nismo imali previše love, ljetovali smo u kampu i pola nas je bilo neprijavljeno. Ja nisam bio prijavljen jer su se prvo prijavili svi koje je bilo frka, a ja nisam znao da me treba biti frka. Njega nije bila frka ničega, ali nije bio prijavljen da se drugi mogu prijaviti. Jednom nam je donio hrpu češke pive. Nismo znali otkud mu, a kad smo je popili rekao je da je neki stranac prodavao pivo i da šta on ima prodavat svoje pivo u njegovoj zemlji. Pa mu ih je maznuo i došao podijeliti s frendovima. Nije mi to bila neka fora, ali lagao bih kad bih rekao da nismo odmah posumnjali da ih je popalio nekome.

I sad ide situacija zbog koje vam ovo pišem.

Na plaži smo provodili gotovo cijele dane, jer baš i nismo imali para za drugo, pa smo ubrzo skužili da bi nam dobro došao suncobran. I tako smo jedan dan šetali po mjestu kad je taj frend vidio da u nekom bircu imaju suncobran koji on može ponijeti. Skočio je na terasu, zgrabio suncobran i polako odšetao dalje. Onako cool, kao da to radi svaki dan. Sve je OK, samo premještam suncobran.

Konobar iz birca ga je skužio ali mu je trebalo neko vrijeme da ga dostigne. Trčao je za njim po ulici i urlao - hej, hej, stani (malo imam nešto važno da ti kažem). Frend se okrenuo prema njemu - da šta je. Pa to je naš suncobran, ne možeš uzeti naš suncobran. Čovječe, vrati nam suncobran. I frend ga pogleda s totalnim nekuženjem na faci i kaže - pa evo ti ga, šta si živčan. Vrati mu suncobran, okrene se i ode.

Toga sam se sjetio kad sam čuo da je Varga vratio lovu. Šta smo živčani.

* Komentar donosimo uz dopuštenje autora, a izneseni stavovi ne odražavaju nužno i stavove uredništva redakcije Index.hr-a