Screenshot: Youtube/Podemos

ŠPANJOLSKI Podemos je jedna od friških alternativa koje niču kao gljive poslije kiše u ustajaloj europskoj atmosferi u kojoj glavne političke struje, iliti establishment, ne mogu odgovoriti na brige i želje građana.

Osnovana početkom godine, stranka čije ime u doslovnom prijevodu znači "Mi možemo" je nakon samo dva mjeseca postojanja u Europski parlament plasirala četvoricu zastupnika koji, između ostalog, zagovaraju ekonomski oporavak, slobodu, bratstvo i jedinstvo u maniri gorljive ljevice, dok istovremeno traže redefiniranje suverenosti, odnosno Lisabonskog ugovora na način koji je obično rezerviran za desnicu.

Najistaknutiji član stranke, Pablo Iglesias Turrión, slovi kao čovjek bez dlake na jeziku, a mi vam donosimo prijevod njegovih, manje ili više provokativnih promišljanja koje je tijekom rasprave o sigurnosnoj situaciji u Libiji podijelio s zastupnicima u Europskom parlamentu. Rasprava je održana u petak, 19. rujna.

"Rooseveltovi sinovi"

"Hvala vam. Gospodin predsjednik Franklin Roosevelt je rekao, govoreći o diktatoru Somozi (Nikaragva): 'Somoza je kurvin sin, ali je naš kurvin sin.' Sjeća li se parlament kada je Gaddafi bio naš kurvin sin? On je to postao 2000-e godine kad je privatizirao svoje naftne kompanije i otvorio pristup multinacionalnim korporacijama. Bilo je to doba kad je Gaddafi bio prijatelj Europe, surađivao u migracijskoj politici, s vojničkom rukom, kao što to diktatori čine. Bilo je to vrijeme kad je Gaddafi financirao predizbornu kampanju gospodina Sarkozyja i poklanjao konje Joséu Maríji Aznaru (španjolskom premijeru na prijelazu tisućljeća).

Čak u 2011., jedan mjesec prije intervencije NATO-a, MMF je hvalio Gaddafijeve ekonomske reforme. Što se dogodilo u ožujku? Dogodilo se to da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u svojoj rezoluciji 1973 apeliralo na odgovornost za zaštitu civilne populacije i vojnu intervenciju, o čijim posljedicama sada razgovaramo. Intervencija pak nije imala ništa s obranom civilnog stanovništva, ona je služila za obranu interesa zapadnih naftnih kompanija, koje su se suočile s mogućnošću da ruske,kineske i indijske kompanije iskorištavaju libijske resurse. To je razlog zašto su te tri nacije bile suzdržane u Vijeću sigurnosti. Ja od vas ne tražim da prestanete biti to što jest, ali barem prestanite lagati ljudima."

Repliku je ponudila Ana María Gomes,  zastupnica španjolskog SDP-a, upitavši: 

"Gospodine Iglesias, ignorirate li vi borbu Libijaca da se oslobode Gaddafijeve ubilačke diktature? Zato što je to bio odlučujući faktor za provedbu revolucije, dakako, uz vanjsku pomoć. To se dogodilo i ja sam bila tamo i vidjela samo to svojim očima; bila sam na fronti, kad su se mladi ljudi borili protiv Gaddafijeve diktature. Gdje ste vi bili kad se to događalo? Zaboravljate li vi sve? Je li sve dozvoljeno u napadu na snage koje su se okoristile Gaddafijevom diktaturom?"

Iglesias je ustrajao i ponovio:

"Hvala najljepša za pitanje, gospođo Gomes. Vi ste u pravu, bilo je mnogo demokrata suprotstavljenih Gaddafiju u Libiji, ali ti demokrati nikad nisu dobili pomoć NATO-a ili EU dok se financirala Sarkozyjeva kampanja ili dok je Gaddafi bio moćni saveznik za europsku migracijsku politiku. Nemojmo lagati, intervencija u Libiji nije provedena da bi se osigurala prava civilne populacije, intervencija je izvedena isključivo u ime multinacionalnih interesa. Dosta, prekinite ljude vući za nos señora Gomes."