Foto: Dražen Aleksić / Cropix

AKO JE već jednom odbio Papu, ako je odbio Ameriku, zašto sada Zoran Milanović ne bi odbio Rusiju?

Dok je još bio premijer "na čekanju", Milanović je odbio poziv Hrvatske biskupske konferencije na susret s papom Benediktom XVI u Hrvatskom narodnom kazalištu, pod obrazloženjem da mu poziv nije bio osobno uručen. Nakon što se predomislio i nakon što mu je mimo protokola napravljena akreditacija, bunio se što na ulazu u HNK mora proći kroz rentgensku kontrolu.

Kad je postao premijer, odbijao je "zbog ponižavajućih pitanja" ispuniti vizni obrazac za ulazak u SAD na summit NATO saveza. To je izazvalo čuđenje američkog veleposlanika i umalo dovelo do diplomatskog incidenta, pa je Milanović na kraju ipak obavio formalnost i sretno otputovao u Chicago.

Rusi (ne) dolaze

Sada je, pak, predsjednik Vlade odbio primiti Alekseja Millera, direktora ruskog Gazproma, najvećeg svjetskog proizvođača prirodnog plina, tijekom njegova boravka u Zagrebu. Navodno zato što se "nije dovoljno rano najavio", dok se u medijima nagađa i kako je Milanović procijenio da direktor Gazproma u protokolarnom smislu nije bio adekvatan sugovornik hrvatskom premijeru.

Rusi su se malo naljutili, ali tko je direktoru Milleru kriv što nije sa sobom poveo Vladimira Putina. Ili barem Zinku Bardić.

To je, recimo, u ožujku prošle godine učinio predstavnik švedske Ikee, angažirao agenciju Madison Consulting u kojoj plaću prima Vladina volonterka Zinka Bardić, i tako si osigurao medijski sasvim pristojno popraćen susret s premijerom Zoranom Milanovićem.

Premijer je zauzet

Miller nije bio te sreće, a očito ni pameti. Iako je Gazprom objavio kako je spreman za strateško partnerstvo s Hrvatskom na području energetike, koje uključuje izgradnju kraka plinovoda Južni tok prema Hrvatskoj, povećanu isporuku plina i povoljnije cijene za hrvatsko gospodarstvo i građane, i unatoč činjenici da se njegova delegacija uspjela sastati s predsjednikom Ivom Josipovićem, do premijera Milanovića ipak nije uspio doći.

Večernji list navodi kako su u ruskoj delegaciji bili neugodno iznenađeni tim Milanovićevim potezom, zbog čega je inače konstruktivan dvodnevni susret državnih dužnosnika i najveće ruske kompanije završio u "pomalo čudnom tonu". Ali tako je to u Hrvatskoj.

Tu se zna red, poštuje se protokol i općenito, drži se do ugleda države. Kao i do ugledne preporuke. Nije Hrvatska nikakva kolonija, ni ruska, ni američka ni vatikanska, niti je toliko siromašna da bi se klanjala pred investitorima i vapila za jeftinim energentima.

Uostalom, kome treba ruski plin, kad ćemo imati Plomin na ugljen.

(Ne)odlučni Milanović

Ipak, najvažnije je imati nepokolebljivog premijera. Onog koji je dosljedno odbijao poziv na papin prijem i čak je, prema riječima glasnogovornika HBK, naložio tajnici da poruči kako se neće pojaviti, sve dok se nije predomislio. Onog koji je dosljedno odbijao ispuniti vizu za Ameriku, sve dok se nije predomislio.

U tom smislu, ovo je doista bilo Milanovićevo povijesno "ne".

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje