Foto: Shutterstock/Index

KATASTROFALNA alokacija štednje donijela je Hrvatima ogromne gubitke.

1. U našim medijima je – NARAVNO! – nezapaženo prošla vijest da su američki burzovni indeksi na najvišim vrijednostima svih vremena, a tome treba dodati i oko 2% dividendnog prinosa godišnje.

Japanski Nikkei je na 4-god maksimumu. Njemački DAX opet pri rekordnim razinama. Itd.

Uglavnom, zadnjih godina je na svjetskim dioničkim tržištima bio jedan od najvećih bull runova u povijesti.

2. Hrvati to uglavnom nisu uočili. U međuvremenu, oni su svoju imovinu alocirali najviše u jednu od najlošijih investicijskih klasa na svijetu (stambene nekretnine u Hrvatskoj) i štednju u hrvatskim bankama, koja – a propos – danas na depozite u eurima nosi cca koliko je hrvatski CDS (klik na znakić excela uz ‘Croatia’ ovdje), tj. koliko se na međunarodnim tržištima treba platiti za osiguranje da vam RH neće platiti obveznicu po dospijeću (da će defaultirati).

Drugim riječima, to je cijena osiguranja rizika od propasti. Ako je vjerovati međunarodnim financijskim tržištima, to znači da hrvatski štediše danas na nove depozite u eurima dobivaju samo koliko je premija na rizik.

Kako je kamatna stopa zbroj tri komponente:
– naknada za očekivanu inflaciju
– realna cijena novca (povijesno cca. 2% godišnje)
– kompenzacija za rizik

slijedi da, kad se oduzme premija na rizik, Hrvati novce bankama daju praktički besplatno. No, i u razvijenoj Europi je u mnogim bankama kamata oko 0, pa to samo po sebi ne zahvaća cijelu istinu: znači nećete dobiti ‘free lunch’ tako da odnesete štednju u strane banke. Ali to je duga priča. Fokus je ovdje na alokaciji u klase u imovine.

Paradoks je da su pri investiciju u jednu od najgorih investicijskih klasa na svijetu, mnogi Hrvati zapravo to radili na jedan od uopće najrizičnijih načina, puno rizičnije nego skoro svi hedge fondovi: financirali su to zaduživanjem u stranoj valuti (long Balkan real-estate — short CHF!).

3. Kako to da Hrvati nisu imovinu alocirali značajnije u glavnu dugoročnu štedno-investicijsku klasu, globalne dionice? Ili kako bar nisu uložili u neke potklase hrvatske dioničke imovine, primjerice dionice turističkih tvrtki: skoro sve te su zadnjih godina skočile nekoliko puta, a primjerice Valamarova 11 puta u malo više od 4 godine.

Uz zatucanost socijalističkim načinom razmišljanja o štednji i ulaganju, veliku krivnju za to imaju i mediji. Naši mediji u cjelini vrlo selektivno donose samo loše vijesti sa svjetskih tržišta, a prešućuju pozitivne, primjerice, jel´ da da niste znali da su američki indeksi na najvišim razinama ikada?! Čitajući naše novine, mislili bi da su na povijesno niskim razinama.

O tome sam pisao prije više od tri godine ovdje.

4. Da bismo razumjeli trashy pristup naših medija o ulaganjima, vrijedi spomenuti da je možda najviše članaka osim o propasti tržišta kapitala (lom itd.) bilo o vezanoj temi ‘ulaganja’ u zlato, raznih ulagačkih zelota. No, zadnjih nekoliko godina jedna od rijetkih investicijskih klasa koja je bila skoro loša kao i balkanske nekretnine je bilo upravo – zlato!

Nenad Bakić/Eclectica

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala